U zemlji u kojoj se rodio veliki Andrija Štampar, osnivač Svjetske zdrastvene organizacije i njezin prvi potpredsjednik, čovjek koji je zadužio svijet svojim idejama o primarnoj zdrastvenoj zaštiti na temelju svakog ozbiljnog i djelotvornog zdravstvenog sustava, zaista je otužno, pa zapravo strašno kakvo nam je zdravstvo danas. Analize Europske unije kažu da smo među tri najgore zemlje kontinenta !!!
U vrijeme socijalizma mnogi su nas u svijetu uzimali kao primjer i učili od nas ili preslikavali naš model, da bi od 1990. pa do danas svaki novi ministar počinjao s nekakvim novim reformama. Prva reforma bila je kobna, kad su ispražnjeni svi fondovi, a potom uništena primarna zaštita, a sve nakon toga nije bilo ništa drugo nego pokušaj krpanja zdravstvenih proračunskih rupa i prebacivanje troškova liječenja na bolesnike. Može se ministar Milinović upinjati koliko hoće i dokazivati kako je smislio nekakvu reformu, ali on zapravo ne čini ništa drugo nego i većina njegovih prethodnika: od liječnika se pretvorio u ubirača harača, poslovnog čovjeka a medicinske sestre i liječnike pretvorio u činovnike. Otužno je tu hrpu mjera nazivati reformom, jer što je to reforma ministar bi mogao pogledati u nekom rječniku stranih riječi ili leksikonu. I da se složimo da se radi o reformi, pa i onda nešto tu ne štima, jer kako to da su nezadovoljni i liječnici i pacijenti i sindikati?
Pod pritiskom HSS-a, jer to je bio dio koalicijskog ugovora s HDZ-om ukinute su one famozne glavarine ili kako se već zvalo onih 30 kuna mjesečno, a sad nam Milinović nudi 15 kuna za svaki posjet liječniku plus još 15 kuna za svaki recept, plus povećane participacije za specijalističke preglede i bolničko liječenje... A sve to trebalo je krenuti već od 1. siječnja, a da pri tom nitko još ne zna kome zapravo naplatiti participaciju a kome ne. "Reformom" je predviđeno tko je participacija oslobođen, ali kako će to liječnik znati kada nije predviđen prelazni period u kome će građani moći nabaviti odgovarajuće potvrde i slično, ili zašto bi to uopće oni radili, zar u ovo vrijeme modernih informatičkih tehnologija to ne bi svaki doktor mogao znati samo otvorivši na svom računalu " karton" svakog pacijenta. Godinama se priča o kompjuterizaciji zdravstva, bilo je počelo pa je stalo, sada se opet nešto šapće, a tvrdim da mi umrežavanje s dobrim programom, koji uopće nije skup (znam to dobro jer mi je to struka) mnogo toga bilo jednostavnije, a i ono što je najvažnije: JEFTINIJE!
Nedopustivo je da svaka robna kuća ima kompjutersku evidenciju kupaca, a zdravstvo nema evidenciju pacijenata!? Naše zdrastvo postalo je neefikasno, ali i preskupo, ali tvrdim da nije toliko skupo koliko to pokazuju službene brojke. Daleko od toga da tvrdim kako su kompjutori svemoćni, ali se pitam zašto neki od njih bježe ko vrag od tamjana. No, moja osnovna poruka je: VRATIMO SE IDEJAMA VELIKOG ANDRIJE ŠTAMPARA!
To će biti jedina prava reforma, a ovi i slični propali pokušaji samo su magla, koja samo dodatno onemogućuje naš put u socijalnu državu, kako to piše u Ustavu. I ovdje kao i o Zakonu o radu nedjeljom Vlada će morati popustiti i nastaviti svoju beskonačnu igru pokušaja i pogrešaka. Ono što je dobro u cijelom ovom rašomonu je da se sve više čuje i uvažava glas javnosti i što se, istina puževim koracima, ruši kod naših političara omiljena ideja kako se demokracija svodi samo na glasovanje jednom u četiri godine. Bilo bi strašno kada bi ovako išlo u nedogled.
Vaša Tatjana