Marketing
jesen u meni
Mirisalo je na dunje. Makar zbilja više jesen nije ni blizu ali ona zaostala dunja na bakinom ormaru ispunila je cijeli prostor. Dugo je vremena prošlo odkada je vrtlog lišća zatočio moje sanjarije kao male djevojčice o danu koji se možda jednom i dogodi. Taj dan ni više ni manje bio u bi u jesen. Ali ne onu kišnu jesen, nego onu čarobnu kada magija prstima dotiče i najniže dijelove zemlje, a svaki san, koliko god bio nemoguć odjednom učini se bližim. Ipak svaki put, pa čak i onaj od tisuću milja počinje jednim korakom.
Taj dan bio bi petak. Onaj mirni petak popodne kada zbog narednih dva dana cijeli svijet kao da spava. Hodala sam tim danom dok mi je pod nogama šuškalo lišće a Korana žuborila uz moje desno uho.
Taj dan definitivno ne bi bio tužan, ne nikako, taj dan bio bi onako mirno sretan, kako samo petak zna biti. A i ti bi bio tamo, znaš li to? Da, upravo pored mene. Šutili bi, doduše, ali riječi u tom trenutku ne bi bile potrebne. Sjećaš li se onih trenutaka kada smo kao djeca svi vjerovali u magiju? Takav bi bio moj dan. Svi bi ponovno znali d nas na svakom uglu čeka koji šiljatouhi vilenjak ili zlatna ribica sa tri želje. A ti bi se smijao mojim dječjim fantazijama i tu i tamo poljubio samo onako kako ti znaš.
A onda bi pala noć, ali ni tu moj dan ne prestaje. sada je nebo preuzelo glavnu ulogu. Znaš li da uz toliko jarke zvijezde samo treba zaželjeti želju da dan bude potpun?
Stao si kraj mene, upravo u tom trenutku, nježno me privukao i poljubio samo kako ti znaš. Noć je pustila svoj veo preko nas i svijet više nije postojao. Mirisalo je na dunje, a ova zaostala dunja na bakinom ormaru nikada mi neće dopustiti da zaboravim na taj san.
Post je objavljen 19.01.2008. u 11:12 sati.