Taajni svijet

Gastarbajter...

Naučio je strani jezik i pravila ponašanja u tuđoj zemlji.
Naučio kodekse hladnoće i zabranu upotrebe mašte, nije se zdravo smijati od srca, iritira okolinu, nije zdravo sanjati i maštati, nije zdravo toliko voljeti, toliko pružati i davati… ne možeš biti iritantno osjećajno dijete s velikim očima i srcem… drži to u sebi – ako već posjeduješ te loše osobine…
Sam početak mu je bio težak jer je morao brzo otputovati i nije se zapravo stigao pripremiti i oprostiti od svega onoga što ga je vezalo za dom.
Jednog dana, jesenjeg, davne 1992. prilično promjenjivog vremena, ujutro je sjalo sunce i zadnji cvjetovi ruža, oni najljepši prije mraza, samo za njega su bili ubrani i postavljeni po stolovima, mislio je da je sretan, da bolje ne može biti, poslijepodne toga dana, kad je izlazio iz male kapelice, dočekale su ga pahulje snijega, prve pahulje te godine… pale su 24.10.
Te noći su se pahuljice pretvorile u kišu koja je neprestano padala, nije se umarala…
Drugo jutro se probudio u drugom domu, u drugom krevetu, u drugom okruženju…
Prvi puta kad je otvorio oči poželio je još samo malo, otići u svoju sobu, u svoju zemlju i oprostiti se kako treba sa svim ljudima i svojim stvarima… previše promjene preko noći, rekli bi ljudi…
Privikavao se na strance, pokušavao ih razumjeti godinama, tražio da i oni njega shvate… ali onaj tko mu je trebao biti najbliži sve više se udaljavao od njega… možda je strancu to sve bilo naglo i previše brzo… možda nije razmišljao dovoljno kvalitetno nego se gubio u sjenama nedostižnih oblaka…

Čovjek koji je bio u tuđini, nakon svih oluja koje je doživio daleko od svoje kuće, shvatio je s godinama da
tajna života nije u tome da imaš sve što poželiš, nego da želiš sve što imaš…
ono što je imao mu je bježalo iz ruke, dok na kraju nije zauvijek pobjeglo…

Čovjek u tuđini se nakon 19 godina vraća kući… sad shvaćam kako se osjećaju gastarbajteri…

"Osećam se ko poslednje govno
A to skrivam i čuvam ko tajnu
Samo čutim, a glasno bi psovo
Oj, Frankfurtu, jebem li ti Majnu
Ne izlazim, samo kući sedim
Vredno šljakam svoje dane radne
Svaku marku gledam da prištedim
Jedva čekam da subota padne…"
20.07.2011. u 20:53
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |