Hodajući po ulici, često vidim ljude pognutih glava, obavijeni problemima i razmišljanjima hodaju izgubljeno. Povremeno prolaskom pokraj izloga zamijetim i sebe u tom nekom ubrzanom filmu. A onda primijenim brzinski recept za odvajanje od umnih (bezumnih) problema - dignem glavu i pogledam u nebo, kakvo god ono bilo. I nevjerojatno kako brzo se sve promijeni. Osjećam se ponovno kao dijete koje traži poznate likove u oblacima i osmijeh se razvuče po licu. Probajte i uživajte!
Post je objavljen 16.07.2015. u 15:52 sati.