|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
You will fly and you will fall, God knows even angels fall
Anđeli nek te čuvaju kada vrijeme oboli, da li čovjek sve, baš sve na kraju preboli?
Shot at 2007-07-30
Ono što se traži obično se
i nađe,ako ne u stvarnosti,
-onda barem u mislima i
vlastitoj fantaziji.
Shot at 2007-07-30
Volim kišu i likove s druge strane ogledala, volim sanjariti i Gibbonia. Prljavce i Španjolsku.
Volim more i Tree hill, volim Sumrak od Stephanie Meyer i Jacka Sparowa.
Volim nestea i moje 3 best frendice. Patim na glazbu i volim crtati
Volim svoju sestru i Nickleback, Pretty girl(Sugar cult), Good Charlotte, Simple plan...
Volim mrak i Bonza i grčku salatu u Mcdonaldsu, Leteće medvjediće i zimu
Volim njegov pogled na sebi, makar znam da neće prijeći u ništa više...
MSN: anceko666@hotmail.com
Shot at 2007-07-30
Blog.hr
Google
Bendovi:
Prljavo kazalište
Crvena jabuka
Hladno pivo
Linkin park
Azra
Shot at 2007-07-30
Želim da me pamtite po osmjehu, a ne suzama
Želim živjeti, voljeti i biti voljena.
Ovo je kutak djevojke koja uživa na kiši, djevojke koja voli svim srcem
djevojke koja rijetko pušta nekoga u srce...
"Ciljaj na mjesec, ako i promašiš završiti ćeš među zvijezdama!"
Shot at 2007-07-30
"Every great song ends! Is that a reason not to enjoy the music?"
Shot at 2007-07-30
"Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim... ja noćas trebam mir!
Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku, dušo, ti nemaš ništa s tim!
Sa tvojeg izvora moja se duša napila, žedna tvojih godina i sada mamurna pita gdje je utjeha. Gdje je mladost nestala?"
Shot at 2007-07-30
"Now I will tell you what I've done for you -
50 thousand tears I've cried."
Sjedni stranče...
polupotrganim upaljačem zapalila sam još jedan bijeli walter. Makar nije imalo smisla prevelikog stajala sam na kiši sa zatvorenim kišobranom i kapuljačom na glavi, uvlačila sam zadnji dim i kako bi Vatra rekla: popizdila od ljubavi?... ne baš. Popizdila od samoće. Kažu da pametni ljudi ne vole precijenjene stvari. Kažu da je ljepota precijenjena. A meni kažu da sam pametna. 2 + 2= ružno djetešce kao ja često je tražilo svoj smisao u ovom gradu. Prije par mjeseci odustala sam od te potrage, makar kažu da je cijeli život potraga za smislom. Kažu i da smisao nađemo u poslijednjem trenutku života tako da mi više nije ni privlačan odgovor.
Sjedni stranče...
Po prirodi sam više manje teška osoba, potpuno pesimistična, ne baš otvorena, ali duboko ispod kože dobra. Često mi namjere nisu baš kristalno jasne, barem ne zalutalom promatraču.
Kažu da je jedina stvar svijeta koja bi nas trebala osloboditi patnje i boli ljubav...
a ja kažem da je ljubav iluzija.
Kažu da je jedna od nemogućih stvari svijeta okrugli trokut.
Od tada ne volim matematiku jer nemoguće je često dio mog života...
Sjedini stranče...
Jasenko Houra je u svojim mladim danima pjevao jednu od meni najljepših pjesama koje postoje. Rekao je da ne želi biti kao James Bond - prokleti tajni agent. Da je neko drugo vrijeme on bi bio Romeo, a ona Juliet... uvijek je sanjao da je heroj, koji će promijeniti baš čitavi svijet.
Od tada mi je Prljavo kazalište najbolji bend.
Kažu da u smjesu za palačinke ne smijem staviti veću količinu soli. To je jednostavno pravilo.
Od tada ne voli kuhati.
Kažu da vampiri ne postoje, a u bajke i sretne završetke vjeruju samo zaljubljene djevojčice.
Od tada sam prestala slušati što mi govore.
Sjedni stranče. Dajem ti jedan bijeli walter, a za svaki novčić koji ubaciš u ovu praznu čašu... ispričam ti jedan dio sebe...
Odlučila sam da volim vjenčanja.
Bilo to zbog dvanaestosatnog jela kada nakon odojka za kojeg ste se mogli zaklet da je zadnji shvatite da konobari sa kesom na licu nose njoke u gulašu... ili dvanaestosatno opijanje kada se u više navrata možete otrijezniti i ponovno napiti dok se majka ne može dobiti od smijeha gledajući vas kako pokušavate pohvatati one nespretne korake na plesnom podiju. Možda zbog toga što nikoga nije briga znate li ili ne plesati, bilo na stolu, kod stola ili čak pod stolom, glavno da ste tamo.
Možda čak i zbog lažne mlade ili izraza mladoženje kada vidi svoju dragu na vratima. Možda zbog trena kada kažu da ih ništa neće rastaviti.
Možda... ali vjerojatno zbog onog preslatkog stvorenja za susjednim stolom. Zbog slučajnih pogleda i prelastkog osmjeha dok vam se ispričava zbog rušenja vašeg sakoa sa stolca. Zbog njegove sestre koja krijumčari bambus i zbog slučajnog osmjeha upućenog baš vama!
Odlučila sam da volim vjenčanja!
Zbog moja dva mlada starčića koji nakon dugog vremena ponovno plešu i prisjećaju se trenutaka kada su oni ponosno rekli: uzimam! Zbog kitica koje sam stavljala svakome gostu i duhovitih komentara pri tome, a najviše zbog 200 kuna koje sam zaradila tjekom večeri.
Zbog mirisa ružmarina i svjetla hrpice svijećica oko vas, zbog bacanja buketa i natjecanja disko groznice za podvezicu koju je mladoženja skidao zavezanih očiju.
A najviše zbog osjećaja kojeg sam imala kada sam se usred popodneva probudila. Onog osjećaja kada bi najradije vratila vrijeme i sve to ponovno proživjela.
Odlučila sam da volim vjenčanja!
Možda je prošao život cijeli od toga trena kada sam hodajući ulicom razmišljala kako život jednostavno ne može biti bolji. Više manje je to bio neki prikaz iz filmova nego surova starnost tako da se dan danas pitam da li je zbilja sijalo sunce ili od sreće sve je bilo svijetlo u mojim očima?
Bio je to zadnji dan škole, nosila sam mapu punu crteža koji nikome osim meni nisu imali ikakve vrijednosti. Čak se sjećam da sam u jednome trenu u naletu sreće poskočila i time prikratila put do kuće. Ispred mene su stajalo puna tri mjeseca jednostavnog izležavanja, kupanja, sunčanja, svađe i igre sa mojom sestrom. Bilo je zanimljivo koliko puta u jednome danu su se ta dva pojma uspjela ispreplest, a još nevjerojatnije koliko sam se tog trena veselila svemu.
Postojao je isto tako i jedan zimski dan i tog dana ništa nam više nije trebalo. Imali smo vreću punu slame, dolinu koju smo cijeli prošli dan pripremali i ledili i puno energije. Bilo nas je četvero. Moja seka i ja sa dva dječaka iz susjedstva. Ima nešto nevjerojatno kada se zaletite sa dobrih 50 metara i bacite na vreću (pod uvijetom da ne padnete prije vreće što je meni često predstavljalo problem) i odletite u zaleđenu dolinu ne razmišlajući da ćete se za koji trenutak mukotrpno penjati natrag. Poslije toga čekala vas je baka sa vrućim čajem i zgrijanom robom, a deda je redovito uz vijesti mijenjao drva u staroj peći.
A postoji isto tako i jedan jesenski dan. Ne pamtim ga po otpalome lišću ili mirisu dunja koji je dopirao kroz prozor moje bake. Ne pamtim ga ni po lijepom zvuku Jeff Buckleya sa mojeg radija. Pamtim ga po tome što sam prvi puta shvatila da stanar koji je kao parazit okupirao moj životni prostor odkad znam za sebe uskoro neće više biti njegov dio. Krevet koji je priljubljen uz moj uskoro će biti prazan, a ormar koji sam često pustošila sa ljutim reakcijama pravog vlasnika više mi neće biti na raspolaganju. Neće me imati ko braniti od pauka, niti skrivati samnom ubojstva raznoraznih životinjica po sobi. Neće mi imati tko prepričavati što je bilo na svim mogući serijama koje postoje ili živcirati me sa svojim ponašanjem. Pa evo, ovaj post posvećujem svojoj sestri i svim zajedničkim trenutcima, onim jako lijepim, a i onim lošim kada je bila bezuvjetno uz mene. Možda jednom uspijemo oživjeti onaj zimski dan te osim sanjkanja na vrećama završimo onaj sniježni tunel ili ponovno sagradimo onog manekenskog snješka koji je uzdizao nos i kada se sav snijeg otopio. Ovaj dan nažalost pamtim po lošemu, no kako kažu, kada Bog zatvori vrata otvori prozor. Naravno, prozor nikada neće moći zamijeniti moju seku i privilegiju da ju imam 24 sata uz sebe, al sa zanimanjem čekam i trenutke koje mi prozor pruža. Možda izrodi još jedan ljetni bezbrižni dan ili zimsko ludilo. Zapamtite danas, jer početak je budućnosti...
"Vraćam ti se seko, makar moram plivajući preko
Vraćam ti se... sekice!"
