Osjećam titraj Sebe, osjećam kako se kap po kap u meni budi i spaja u Ocean Sebstva.
Osjećam Mir i Ljepotu Života.
Vidim titraje Svjetlosti u svemu oko sebe. Mirnoća je ono što prožima mi Duh.
Život je lijep! Zvuči kao stara pohabana rečenica, ali toliko je istinita.
Često ju ne osjećamo jer nam je koprena Ega i životnih izazova pala na Srce.
Imam priliku boraviti s velikim Dušama u, na prvi pogled, jednostavnim umovima...
Gledam tople, tako iskrene poglede pune Ljubavi i Jasnoće u naizgled izgubljenim pogledima.
Divim se hrabrim Velikanima koji su odabrali ova tijela puna izazova, koji su odabrali ovaj
Život često prožet osuđujućim pogledima punim podsmijeha.
Ljudi ne vide, ne shvaćaju da su ta naizgled djeca zapravo veliki Učitelji.
Od njih učim svaki dan, podsjećaju me da je svaki osmijeh koji jedni drugima uputimo
najljepši poklon, važan i dostojan svakog od nas.
Podsjećaju me da je svaki trenutak poseban i ne može se vratiti pa ga zato trebamo živjeti!
Budimo djeca! Igrajmo se i uživajmo u Zemlji, kiši, vjetru i oluji...
Post je objavljen 20.07.2015. u 14:27 sati.