Gledam u sebe...
Vidim sjajno svijetlo koje se nazire
kao biser u školjci..
Ponekad mi se čini da školjku treba
silom otvoriti.
Onda shvatim
da silom ništa se ne postiže.
Ljubav otvara sva vrata.
Pod cjelovom Ljubavi školjka se sama otvara.
Biser svijetli svojom puninom.
Svjetlo jače od Sunca,
čišće od prirodne izvorske vode izlazi.
Ah, kad bi to svjetlo sjalo cijelo vrijeme...
Ali često puta školjka se preplaši nečega i zatvori se.
Najteže, ali i najvrednije je spoznati svjetlo u sebi.
Kad nam to uspije, sav strah i sva nesigurnost nestaje.
Vrijedno je barem na trenutak vidjeti svoje Ja.
Kad to uspijemo, sloboda koju osjećamo neopisivo je snažna.
Svakom, pa i trenutnom spoznajom, lakše dolazimo do svjetla,
vraćamo se na trenutak Sebi,
vraćamo se Domu...
Prisutnost kuca, a Ljubav otvara vrata.
Slušaj, gledaj, osjeti.
Osjeti kako školjka popušta naletu Ljubavi!
Jer mi smo Ljubav, sve je Ljubav,
sve je Jedno!
Pogledaj duboko u oči svome djetetu!
Pogledaj partneru u oči
i vidjet ćeš dio sebe!
Sjaj svijetla koje jest bezgranična Ljubav
sjaji u svakom od nas.
Jedan od puteva do našeg svjetla je kroz spoznaju svjetla u drugome...
Jer Dom je u svima nama.
Post je objavljen 16.07.2015. u 15:40 sati.