Treptaj tišine obuzima me,
Punina praznine ispunja me.
Oči gledaju u daljinu, traže nešto što se još samo nazire.
Osjetih dodir tvoje topline, tako blizu a tako daleko.
Čestice naše energije pružaju ruke jedna prema drugoj dok mi odlazimo svaki na svoju stranu.
Vuče me čežnja za velikom ljubavi, koja je još uvijek više od skoro obrisanog traga u nama.
Sakrila se plašljivo, napadnuta sivilom svakodnevnih izazova i nerazumijevanja.
Tako smo zakomplicirali jednostavno...
Vjerujem još da možemo odmotati klupko koje smo zapetljali.
Vjerujem još u ljubav koju samo treba prizvati nježnim dodirom, poljupcem, zagrljajem...
Jednostavno prestanimo komplicirati..
Post je objavljen 24.09.2015. u 20:51 sati.