Svijet u boci

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.

Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na

vonsmile@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us

Discover Gabon

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke

Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.

..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa

Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.

Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović

Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht

Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie

Svijet u boci

28.01.2008., ponedjeljak

Prije nego što odeš odvrni gumb volume...

Trebalo bi zapamtiti

Barem šest imena omiljenih pjesama.
I još jednu, za koju ti se čini da joj je ime baš dobro, iako nikako da joj zapamtiš melodiju.
Potom nekoliko melodija, kojima pak ne znaš ime, ali ne manje od sedam kako bi je zviždao svaki dan u tjednu.
Posebno bi trebalo zapamtiti melodiju srijede, jer sredine su zajebane.

A ako ti se baš da, na kraju se možeš igrati pridruživanja imena melodijama,

Uglavnom

Pjesme govore o sastancima, to je dobro jer se sastajemo cijeli život makar i na istom mjestu.
Pjesme govore o rastancima, to je manje dobro, ali nas čini jačima.

(Može li ovaj blog podnijeti više od jednog sastanka i jednog
rastanka, a sve u istoj pjesmi? Uostalom već je i on kao i gazda mu postao pomalo stara mrcina, pa podnosi neke stvari bolje i od samog vlasnika).

Ponekad se trudim da mi ovaj blog postane soba, na zidovima poznate slike, pa ispružen na podu mislim da će me tišina iskupiti. To se obično ne događa, jer kao da je tišina ikad pravedna.

Najveće dostignuće bilo bi ne izaći iz sobe, nikada. Ali da svijet prolazi kraj tvog prozora kao lijeni pejzaž koji se mijenja sporo kao na transibirskom putovanju. Nešto kao soba iz 2001 odiseje, ali bez starenja. Ako kanimo ostati u sobi to nije zato jer želimo ostariti ,nego jel nam je lijepo, molio bih svijet izvana da bar jednom bude uviđavan po tom pitanju.

Sobe su pjesme. Samo ih treba učiniti dovoljno bučnima da ne postanu bolničke. Tišini je mjesto na planinama. Sa sobama se treba rastati bučno. S ljudima već po izboru. Ljudi se bolje drže.

Imate li ponekad osjećaj da su baš sve pjesme koje su ikad trebale biti napisane, već odavno napisane? E, vidite taj osjećaj je lažnjak. Nisu. Postoji pjesma koja je bolja od svih do sada, samo se još nije odlučila da vam se javi.

Onih šest omiljenih pjesma, nekoliko melodija i ta jedna. Otkriće koje bi ti možda bio motiv da izađeš iz te sobe. Da je zviždućeš okolo, i prestaneš se pitati zašto je danas utorak.

Kad izađem iz sobe odvrnut ću volume, neću dozvoliti da soba ostane tiha. Ili još bolje ti ga odvrni recimo kad kreneš u dućkas po pivo, a ja ću ostati u sobi. Ne iskupljenja radi, nego jel mi se tako prohtjelo, jer je moj blog moja soba, a meni se sviđa u njoj raditi pizdarije.

Odvrni volume, zaboga, ako nećeš ti budem ja, iako baš sam se fino smjestio i ne da mi se bez razloga ustajati...

- 23:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.01.2008., četvrtak

Slava na dokovima (bijelo i zeleno)

Da li blues postao manje opor ili rock manje razoran od kad su postali enciklopedijske jedinice?
O sličnome smo uostalom pisali ja i mnogi drugi milion puta znate ono-dostupnost informacija i same glazbe, čuješ neku stvar na radiju, ako nisi pri kompjuteru, možeš poslati sms na određeni broj i eto ti izvođača i imena pjesme. Gugljaš, petljaš, tražiš, raspitaš se na forumu, downlodiraš, danas je teško ne pronaći pjesmu.
Samo je sve teže da pjesma pronađe tebe.

Da se razumijemo ja obožavam enciklopedije, pogotovo one stare iz šezdesetih JLZ-a, smeđih austrougarsko ozbiljnih korica kojima je urednik bio stari dobri Fritz, i koja mi je ostala kao obiteljsko nasljeđe. Možda i najvrednije.

U njima još nije bilo rock, pa ni blues glazbenika. Srećom.

Iako je tamo sredinom šezdesetih, kad je izašla ovo izdanje enciklopedije John Lee Hooker imao već blizu pedeset godina. (Sve to možete naći na www.allmusic.com i wikipediji, nisam morao čak ni otvarati neku papirnatu enciklopediju). No zapravo blues je jedna od umjetnosti u kojima kad izvođači ulaze u pozne godina tome samo dobijaju na uvljerivosti. Slično kao pisci.
Gorčina starih ljudi je iskustvena, iako sam upoznao starce kod kojih je i ona bilo samo poza, a u biti su bili prilično veseli.

Samo što veliki JLH i nije uvijek isključivo gorak i opor. Mnogo manje od nekih kolega po blues vokaciji, koji su sagorjeli mlađi. Ima tu i životne radosti, itekakve.

Van Morrison pak nikako nije mogao ući u Krležijanu jer je u to vrijeme kao mladi nadareni Irac fasciniran svijetom bluesa tek počinjao karijeru u grupi Them.
Američku glazbu u Irsku su donijeli brodovi. Gorčinu su u Irsku donijeli Britanci i politika. Belfast je ružan,industrijski, podijeljenji i neurotični grad i mogu zamisliti djecu koja odrastaju kralj prljavog lučkog kanala i promatraju brodove. Iz prljavštine luke dolazi su mornari, opijali se jeftinim pivom i prenosili svojim ženama spolne bolesti dalekih mora. Usput su donijeli blues. Nije da Irci nisu imali svoju glazbu, ali za neke klince se on opako primio, na Van Morrisona svakako. Trajna infekcija koja se ne liječi jeftinim barskim pićem.

Prvi put sam ih otkrio zajedno u pjesmi I cover the Waterfront, na albumu Mr. Lucky John Lee Hookera. Riječ je o pjesmi koju je dvadesetak godina ranije snimio sam John Lee Hooker, i riječ je o jednom od najboljih komada u njegovom promuklost/minimalizam/gitara stilu. Tri tona na gitari i promukli Hookerov glas. I brodovi u daljini.

San o odlasku. Na obale, s obale, u daljine. Ne đita nego konstanto nestajanje. Utapanje tik iza horizonta.

A ništa, sve stane u tri tona. Bijelo.
Pa ti to sad stavi u enciklopedijsku jedinicu.

Poneko desetljeće kasnije evo ih u duetu. I dalje je stvar čisti minimalizam, samo zahvaljujući Morrisonovom glasu sve zvuči nekako barokno. Odjednom kao da odlazak postaje moguć. Kao da je Belfast postao bliži toplim morima. I kao da je Clarksdale Missisipi, rodno mjesto John Lee Hookera, mali skriveni otočići negdje blizu Palagruže, put kojeg ćeš se jednog dana uputiti sa svog doka na kojem sanjaš. Zeleno.

Blues ne bi trebalo stavljati u enciklopedije, jer povijest ne pišu uvijek pobjednici.

John Lee Hookera je ta ploča snimljena krajem osamdesetih napravila slavnim, pa čak i bogatim. Da se razumijemo, nije on bio nikav anonimac, ali blues muzičari nikad nisu bili prave zvijezde, a sada već debelo u sedamdesetima godina života odjednom je postao slavan i mogao si priuštiti skupe šarene košulje i stare automobile.

No naravno nije postao Britney, nego je odmah potom snimio i možda svoj najbolji album, Healer. Healer, jel glazba liječi kako je on to sam jednom rekao. Poživio je čiča sve do 2001, vjerojatno baš kao Mr. Lucky, jedan od najvećih, ako ne i najveći. U međuvremenu je i dalje snimao dobre albume i još prilično puta surađivao s Van Morrisonom. Enciklopedija su se dijelom preselile na mrežu, ali blues nije izgubio svoju moć.

Neki dan sjedim u kafiću i s radija krene Gloria, u njihovoj zajedničkoj izvedbi. Gloria je arhetipska pjesma, jedna od onih pjesma za koje mislite da postoje oduvijek i da su narodna baština, ali nije, bačena je negdje odozgor svima nama kanalizirana kroz Van Morrisonov glas i talent.

Čista oda radosti, ali sa prljavog doka.
I isto kako je Van Morrison obojao bijelu I cover the Waterfront, tako je John Lee Hooker malo primirio Gloriu.

Ali to je privid, jer cijelo vrijeme tinja na rubu eksplozije. I nosi onu životnu radost, koju može proizvesti jedino glazba, jel glazba je moćna stvar, i glazba je lijek.

I zato mi je poslužila kao okidač. Volim te okidače, koji me trgnu i podsjete da sam živ, svaki dan nekoliko puta. Okidač koji mi je poslužio da me nanovo podsjeti što mi je drago što postoje pjesme poput Glorie koje te tjeraju da digneš dupe sa stolice, i one poput I cover the Waterfront, kroz koje ti se čine da ni daljine nisu nedostižne, bar u petominutnim pjesmama.

A to je prokleto dobro nasljeđe.
Nasljeđe koje nećete pronaći u enciklopedijama, ali će vas sustići ponekad u pauzi za pivo.
P.S.
Što se tiče dodatnih informacija, godine izdanja, albuma i slično, izvolite tražite net je pun podataka. Ja vam nemam namjeru linkati, a još manje staviti tu nekakve youtube isječke, od tog bježim kao vrag od banke. Još koncertni isječci kako tako, ali nema gore stvari nego pokušati vizualizirati glazbu.

P.P.S

Upravo počinje I cover the Waterfront. Mislim da je bijelo-zelena i da je vrijeme me brodovi povezu preko mog usnulug zagrebačkog predgrađa.

- 11:42 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.01.2008., srijeda

Kako smo popušili....

Iz uvodnika vrlog kolumnista te glavnog urednika Nacionala u br.634 od 07.01 .2008:

No očito se nije povraćalo Vladimiru Faberu kada je kao zadnji inkvizitor, s cigarom u ustima, gotovo četiri sata maltretirao Anu-Mariju Getoš u Centru Branimir.
Cijeli tekst za mazohiste ovdje

Te potom slika s naslovnice istog broja u kojem je navedeni uvodnik:

Sjećate se onih sličica iz enigmatskih revija koje ste, ako ste bili kvizofreak poput nekih, riješavali u djetinjstvu. Vjetrovatno još postoje, ali križaljke smo uglavnom prepustili penzionerima, oni kao imaju vremena, iako je to jedino što imaju. Uglavnom poanta bi bila da na dvjema naizgled potpuno identičnim slikama postoji nekih 20 sitnih razlika koje vješti enigmat treba otkriti. Pljuga, zadatak za ciciban enigmate. Jedna od tih mogućih razlika bila bi u tome da se otkrije da jedan lik drži na jednoj slici drži cigaretu, a na drugoj ne. Ili možda da na jednoj pljugu drži jedan, a na drugoj drugi. Ili u konačnoj verziji, da je ne drži nitko.

Sve je to, naravno, potpuno nebitno.

Ali, nakon svega, uopće me ne čudi novonastala incijativa vlade o zabranjeni pušenja na javnim mjestima. Naime, ionako se gadno mučimo da na osnovu slike shvatimo tko je tu tko, i koju enigmatsku igru igra.

Da ne bi mučili svoje, nedostatkom enigmatski zahtijevnih zadataka zakržljale mozgove, vlada će se pobrinuti kako bi se izbrisala cigareta kao znak raspoznavanja likova, a samim tim i trajno nestale razlike između likova u uvodniku i onih na slici. U međuvremenu, prihvatite se sjenčanja polja označenih crnom točkom, kako bi na kraju dobili kompletnu sliku....

Oni vide dalje od nas, zato je sve skupa davno otišlo u pičkin dim.

- 23:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.01.2008., utorak

Zahtijevam

...smrtnu kaznu giljotinom za autore Kunolovca. I još da se probude na drugom svijetu bolne guze i s mamurlukom Grdovićevskog kalibra i još da cijeli dan moraju gledati Dadilju i Sam u punoj kući. I još im dabogda Švabe govor na grobu držale.

Ako već to ne može, da bog da im djeca indologiju studirala, a unuci im se u Hrvatskoj rodili.

- 15:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.01.2008., četvrtak

Dinamo 2038

Izvršni dopredsjednik kluba Zdravko Mamić javio se videolinkom iz bolničke sobe u Luzernu, gdje se uspješno oporavlja nakon operacije prostate. Nakon prošlogodišnjeg razočaravajućeg ispadanja u 1. pretkolu euroafičkog kupa od FC Magreba, nakon kratkotrajne depresije i medijske šutnje, odlučeno je da ipak nema predaje, te da se upregnu sve snage da se dovedu potrebna pojačanja, kako bi klub nakon 60 godina prezimio u Evropi ili barem ljetovao u Africi. Tako je sazvana konferencija za novinare, na kojoj je u prisustvu novoustoličenog trenera- iskusnog Dine Drpića, njegovog zamjenika i kondicijskog trenera Boška Balabana, te Svetozara Trifunovića, predsjednika izvršnog odbora vlasnika kluba tvrtke Bandićgradnja D.O.O, predstavljena nova pojačana momčad za predstojeću sezonu. Evo na koga će Dinamo moći računati u nadolazećim bitkama, te kako bi mogla izgledati udarna jedanaestorica.

Bernard Scwartz- Crnoputi karipski golman njemačkog porijekla i u prošloj sezoni bio je jedna od najjačih karika, ne baš jake modre obrane, pa se s njim i dalje računa kao s prvim izborom za vratara, dok se mladi Vilibald Duka ne prestane duriti.

Karl Heinz Penava- mladi Hercegovac u prošloj sezoni bio je jedan od stupova obrane tamošnjeg prvaka NK Šuice, sa osam postignutih autogolova, pa se nadaju da će sličan uspjeh ponoviti i u HNL Heineken.

Joco Car- vrsni iskusni stoper, vraćen sa trinaestogodišnje posudbe iz FC Torina, gdje je bio oružar.

Džemaludin Bukva jedan od trojice igrača koji se mogu dovesti iz kvote van Evropske unije. Od ove godine kači nas to pravilo s obzirom na primanje u istu, pa će se morati smanjiti broj igrača iz susjedne BIH i RS, čije primanje je najavljeno tek za 2044.

XCT336- Iako je bilo govora da se jedini android u momčadi zamijeni novim, pouzdani srednji vezni XTC336, popularni Ekso, poslan je na reparaciju zglobova i zamjenu tvrdog diska, što je ipak znatno jeftinije, a Ekso će biti kao nov.

Đuka Plavić- iako se šuškalo o ponudi Crvene Zvezde od 12 miljuna eura u naftnoj protuvrijednosti(cca 100 barela), zaključeno je kako se neće moći uspjeti ako se rasprodaju najbolji igrači, pa je odlučeno da Đuka ipak ostane, iako će shodno tome zbog naftne krize ove sezone Dinamov godine vozni park uglavnom opet ostati nepokretan.

Arvidas Mikulenas unuk slavnog Litvanskog centarfora Gravidasa, koji navodno ima ubojiti top u nogama, baš kao i slavni djed.

Mahmud-Paša Stewart- iako mnogi kažu da je slavni Velšanin već odavno islužen, njegova tehnička potkovanost i znanje dobro će doći u Dinamovom ne previše agilnom veznom redu. Kako bi se zadovoljile vjerske potrebe ovog igrača, koji je prije prelaska na Islam bio poznat po sklonosti alkoholu, izlascima i ženama, arhitekt Dinamovog stadiona u izgradnji Otto Barić III, dao je da se projektira posebni Mihrab u plavoj svlačionici.

Kim Il Sung Il Park-Iako su se uoči potpisivanja ugovora sa ovim korejskim vjetrom pojavile sumnje i tračevi da je Dinamo htio kupiti nekog drugog Kima, a ne ovog koji je stigao, prvi treninzi govore da koji god da je stigao, brz je i prodoran. Ujedno to je i odličan primjer javno-privatne suradnje u sportu, jer je sponzor transfera Karlovačka industrija mlijeka, kojoj će Bandićgradnja kao protuuslugu sagraditi novi pogon te podzemne garaže ispod muznih staja.

Nino Kranjčar-Ove sezone mali Nino bi konačno morao dokazati da je legitimni član i dostojan nasljednik dinastije Kranjčar. Još da skine kilažu na makar okruglih 100 kg.

Ernesto Lula- Brazilac kupljen na draftu na osnovu DVDa koji je na kisoku kupio Dinamov tehnički direktor Didi Guela. Po zanimanju autolakirer, po vokaciji napadač.

Naravno, moguća su još neka pojačanja u zadnji čas, kao i izmjena koncepcije momčadi. Uz konačni najavljeni završetak radova novog stadiona u Dubecu, i pozitivnim ozračjem koje vlada možemo očekivati da Dinamo nakon 60 godina prođe kvalifikacije protiv momčadi iz subtropske Afrike, te se dočepa dvoboja sa znatno jačim austrijskim, mađarskim i bugarskim klubovima, s kojima uostalom, odnedavno dijelimo punopravno članstvo u EU.

- 09:51 - Komentari (17) - Isprintaj - #

08.01.2008., utorak

Zatišje pred buru

Svijet u boci je u stanju lagane postblagdanske obamrlosti. Uskoro će i neki ozbiljniji ili manje ozbiljan zapis, samo da definiram sam sebi riječ uskoro. Dotle vam sretna nova ako je već niste ukenjali, držite se svoje boce i sanjarite.

- 23:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>