Marketing
U noći
„KAMO MORAMO IĆI... MI KOJI LUTAMO OVOM PUSTOPOLJINOM TRAŽEĆI BOLJU STRANU SEBE?“
Prvi Povjesničar
Nogama bosim tiho trči besciljno..
Mjesec žuti obasjava joj put. Kamo je krenula, nije sigurna, samo osjeća da treba ići..
Osjeća svoju Bit kako je vuče u tihu, besanu noć punu nade.
Mokra trava miluje joj noge bose, nije sigurna kuda ju nose.
Bježi iz okvira postavljenih od ko zna koga ko zna otkad, okova prenošenih s generacije na generaciju. Traži izgubljenu, uzetu slobodu Duše koja se samo želi iskusiti, spoznati.
Nije više mogla izdržati težak pritisak svakodnevnice i rutine, osjećala se kao divlji konj zatočen tamnom ogradom ograničenosti, kao ptica podrezanih krila...
Suze su joj mile lice češće nego joj je osmijeh milovao obraz.
Trči u nepoznato, želi osjetiti Sebe, spoznati slobodu izražavanja koja zove, osjetiti oslobođenje ropstva ograničenosti.
Dugo je tražila potporu i razmijevanje u očima onih još uvijek uljuljanih u krletci straha..
Da li je ona u krivu? Da li je nezahvalna jer želi drugačije, potpunije postojanje?
Osjeća se kao cvijet nezaliven, kao cvijet zatvoren koji čeka da se otvori i zasja svojom puninom i svjetlošću, svojom Biti.
Zna da postoji netko ko razumije, netko ko isto jeca iznutra, tko želi skinuti oklop satkan od strahova vlastitog ega i tuđih patnji.. Oklop koji dodirnuli su deseci prstiju ostavljajući svoj gorki otisak.
Tapka na rubu litice samospoznaje, nogu bosih, već promrzlih, s osmijehom koji odaje oslobođenje od okova nesvjesnosti i dugog sna.
Sama stoji, ali osjeća da nije sama. Osjeća budnost prirode i Univerzuma koji ju svojom Ljubavlju obavija. Ta je Ljubav uvijek bila tu, Jest i uvijek će Biti, samo ju treba osvijestiti.
U tami njena Bit svijetli jače od Sunca, jeka otkucaja njenog srca sretno odzvanja u noći.
Pronašla je Sebe! Oslobodila se..
Post je objavljen 24.05.2015. u 00:20 sati.