Šaputanja jedne kapi

četvrtak, 24.09.2015.

Treptaj tišine

Treptaj tišine obuzima me,
Punina praznine ispunja me.
Oči gledaju u daljinu, traže nešto što se još samo nazire.

Osjetih dodir tvoje topline, tako blizu a tako daleko.
Čestice naše energije pružaju ruke jedna prema drugoj dok mi odlazimo svaki na svoju stranu.
Vuče me čežnja za velikom ljubavi, koja je još uvijek više od skoro obrisanog traga u nama.
Sakrila se plašljivo, napadnuta sivilom svakodnevnih izazova i nerazumijevanja.

Tako smo zakomplicirali jednostavno...
Vjerujem još da možemo odmotati klupko koje smo zapetljali.
Vjerujem još u ljubav koju samo treba prizvati nježnim dodirom, poljupcem, zagrljajem...
Jednostavno prestanimo komplicirati..

24.09.2015. u 20:51 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.09.2015.

Sjećanje



Drhtaji prošlosti odzvanjaju tijelom,
dodiruju svaku stanicu ehom sreće odavno izgubljene..
Lažna nada pokušava prekriti bolnu istinu,
zaštititi biće od nadolazeće boli.

Um vrti crno-bijeli film sjećanja,
budi emocije koje prošli trenutak pretvaraju u sadašnji.

Topim se u tvom naručju, u zaboravljenom osjećaju sigurnosti.
Uživam u struji energije između nas.
Nakratko, ali samo nakratko usne se razvuku u smiješak..

Ehoi prošlosti odlaze tamo gdje pripadaju-u mutna sjećanja koje čežnja povemeno prizove
da umiri nemiran um..



06.09.2015. u 12:11 • 5 KomentaraPrint#

petak, 04.09.2015.

Dva anđela

"Vasa djeca nisu vasa djeca. Ona su sinovi i kceri ceznje zivota za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I premda su s vama, ne pripadaju vama.
" Kahlil Gibran


Dva mala bića u trbuhu sam nosila,
dva anđela mene za majku su odabrala.
Da ih volim, učim i budem uz njih

Da oni uče mene, da potaknu buđenje djetinje jednostavnosti
i iskrenosti često prekrivene prašinom svakodnevnice.
Da me svojim smijehom ogole do iskrene Biti koju sam bila zaboravila.

Hvala vam prijatelji moji, učitelji moji što ste me odabrali.

04.09.2015. u 21:04 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.09.2015.

Mama

"Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje." - Linda Wooten

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo", Rajneesh.


Ovo su mi najljepši citati koji opisuju majku. Biti majka najljepši je ali i najteži životni izazov. Zaista, majka se rađa kad I dijete.. Ne postoji priručnik s receptima za majke. Postoje brojne knjige koje se trude olakšati roditeljski posao, ali svaka majka piše svoj priručnik. Jer svako dijete je osoba za sebe, kao i svaka majka. Pogriješiti je u redu jer svi koji rade griješe. A posao majke traje 24 sata dnevno. Uz takvu satnicu I neispavanost bilo bi čudno ne pogriješiti.

Imati majku kakvu imam ja pravi je blagoslov. Otkad se sjećam, moja mama je bila uz mene (I još uvijek je). Što god da sam krivo napravila, ona me utješila. Svoje slobodno vrijeme, kojeg je bilo malo uz rad u privatnoj tvornici u 3 smjene, posvetila je nama. Bez obzira na noćne smjene, svaki vikend stan je ispunio miris kolača i svježih klipića. Prosjedila je sate I sate uz mene kada sam učila za školu. I sve uvijek sa smiješkom.
Danas, kada sam I sama majka, svoje djetinjstvo cijenim još više. A mama mi je uzor..

Draga moja mama, hvala ti na svemu! Budi ponosna na sebe jer bolji posao nisi mogla odraditi.
Tvoje mudrosti s ponosom prenosim na svoju djecu.

03.09.2015. u 22:57 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.07.2015.

Cijenim Život

Osjećam titraj Sebe, osjećam kako se kap po kap u meni budi i spaja u Ocean Sebstva.
Osjećam Mir i Ljepotu Života.
Vidim titraje Svjetlosti u svemu oko sebe. Mirnoća je ono što prožima mi Duh.

Život je lijep! Zvuči kao stara pohabana rečenica, ali toliko je istinita.
Često ju ne osjećamo jer nam je koprena Ega i životnih izazova pala na Srce.

Imam priliku boraviti s velikim Dušama u, na prvi pogled, jednostavnim umovima...
Gledam tople, tako iskrene poglede pune Ljubavi i Jasnoće u naizgled izgubljenim pogledima.
Divim se hrabrim Velikanima koji su odabrali ova tijela puna izazova, koji su odabrali ovaj
Život često prožet osuđujućim pogledima punim podsmijeha.
Ljudi ne vide, ne shvaćaju da su ta naizgled djeca zapravo veliki Učitelji.

Od njih učim svaki dan, podsjećaju me da je svaki osmijeh koji jedni drugima uputimo
najljepši poklon, važan i dostojan svakog od nas.
Podsjećaju me da je svaki trenutak poseban i ne može se vratiti pa ga zato trebamo živjeti!
Budimo djeca! Igrajmo se i uživajmo u Zemlji, kiši, vjetru i oluji...

20.07.2015. u 14:27 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.07.2015.

Digni glavu

Hodajući po ulici, često vidim ljude pognutih glava, obavijeni problemima i razmišljanjima hodaju izgubljeno. Povremeno prolaskom pokraj izloga zamijetim i sebe u tom nekom ubrzanom filmu. A onda primijenim brzinski recept za odvajanje od umnih (bezumnih) problema - dignem glavu i pogledam u nebo, kakvo god ono bilo. I nevjerojatno kako brzo se sve promijeni. Osjećam se ponovno kao dijete koje traži poznate likove u oblacima i osmijeh se razvuče po licu. Probajte i uživajte!

16.07.2015. u 15:52 • 7 KomentaraPrint#

Biser

Gledam u sebe...
Vidim sjajno svijetlo koje se nazire
kao biser u školjci..

Ponekad mi se čini da školjku treba
silom otvoriti.
Onda shvatim
da silom ništa se ne postiže.
Ljubav otvara sva vrata.
Pod cjelovom Ljubavi školjka se sama otvara.
Biser svijetli svojom puninom.
Svjetlo jače od Sunca,
čišće od prirodne izvorske vode izlazi.

Ah, kad bi to svjetlo sjalo cijelo vrijeme...
Ali često puta školjka se preplaši nečega i zatvori se.

Najteže, ali i najvrednije je spoznati svjetlo u sebi.
Kad nam to uspije, sav strah i sva nesigurnost nestaje.
Vrijedno je barem na trenutak vidjeti svoje Ja.

Kad to uspijemo, sloboda koju osjećamo neopisivo je snažna.
Svakom, pa i trenutnom spoznajom, lakše dolazimo do svjetla,
vraćamo se na trenutak Sebi,
vraćamo se Domu...

Prisutnost kuca, a Ljubav otvara vrata.
Slušaj, gledaj, osjeti.
Osjeti kako školjka popušta naletu Ljubavi!
Jer mi smo Ljubav, sve je Ljubav,
sve je Jedno!

Pogledaj duboko u oči svome djetetu!
Pogledaj partneru u oči
i vidjet ćeš dio sebe!
Sjaj svijetla koje jest bezgranična Ljubav
sjaji u svakom od nas.

Jedan od puteva do našeg svjetla je kroz spoznaju svjetla u drugome...
Jer Dom je u svima nama.

16.07.2015. u 15:40 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.05.2015.

U noći



„KAMO MORAMO IĆI... MI KOJI LUTAMO OVOM PUSTOPOLJINOM TRAŽEĆI BOLJU STRANU SEBE?“
Prvi Povjesničar

Nogama bosim tiho trči besciljno..
Mjesec žuti obasjava joj put. Kamo je krenula, nije sigurna, samo osjeća da treba ići..
Osjeća svoju Bit kako je vuče u tihu, besanu noć punu nade.
Mokra trava miluje joj noge bose, nije sigurna kuda ju nose.

Bježi iz okvira postavljenih od ko zna koga ko zna otkad, okova prenošenih s generacije na generaciju. Traži izgubljenu, uzetu slobodu Duše koja se samo želi iskusiti, spoznati.
Nije više mogla izdržati težak pritisak svakodnevnice i rutine, osjećala se kao divlji konj zatočen tamnom ogradom ograničenosti, kao ptica podrezanih krila...
Suze su joj mile lice češće nego joj je osmijeh milovao obraz.
Trči u nepoznato, želi osjetiti Sebe, spoznati slobodu izražavanja koja zove, osjetiti oslobođenje ropstva ograničenosti.
Dugo je tražila potporu i razmijevanje u očima onih još uvijek uljuljanih u krletci straha..

Da li je ona u krivu? Da li je nezahvalna jer želi drugačije, potpunije postojanje?
Osjeća se kao cvijet nezaliven, kao cvijet zatvoren koji čeka da se otvori i zasja svojom puninom i svjetlošću, svojom Biti.
Zna da postoji netko ko razumije, netko ko isto jeca iznutra, tko želi skinuti oklop satkan od strahova vlastitog ega i tuđih patnji.. Oklop koji dodirnuli su deseci prstiju ostavljajući svoj gorki otisak.

Tapka na rubu litice samospoznaje, nogu bosih, već promrzlih, s osmijehom koji odaje oslobođenje od okova nesvjesnosti i dugog sna.
Sama stoji, ali osjeća da nije sama. Osjeća budnost prirode i Univerzuma koji ju svojom Ljubavlju obavija. Ta je Ljubav uvijek bila tu, Jest i uvijek će Biti, samo ju treba osvijestiti.
U tami njena Bit svijetli jače od Sunca, jeka otkucaja njenog srca sretno odzvanja u noći.
Pronašla je Sebe! Oslobodila se..

24.05.2015. u 00:20 • 1 KomentaraPrint#

subota, 23.05.2015.

Dvoje



Dvoje, kao jedno , na klupici sjede,
Drže se za ruke, gledaju nekamo u daljinu,
Naborana lica, kose im od zuba vremena sijede.

Osjećaju puninu u srcima, prošli su zajedno sve
Trenutke lijepe, ali i trnovite.
Svirali su zajedno na harfi Života,
Probirali žice, ne znajući što ih sljedeće čeka
Da li uloga lijepa ili teška neka?

Probirali su hrabro, svirali melodiju Života,
smijali se ili plakali na kraju svake priče,
i dopustili smiješnoj strani Života da ih svakog dana dotiče.
Jednostavno su Bili, jednostavno Jesu.

I dalje sjede na klupici, srca dva, duše dvije
Drže se za ruke, beskrajno zaljubljene..

23.05.2015. u 16:11 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.05.2015.

Dva svijeta



Trenutno trebam Tišinu... Ući u svoje dvore već neko vrijeme duboko uspavane i istovremeno široko otvorene.
Želim utišati um, smiriti titraje nedorečenih emocija koje mi protresaju tijelo i zakapaju Duh..

Duboko dišem, gledam u prazno, nisam više sigurna gdje sam... Kao da sam istovremeno u dva svijeta.
Očima gledam ovaj fizički svijet, prstima dodirujem fizičke tvorevine istovremeno osjećajući njihovu energiju, njihovu Bit.
Gledam u nebo i vidim prekrasne oblake, ali i sitne titrajuće točkice od svjetla kako radosno skakuću pred mojim očima.
Dva svijeta..

Osjećam neobičnu smirenost, sve je kako treba biti. Tapkam u duhovnom Domu istovremeno budna u fizičkom.
Predosjećam da će se nešto dogoditi i taj osjećaj izaziva Mir jer tako treba biti, ali Umu nejasan izaziva uznemirujuće trnce i napetost po cijelom fizičkom tijelu.
Želim odabrati smirenost i Jasnoću, osjećam kako me preplavljuje..
Ali onda u nekom nejasnom trenutku, strah potaknut nerazumijevanjem Uma prožima me.

Vodi se bitka dvaju svjetova u meni. Što misliti, da li misliti - da li dopustiti mislima da preuzmu, mislima koje se samo pretaču po površini ovog svijeta plivajući u nejasnom?
Ono što je spoznato daleko je od razumijevanja uma, daleko od njegovih fizičkih osjetila.

Kada zatvorim oči, istovremeno sam kod kuće, plivam u prekrasnim bojama Ljubavi.. Željela bi da taj osjećaj potraje..
Osjećam se kao cvijet koji raste unatoč vjetru i oluji hraneći se sunčevom energijom iako ju ne vidi od magle koju vjetar diže. Zna da je tu..

Tišina, oslobođena od misli i emocija. U toj Tišini Jesam..

10.05.2015. u 15:19 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< rujan, 2015  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2015 (4)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Voljeti znači prepoznati Sebe u drugome."
Kroz velike životne izazove koji su se pojavljivali u mom mladom životu, naučila sam da smo svi povezani, svi smo dio Istoga, sveprisutne Ljubavi. Tu Ljubav zovem Univerzum i ona je u svima nama.

Ovdje su šaputanja jedne kapi Univerzuma i Univerzuma u jednoj kapi.