|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
You will fly and you will fall, God knows even angels fall
Anđeli nek te čuvaju kada vrijeme oboli, da li čovjek sve, baš sve na kraju preboli?
Shot at 2007-07-30
Ono što se traži obično se
i nađe,ako ne u stvarnosti,
-onda barem u mislima i
vlastitoj fantaziji.
Shot at 2007-07-30
Volim kišu i likove s druge strane ogledala, volim sanjariti i Gibbonia. Prljavce i Španjolsku.
Volim more i Tree hill, volim Sumrak od Stephanie Meyer i Jacka Sparowa.
Volim nestea i moje 3 best frendice. Patim na glazbu i volim crtati
Volim svoju sestru i Nickleback, Pretty girl(Sugar cult), Good Charlotte, Simple plan...
Volim mrak i Bonza i grčku salatu u Mcdonaldsu, Leteće medvjediće i zimu
Volim njegov pogled na sebi, makar znam da neće prijeći u ništa više...
MSN: anceko666@hotmail.com
Shot at 2007-07-30
Blog.hr
Google
Bendovi:
Prljavo kazalište
Crvena jabuka
Hladno pivo
Linkin park
Azra
Shot at 2007-07-30
Želim da me pamtite po osmjehu, a ne suzama
Želim živjeti, voljeti i biti voljena.
Ovo je kutak djevojke koja uživa na kiši, djevojke koja voli svim srcem
djevojke koja rijetko pušta nekoga u srce...
"Ciljaj na mjesec, ako i promašiš završiti ćeš među zvijezdama!"
Shot at 2007-07-30
"Every great song ends! Is that a reason not to enjoy the music?"
Shot at 2007-07-30
"Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim... ja noćas trebam mir!
Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku, dušo, ti nemaš ništa s tim!
Sa tvojeg izvora moja se duša napila, žedna tvojih godina i sada mamurna pita gdje je utjeha. Gdje je mladost nestala?"
Shot at 2007-07-30
"Now I will tell you what I've done for you -
50 thousand tears I've cried."
Pričala sam sa Edwardom jučer. Ozbiljno. Edward Cullen je sjedio nasuprot mene na trošnom stolcu mog balkona. Gorjela je svijeća, pušila sam a on se smješkao mučen odrazom svijeće na stolu. Gledala sam ga tako neko vrijeme, naravno, u knjizi koju sam držala u svojoj ruci sadražavale su se njegove riječi i nisam htjela ni pisnuti. Bojala sam se da se ta moja obmana ne izgubi. Trenutno se derao na Bellu jer je odlučila postati što i on. Naravno bio je tamo i Emmet i Alice i Rosalie i Jasper kao i Carlisle i Esme. Imala sam lijepo društvo jučer. Dugo sam držala poslijednju stranicu otvorenu, bojala sam se dugo da to moje društvo nestane. Dugo sam gledala u svijeću i plamen koji se borio sa vjetrom a onda je Edward bez riječi nestao. Knjiga se zatvorila, a ja sam tužno, sa pokojom suzom u oku gledala u prazan stolac
Otvorila sam dnevnik i nekoliko privatnih misli zapisala koje odavno osjećam:
" Strašno se užasavam običnog i prosječnog života: Muža i dvoje djece sa 35 godina, posla i starenja. Možda jednom u to vrijeme postanem Spiderman ili se pridružim Cullenovima, makar dobro znam da moj Edward više nije moj, a od njega jednostavno niti jedan dečko nije dovoljno dobar. Novac koji čuvam za onaj dan kada ću ili pobjeći odavde ili kupiti gitaru u najboljem slučaju sve je više rastao... Zapalila sam ponovno još jednu cigaretu, prestala sam doduše brojati koja je to u nizu već bila i osjetila sam laganu mučninu u želucu. Iza mene svirao je Parni valjak sa riječima: Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim, ja noćas trebam mir. Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku... "
Pitam se postoji li stvarno pauk koji me može učiniti Spidermanom, ili vampir koji me može odvesti do Cullenovih ili možda mutiram pa se pridružim X-manu. Više manje ne prihvaćam činjenicu da ću biti samo lice u gomili; lakše mi je sanjariti i halucinirati da bi Edward ikada pričao samnom znala ja ili ne što on zapravo je. Lakše je odgoditi stvarnost barem na malo dobro znajući što me čeka kada se ''probudim''... ali do tada...
Dotični gospodin pronašao je način da me riješi dileme. Nije tako savršen ili barem dobar za mene koliko sam si predočavala na početku.
U biti gledam svoju frendicu - zgodna je, pametna, ima jedinstven način da mi digne tlak, ali to je samo nešto što ju čini posebnom. Našla je što je tražila. Dečka koji ju čini sretnom, koji je ''stvoren za nju''. Ima jednu jedinu manu - ne živi u istome gradu kao i ona i time sve postaje samo teže.
Gledam drugu frendicu - slatku malu vražicu za kojom mnogi dečki trče, a stvorenje koje ona voli želi biti samo prijatelj s njom ne znajući da ona koliko je sretna zbog tog toliko je i tužna. Svaki dečko s kojim je bila od njega samo ju je podsjećao na poljupce koji su nekada pripadali njoj.
Kada bih u par riječi krenula opisati svoju situaciju glasila bi otprilike ovako:
onaj do koga mi je bilo toliko stalo našao je način da zatvori vrata i prijateljstvu i nečemu drugome po tom pitanju, od njega- nijedan drugi se ne čini dovoljno dobar, a ovaj kojemu sam posvetila malo više pažnje po toliko stvari jednostavno nije dečko za mene. I što sada?
Shot at 2007-08-19
Jeff Buckley je rekao: "Love is not a victory march, it's a cold and it's a broken halleluiah!"
Zbunjena sam u zadnje vrijeme. Malo mi je loše, malo dobro, malo sam živčana ,a malo sretna, a toliko se želim ljubit... Jednostavo već sama sebi idem na živce. Non stop očekujem da se nešto dogodi, non stop imam filing da mi netko fali a jebiga, ne znam ni sama tko. Napravila sam si tri zida a nijedan mi ne valja.
Mislila sam da će biti bolje kada se cure vrate s mora, ali ljubavne priče sa vrućih plaža samo imaju učinkovitiji način bacanja u depresiju kada vas podsjećaju da je vaše more prošlo dijelom usamljujuće preko dana.
I tako ponovno i ponovno, iz dana u dan, a ovu ogromnu zbrku riječi želim završiti citatom Alfreda Adlera koji me zna ohrabriti u crnim danima....
"There is a courage of happiness as well as a courage of sorrow."
Linkin park je u svojoj pjesmi Breaking the habit zpjevao: "...Inside I realise that I'm the one confused...". Nickleback pak: " ...You know I can be there, It's time that you call... I'm here afterall..." A Vatra također: " ...Povučem zadnji dim i popizdim od ljubavi..."
Mišić Gricko : " Pa dobro zašto ti složiš takvu facu čim se on spomene. Pa dečko se čini fakat ok"
Super Mario : "Pa ..." 
Mišić Gricko : " Rekla si da želiš to, zašto onda sad fantaziraš??"
Blondie: "Ok je on, pametan je, al ne znam... ja ne znam baš... uostalom,neću ti solit pamet, sama odluči!"
Nije neka top secret da su dečki budale (čast izuzetcima) i ne mare previše koga ostavljaju povrijeđenim, hoće li cura plakati za njima i da na pameti imaju samo jednu stvar. Ali što s onima koji su dobri, barem naizgled, od kojih čuješ najslađe riječi, non stop ti se javlja, zgodan je, a ti si toliko puta sama sebi ponovila da ćeš biti oprezna i da nećeš po stoti puta past na iste fore, a ponovno osjećaš da je svaka poruka izazvala reakciju kod tebe...
Nedvojbeno sam bila izigrana više puta, jednom čak i iz oklade. I čim ti dečko kaže nešto lijepo odmah znaš da mulja... i znam to...
Ali zašto mi se onda i dalje njegove poruke sviđaju makar znam što radi? Nakon poslijednjih promašaja na polju ljubavi, znam točno što želim. Ali ni sama nisam sigurna da ću to dobit ovdje.
"Everybody, put out your hands and say: I don't wanna be inlove..." upravo viče Joel Madden kroz moj mp4. Ironija, ne?
Trenutno se ne mogu dogovorit sama sa sobom, dal da ponovno kažem: jebeš sve, možemo probat?, ili: ovaj puta ne padam na to, doviđenja?, ili: "polako, pa ćemo vidjet što bude?"
Shot at 2007-08-03
"Nažalost, sviđa mi se osjećaj...
jebala ih ljubav, ko god ju izmislio"
razmišljao sam, stavio si omču oko vrata i zadržao osjećaj za vijeke vjekova...
To su bila vremena...
Spržila sam mu cd neki dan. Sad se premišljam dal da mu ga uopće dam. Rekao je da zapravo može slušati sve. A ja sam pomislila da ako čuje najbolju glazbu, neće više tako razmišljati.
A kada mi je rekao da ide na more prošao me neki osjećaj kojeg ni sama ne mogu definirat. Jedino pitanje koje mi je prošlo glavom bilo je: "vraća se brzo???"
A sada mi jedino prolazi glavom: "Misli li on to što govori?"
