Otvoreni pogled na Grad

U zemlji u kojoj se rodio veliki Andrija Štampar, osnivač Svjetske zdrastvene organizacije i njezin prvi potpredsjednik, čovjek koji je zadužio svijet svojim idejama o primarnoj zdrastvenoj zaštiti na temelju svakog ozbiljnog i djelotvornog zdravstvenog sustava, zaista je otužno, pa zapravo strašno kakvo nam je zdravstvo danas. Analize Europske unije kažu da smo među tri najgore zemlje kontinenta !!!

U vrijeme socijalizma mnogi su nas u svijetu uzimali kao primjer i učili od nas ili preslikavali naš model, da bi od 1990. pa do danas svaki novi ministar počinjao s nekakvim novim reformama. Prva reforma bila je kobna, kad su ispražnjeni svi fondovi, a potom uništena primarna zaštita, a sve nakon toga nije bilo ništa drugo nego pokušaj krpanja zdravstvenih proračunskih rupa i prebacivanje troškova liječenja na bolesnike. Može se ministar Milinović upinjati koliko hoće i dokazivati kako je smislio nekakvu reformu, ali on zapravo ne čini ništa drugo nego i većina njegovih prethodnika: od liječnika se pretvorio u ubirača harača, poslovnog čovjeka a medicinske sestre i liječnike pretvorio u činovnike. Otužno je tu hrpu mjera nazivati reformom, jer što je to reforma ministar bi mogao pogledati u nekom rječniku stranih riječi ili leksikonu. I da se složimo da se radi o reformi, pa i onda nešto tu ne štima, jer kako to da su nezadovoljni i liječnici i pacijenti i sindikati?

Pod pritiskom HSS-a, jer to je bio dio koalicijskog ugovora s HDZ-om ukinute su one famozne glavarine ili kako se već zvalo onih 30 kuna mjesečno, a sad nam Milinović nudi 15 kuna za svaki posjet liječniku plus još 15 kuna za svaki recept, plus povećane participacije za specijalističke preglede i bolničko liječenje... A sve to trebalo je krenuti već od 1. siječnja, a da pri tom nitko još ne zna kome zapravo naplatiti participaciju a kome ne. "Reformom" je predviđeno tko je participacija oslobođen, ali kako će to liječnik znati kada nije predviđen prelazni period u kome će građani moći nabaviti odgovarajuće potvrde i slično, ili zašto bi to uopće oni radili, zar u ovo vrijeme modernih informatičkih tehnologija to ne bi svaki doktor mogao znati samo otvorivši na svom računalu " karton" svakog pacijenta. Godinama se priča o kompjuterizaciji zdravstva, bilo je počelo pa je stalo, sada se opet nešto šapće, a tvrdim da mi umrežavanje s dobrim programom, koji uopće nije skup (znam to dobro jer mi je to struka) mnogo toga bilo jednostavnije, a i ono što je najvažnije: JEFTINIJE!

Nedopustivo je da svaka robna kuća ima kompjutersku evidenciju kupaca, a zdravstvo nema evidenciju pacijenata!? Naše zdrastvo postalo je neefikasno, ali i preskupo, ali tvrdim da nije toliko skupo koliko to pokazuju službene brojke. Daleko od toga da tvrdim kako su kompjutori svemoćni, ali se pitam zašto neki od njih bježe ko vrag od tamjana. No, moja osnovna poruka je: VRATIMO SE IDEJAMA VELIKOG ANDRIJE ŠTAMPARA!

To će biti jedina prava reforma, a ovi i slični propali pokušaji samo su magla, koja samo dodatno onemogućuje naš put u socijalnu državu, kako to piše u Ustavu. I ovdje kao i o Zakonu o radu nedjeljom Vlada će morati popustiti i nastaviti svoju beskonačnu igru pokušaja i pogrešaka. Ono što je dobro u cijelom ovom rašomonu je da se sve više čuje i uvažava glas javnosti i što se, istina puževim koracima, ruši kod naših političara omiljena ideja kako se demokracija svodi samo na glasovanje jednom u četiri godine. Bilo bi strašno kada bi ovako išlo u nedogled.

Vaša Tatjana

Sutra ćemo malom svečanošću i dodijelom priznanja polaznicima završiti tečaj osnova informatičke pismenosti za građane Donje Dubrave kojeg provodi udruga “Plus 40”. Radi se o zanimljivom projektu kojeg je podržala i gradska skupština jer smatram da je nužno pomoći sugrađanima starije i srednje dobi da svladaju prve, osnovne korake u radu na računalu i potaknuti ih da kasnije sami istražuju koristi računala i Interneta. Razlog više da se prijave za tečajeve jest da su oni besplatni te se održavaju u svim gradskim četvrtima. Osim toga, polaznici dobivaju i besplatnu knjižicu koja im pomaže kasnije u radu na računalu kod kuće.

Svi vi ovdje vjerujem da znate koliko poznvanje rada na računalima znači za kvalitetu života i koliko može olakšati svakodnevicu, pojednostaviti komunikaciju s bližnjima svuda po svijetu I zadovoljiti neke životne interese ili stvoriti nove.

Uvjerena sam da je projekt “Plus 40” mali ali značajan korak i doprinos naporima Hrvatske na putu približavanja modernoj Europi, europskim trendovima i e-edukaciji građana svih dobi.

Stoga ako imate starije roditelje, rodbinu ili poznanike srednjih godina, pomozite im i uputite ih da ako su zainteresirani naučiti raditi na računalu, da se predbilježe za tečajeve putem telefona 4883-014 i e-mail adrese info@plus40.com.hr . Aktivnosti Udruge “Plus 40” možete pratiti i na njihovoj web stranici www.plus40.com.hr a sljedeći tečaj za gradsku četvrt Gornja Dubrava održat će se u tjednu od 19-23.01.2009. godine.

Otišao je zauvijek još jedan od velikana stare garde. Dušan Džamonja. Posjetila sam Džamonju u njegovom ateljeu prije oko 2 mjeseca. Impresirao me je sa entuzijazmom na izradi makete za novi Zagrebački aerodrom. Još nedavno mogli smo vidjeti presjek njegova izuzetnog umjetničkog stvaralaštva lani u Muzeju za umjetnost i obrt. I sam umjetnik tada je došao na svoju posljednju izložbu, tada već teško bolestan u kolicima i duboko žalostan što još nije uređena galerija za donaciju njegovih radova. Ali bit će uskoro! I tada ćemo s divljenjem i sjetom moći gledati njegove sculpture i djela koja su i u Hrvatskoj i inozemstvu zasigurno ostavile neizbrisiv trag u suvremenoj umjetničkoj i kulturnoj povijesti.

Vaša Tatjana

Nadam se da je konačno priča s plinom gotova i da ćemo se već dobrano u 21. stoljeću komunikacije i naprednih tehnologija u službi čovjeka, moći posvetiti drugim mislima a ne hoće li nam tvronice moći raditi, hoće li u uredima konačno upaliti grijanje i hoće li nam kod kuće djeci biti hladno dok je vani temperatura debelo ispod 0 ...?

Ljudi se pitaju gdje su nestale one zalihe za dva tjedna grijanja uskladištene u domaćim skladištima, kada su odmah počele redukcije i gdje je nestao sav domaći plin proizveden kod nas... Sva ova kriza posljedica je toga što Hrvatska nema energetsku strategiju a o njoj je davno prije ove zime trebalo razmišljati, kao što je trebalo izgraditi i još pokoje skladište plina, kupititi jeftinij plin i uskladištiti ge jer nije ovo prvi put da se ovaj problem između Rusije i Ukrajine pojavljuje.

Drugo, ono što je posedbno važno kod plina jest to da je plin energent koji proizvodi i drugi energent - struju i to struka zna i zato je potrebno napraviti strategiju koja će ovaj višestruko iskoristivi i relativno čist energent bolje koristiti.

Treće, kad je već došlo do faze iskapčanja onda smatram da je prioritet trebao biti da plin ostane proizvodnji, koje ionako imamo premalo, a iskapčanjima joj još višeotežavamo položaj.

Apeliram na sve koji to mogu da smanje temperaturu da se potrošnja bar malo smanji i da se stanovi ne griju dok smo na poslu ili po noći u toj mjeri kao što smo to mogli dosad...

U toplom ostajte,

Vaša Tatjana

Prilaze mi građani i pozdravljaju na cesti i komentiraju pojeftinjenje parkinga i besplatnu vožnju do dve stanice od Jelačić placa. Pozdravljaju to i zadovoljni su i drago im je. Ali vele isto da kako nije bilo nikakve logike ni prije da parking poskupi, tako nema nikakve logike ni da baš sada pojeftini jer nikakve kalkulacije ni studije ni analize nisu rađene ni prije ni sada... Zašto onda nisu pojeftinile ni mjesečne ili godišnje karte za parkiranje ili cijena karata ZET-a, ako su cijene nafte pale na povijesno niske grane a nekad kas su ih dizali uspoređivali su ih i opravdavali s rastom cijena litre goriva?

Smatram da što prije treba ići u izgradnju besplatnih parkirališta na rubovima grada, po načelu „park & ride“ gdje ljudi van grada koji dolaze na posao u grad auto ostave na parkiralištu, a dalje idu gradskim prijevozom ili vlakom. Da vidite da to postoji kod nas kao i vani, koliko bi se smanjile gužve u gradu!

Često se vozim kraj dječje bolnice u Klaićevoj i jedva čekam da se tamo već jednom izgradi garaža ispod srednjoškolskog igrališta. Ljudi tamo moraju ostaviti auto s upaljena četiri žmigavca na cesti kako bi mogli bolesno dijete odvesti u ambulantu. Takva frekventna mjesta trebaju biti prioritet u planiranju garaža?

Nadalje, ono što smeta stanovnike Gornjeg i Donjeg grada, koji me posjećuju, posebno Jurjevske, Kozarčeve, Nazorove ili kod Kamenitih vrata, je da otkako su im postavili stupiće s obje strane ulice - ljudi nemaju kud s autom! Garaža tamo nema i što sad - da prodaju aute i hodaju i voze bicikle ili možda da se odsele? Dovoljno je postaviti stupiće samo s jedne strane ulice.

Podsjeća me to na jednu odluku koja srećom nije donešena, a tiče se zabrane postavljanja satelitskih antena i klima uređaja na pročelja kuća... Malo je tu preokrenuta logika. Naime, kada je nakon X godina prodano X antena i klima uređaja u koje su građani uložili podosta svojih novaca – sada bi ih trebalo skidati? Želi li se imati čista pročelja potrebno je trgovce zadužiti da antenu ili klimu mogu prodati uz suglasnost nadležnog gradskog ureda kao kod kupnje plinskog bojlera (potrebna je suglasnost dimnjačara). Ne može se retroaktivno donijeti propis na štetu građana...

Vaša Tatjana

Neki jučer, a većina danas, od navodno čak 150.000 Zagrepčana krenulo je na skijanje u inozemstvo. U ovoj krizi ta mi se brojka čini pretjeranom, ali kad znam kolikom lakoćom neki naši sugrađani peglaju kartice - zašto ne? A posebno zašto ne oni koji su cijelu godinu štedili za odmor na skijanju. A kamo će oni koji niti mogu peglati, niti im pada na pamet dizati kredite zbog sedam dana adrenalina i zimskih radosti. Pa, naravno: na Sleme, na Sleme, noga za nogom beži... Malo je gradova u svijetu koji imaju tu sreću da su se naslonili na planinu, da im je ona takoreć u središtu grada. Malo tramvajem, malo pješke, pa onda žicom i evo zimskih radosti ! Nije naše Sljeme neko veliko skijalište, ali dobro je za napraviti koji spustić ili dobro se isanjkati, pa onda na dobar grah s kobasicom ili suhim rebricama, jer friški zrak otvara apetit, popravlja krvnu sliku. Ali, sve mi se nešto čini da sam ja zapela u prošlosti, jer i to pučko izletište postalo je nedostupno, pogotovo ovih dana kada se voze utrke za Svjetski kup. Ne vozi žičara, nema slobodnih staza, a nema se više gdje ni pojesti onaj ritualni grah. I Sljeme je postalo planina za malobrojnu elitu, zavrti se u glavi kakvi se automobili, uglavnom terenci, parkiraju pred novi Tomislavac, ili Snježnu kraljicu...

Nema više dobrih starih planinarskih domova, već su to hoteli sa četiri ili neznam koliko već zvjezdica, s odgovarajućim cijenama mnogo-mnogo višim od onih u inozemstvu, mjerljivi s najmojdenijim skijalištima. Lijepo je imati Svjetski kup u Zgarebu, i to Zagrebu treba, iako mi nije jasno i zašto baš naše utrke imaju najveći nagradni fond od svih u svijetu, zašto samo kod nas skijaši moraju spavati u najboljim hotelima s pet zvjezdica? Istina lijepo je kad se 33 televizije uključe u program s našeg Sljemena i grada, ali nije lijepo da su nam ukrali našu planinu i privatizirali je na „hrvatski način“.

Trebalo je i građanima Zagreba u vrijeme školskih zimskih praznika omogućiti skijanje i sanjkanja na dijelu sljemenskih staza na Činovničkoj, Bijelom spustu .... te bi žičare trebale raditi jer one ne ometaju natjecanja. Početkom zimskih praznika odvela sam unuka na Sljeme i zaprepastile sa da žičare niti do Činovničke ni za Bijeli spust ne rade a građani su to komentirali da su žičare na Sljemenu za neke druge... s čime se nikako ne želim niti mogu složiti.

Vaša Tatjana

Uz mali odmak, ostala sam vam dužna jednu reminiscenciju na nedavno otvorenje Arene, koje mi je ostalo u sjećanju kao jedan od najdojmljivijih događaja u prosincu i 2008.-oj. - ili kao svemirski brod na neuglednom Laništu!

Što reći o otvorenju prekrasne dvorane i fenomenalnoj utakmici? Prekrasna, poput velike bijele snježne pahuljice u naguranom i neuglednom Laništu. Obasjana noću iz daljine s obilaznice sva blješti a pogled na nju nekako uzdiže dušu . Iznutra je dvorana savršeno uređena ... no treba se još riješiti rasprava oko krova pa da može unijeti svjetla, veselja, sportskih i svih drugih uzbuđenja u našu svakodnevicu.

Na samoj svečanosti otvorenja sve je bilo lijepo i na mjestu, osim što su mi smetale „sitnice“ poput propuha u dvorani, nije bilo koševa za smeće, a kako je pušenje još dozvoljeno, bilo je ružno gledati masu opušaka po podu.

A utakmica, fenomenano navijanje koje svakoga ponese pa smo svi smo gubili glas zdušno navijajući. Sudac Slovenac je dobio pokude i zvižduke ni kriv ni dužan zbog službene politike naših susjeda. Moje poznanike smetao je i na trenutke prenaporan Drele, kao i prejaki razglas. Kasnije su mi mnogi posjetitelji rekli, čak i vjernici, katolici da ih je zasmetalo da umjesto otvorenja dvorane su bili suočeni s molitvom i posvećivanjem dvorane što po njima nije bilo primjereno!

Nakraju - još jedna pozitivna opaska - vidi se koliko je dobro osmišljen protok ljudi pri ulazu i izlazu iz dvorane, što je posebno važno za sigurnu evakuaciju u slučaju potrebe, jer se sva ta masa ljudi vrlo brzo razišla i uopće nije bilo gužve po završetku !

Nadam se da će tijekom godina koje dolaze biti ovako lijepih i čestih događaja koji će je puniti, a vama želim da vam 2009. bude bolja nego 2008. i ipak manje krizna nego što uvijek dežurni pesimisti predviđaju!


Lijepi pozdrav


Tatjana