|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
You will fly and you will fall, God knows even angels fall
Anđeli nek te čuvaju kada vrijeme oboli, da li čovjek sve, baš sve na kraju preboli?
Shot at 2007-07-30
Ono što se traži obično se
i nađe,ako ne u stvarnosti,
-onda barem u mislima i
vlastitoj fantaziji.
Shot at 2007-07-30
Volim kišu i likove s druge strane ogledala, volim sanjariti i Gibbonia. Prljavce i Španjolsku.
Volim more i Tree hill, volim Sumrak od Stephanie Meyer i Jacka Sparowa.
Volim nestea i moje 3 best frendice. Patim na glazbu i volim crtati
Volim svoju sestru i Nickleback, Pretty girl(Sugar cult), Good Charlotte, Simple plan...
Volim mrak i Bonza i grčku salatu u Mcdonaldsu, Leteće medvjediće i zimu
Volim njegov pogled na sebi, makar znam da neće prijeći u ništa više...
MSN: anceko666@hotmail.com
Shot at 2007-07-30
Blog.hr
Google
Bendovi:
Prljavo kazalište
Crvena jabuka
Hladno pivo
Linkin park
Azra
Shot at 2007-07-30
Želim da me pamtite po osmjehu, a ne suzama
Želim živjeti, voljeti i biti voljena.
Ovo je kutak djevojke koja uživa na kiši, djevojke koja voli svim srcem
djevojke koja rijetko pušta nekoga u srce...
"Ciljaj na mjesec, ako i promašiš završiti ćeš među zvijezdama!"
Shot at 2007-07-30
"Every great song ends! Is that a reason not to enjoy the music?"
Shot at 2007-07-30
"Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim... ja noćas trebam mir!
Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku, dušo, ti nemaš ništa s tim!
Sa tvojeg izvora moja se duša napila, žedna tvojih godina i sada mamurna pita gdje je utjeha. Gdje je mladost nestala?"
Shot at 2007-07-30
"Now I will tell you what I've done for you -
50 thousand tears I've cried."
Postojala je jedna ulica. Doduše još uvijek postoji, ali nikako onako kako je prije postojala. Dakle, postojala je jedna ulica. Činilo se kao svaka dosada; uske pokrpane ceste obrubljene ne tako visokim zgradama, malo igralište i ulaz pod brojem 6.
Padao je snijeg. Zna nekada pasti i dan danas, ali nikada više kao tu zimu. Dakle, padao je snijeg. Taj hladan miris rezao joj je nosnice i grlo koje je boljelo, pa makar zna boljeti i danas ali nikada više onako kako i tu zimu.
Nedaleko od tog ulaza koji postoji i danas stajala je jedna svjetiljka. Doduše ona danas zbilja više ne postoji. Te zime koja više očito nema ponavljanja stajao je pod tom starom žmirkajućom svjetiljkom savršeno oplakan narančastim svjetlom često prorezanim gustim pahuljicama.
Postojao je i jedan haustor. Upravo kod tog ulaza pod brojem 6. Sklonili su se od snijega, makar vjerujem više od vjetra pošto im nikada guste pahuljice nisu smetale.
Sjećaš se što si ju naučio? Nježno trljajući nosom o njen nos rekao si da se upravo tako Eskimi ljube. Smijao si se njenom crvenom nosu koji je vidljivo iskakao od bijelog lica. Stalno se svađao sa zaigranim pahuljicama i uvijek ga je gurala što više u debeli šal ili tvoju pufastu jaknu.
Rečeno je da se snovi ne ispunjuju, a dani koji žive u noćima i ostaju tamo.
Mirisalo je na dunje. Makar zbilja više jesen nije ni blizu ali ona zaostala dunja na bakinom ormaru ispunila je cijeli prostor. Dugo je vremena prošlo odkada je vrtlog lišća zatočio moje sanjarije kao male djevojčice o danu koji se možda jednom i dogodi. Taj dan ni više ni manje bio u bi u jesen. Ali ne onu kišnu jesen, nego onu čarobnu kada magija prstima dotiče i najniže dijelove zemlje, a svaki san, koliko god bio nemoguć odjednom učini se bližim. Ipak svaki put, pa čak i onaj od tisuću milja počinje jednim korakom.
Taj dan bio bi petak. Onaj mirni petak popodne kada zbog narednih dva dana cijeli svijet kao da spava. Hodala sam tim danom dok mi je pod nogama šuškalo lišće a Korana žuborila uz moje desno uho.
Taj dan definitivno ne bi bio tužan, ne nikako, taj dan bio bi onako mirno sretan, kako samo petak zna biti. A i ti bi bio tamo, znaš li to? Da, upravo pored mene. Šutili bi, doduše, ali riječi u tom trenutku ne bi bile potrebne. Sjećaš li se onih trenutaka kada smo kao djeca svi vjerovali u magiju? Takav bi bio moj dan. Svi bi ponovno znali d nas na svakom uglu čeka koji šiljatouhi vilenjak ili zlatna ribica sa tri želje. A ti bi se smijao mojim dječjim fantazijama i tu i tamo poljubio samo onako kako ti znaš.
A onda bi pala noć, ali ni tu moj dan ne prestaje. sada je nebo preuzelo glavnu ulogu. Znaš li da uz toliko jarke zvijezde samo treba zaželjeti želju da dan bude potpun?
Stao si kraj mene, upravo u tom trenutku, nježno me privukao i poljubio samo kako ti znaš. Noć je pustila svoj veo preko nas i svijet više nije postojao. Mirisalo je na dunje, a ova zaostala dunja na bakinom ormaru nikada mi neće dopustiti da zaboravim na taj san.
Ono što se traži obično se i nađe, ako ne u stvarnosti, onda barem u mislima i vlastitoj fantaziji!
Fanta cola vigor votka trojka pelin rum = koktel s okusom bombona 505 sa crtom.
---------------------------------
rupe u sjećanjima!
Prošlo je jedno 16 godina od kada se moja mama zaklela da više neće imati djece a razlog tome je jedan vrag s rijetkom kosom i pokvarenom jetrom od alkohola, pretjeranim osjećajem za zahvaljivanjem i trenutnim rupama u sjećanjima.
Među čestitkama jučer bilo je jako puno želja- među ostalim - puno zdravlja, sreće, ljubavi, pameti (not likely), dečkiju, fafa, prijatelja i slično tome, malo tjelesnih ozljeda, puno seksa...
Kada sam se bacila na krevet a cijela soba nekam odletila za sebe sam zaželila jednu jedinu želju, nije to bila ni sreća ni Johnny Depp ni ocjene ni nešto od tih prolaznih stvari.
Za ovaj rođendan- najbolji od svih dosada, želim si što više prijatelja i provoda kao jučer. Želim si da se ne svađam s njima, da nikad ne zaboravim koliko mi znače, da nikada ne nestanu iz moga života i da budu svaki puta u svakom važnom trenutku u mome životu tu kao i jučer.
Pa eto, možda ima i važnijih stvari u životu, možda bih bila i sretnija sa određenom osobom plavih očiju ili na nekom putovanju u jedno od onih mjesta koja viču sa karte da ih posjetim.
Ali ove godine stavljam prijatelje na prvo mjesto. Obećala sam si prije par mjeseci taman kada sam otvorila ovaj blog da ću se dovest u red- bez nepotrebnih ispada, bez svađa, bez svih onih loših stvari. Ova godina posvećena je njima i nešto mi govori da će se sve ostalo složiti iza toga.
"Možda je prošlo puno mjeseci od onoga dana kada sam vrisnula od radosti i zagrlila svaku osobu koja je značila život meni.
Plakala sam na njihovim ramenima.
Ljubila njihove obraze.
Jebiga... to je ljubav! "
