< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.

Web Counter
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na

vonsmile@gmail.com




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Discover Gabon


Image Hosted by ImageShack.us



Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke

Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.


..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa

Image Hosted by ImageShack.us

Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.




Image Hosted by ImageShack.us
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht



Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie


Svijet u boci
28.02.2008., četvrtak
Spasimo Hrvacku(od nas samih i glupih ideja)
Prošli broj Globusa(898 od 22.02.2008) donosi veliki, udarni prilog u kojem su anketirali stotinjak više-manje poznatih faca iz društveno-političkog i umjetničkog života mile na Domovine kako bi saznali, citiram koje promjene oni smatraju nužnima za savršeno funkcioniranje države te koje će mjere drastično ubrzati razvoj Hrvatske.

E sad, neki od njih su se vjerojatno namjerno zajebavali(mada većina zvuči vrlo ozbiljno), političari su bili naravno puni standarnih fraza, no sve u svemu evo što predlažu neki od uglednika kako bi nam draga nacija(kao što reče između ostalih anketirani Davor Gobac) ubrzo napredavala. Kao što ćete vidjeti sve pršti upravo briljantnom ingenioznošću ideja...

Evo nekih primjera:

Slavko Sakoman doktor za droge kaže da prave kriminalce treba odmah smjestiti u zatvore.

Sjajna ideja. Kako se toga nitko prije nije sjetio? Samo što bi bi bio Sakoman without narkoman, odnosno od čega bi živio ako bi se jedan dan probudio u svijetu bez dilera.

Vinko Brešan Brešana staroga sina kaže da treba kažnjavati lošu umjetnost.

Slažem se, samo Hrvatska bi tada izgubila cijelu nacionalnu kinematografiju, te napunila zatvore. Hm, zapravo ovo je sasvim dobra ideja.

Saša Broz Broza starog unuka kaže da treba osnovati više banaka u vlasništvu države.

Za koji kurac draga Saša? Zato da bi nas pljačkale naše umjesto stranih? Još banaka, svakako, fale mi otprilike ko i udarci bičem nedjeljom u 5 ujutro.

Branko Ivanda dekan akademije koja proizvodi buduće zatvorenike po Brešanovom modelu smatra pak kako za sreću nije potrebno materijalno blagostanje.

Nije potrebno za sreću, ali pomaže kod riješavanja problema praznog želuca, reklo bi se. A možda želimo ući u EU gladni, pa dok budemo ulazili putem sve poharamo i izjedemo kao termiti ukjučujući onaj spomenik atomu i sve Mozart kugle. A Bruxelless ostavimo u stanju kao Rusi Berlin 45-te, s šahovnicom na Reichstagu(u ovom slučaju EU parlamentu).

Ingrid Antičević- Marinović MILF iz Sabora, poručuje da djecu još u vrtiću treba učiti ljudskim pravima.

Već vidim budućeg sina kako dolazi iz vrtića i s vratiju mi govori Tata, teta mi je lekla da svaki dan imam plavo na tli sladoleda. Mali, kad ti ja dam remenom po guzi ljudska plava...

Milan Ivkošić, neugledni kolumnist kaže da prestanemo pričati o partizanama i ustašama.

Već? Pa jedva je prošlo 60 godina od rata, taman smo se zaigrali. Osim toga, o čemu bi onda pisao on?

Kristijan Milić redatelj filma o partizanima i ustašama, kaže da nam treba više noćnog života, tj. birtija koje bi radile cijelu noć.

Jebote, ja se i ovako navuko na alkohol, zamisli kakvog bi belaja tek bilo da sve radi od 0-24. Zapravo, podržavam ovu ideju, čak i ako bi tek onda potonuli u bezdan, ovakvi kakvi smo, laki na čaši i okidaču. Ako već tonemo bar bi bilo sa stilom.

Drago Plečko guru sa samoborskih brega kaže da trebamo podignuti kolektivnu svijest kao Japanci.

Šta pak sad to znači? Da trebamo bildati mozak? Za vrijeme intoniranje himne da jednu ruku držimo na srcu, a drugu na jetrima? Prije jutarnjeg konjačića za šankom da vježbamo tai-chi? Da pišamo svi u isto vrijeme, te povučemo vodu sinhronizirano radi štednje?

Luka Oman prijatelj životinja iz Omana, predlaže da učimo prvašiće kako da postanu Vegetarijanci.

A ja predlažem da ih učimo kako da se oni međusobno ne pojedu. A tri prašćića im servirajmo za užinu.

Dr. Nikica Gabrić dotur predlaže više privatnih bolnica.

Naravno njima, a nama solidnu količinu teških boleština kako bi te bolnice mogle dobro poslovati.

Žuži Jelinek po zanimanju Žuži predlaže više seksa.

Može. Ali kako će to pomoći?

Juroslav Buljubašić poduzetnik predlaže uvoz jeftine radne snage s Filipina.

Hm, ako je Buljubašić poduzetnik iz jedne sasvim određene privredne grane, onda možda misli na Filipinke? A da skupa s Žuži napravi razvojni program?

Željko Jerkov direktor Ajduka kaže da trebamo nuditi vlastite proivode.

Hm, uredu ali tko bi normalan na svijetu htio kupiti npr. Hajduk ili Dinamo. A da mi ipak vratimo loptu u onu prašku pivnicu?

Ivo Goldstein Goldsteina staroga sin kaže da nam treba strateško partnerstvo sa Srbijom.

Za napad na Bugarsku?


Sanja Sarnavka
baba broj jedan u zemlji kaže da treba uvesti šok terapiju devijatnim adolesentima, a ministre i zastupnike slati u radne akcije.

Nije to loša ideja, samo ti bi ko bog stalno hvatali krivine. Ak i sagrade nešto to bi se urušilo prije nego Radićev most na blagom burinu. Bolje da saborske zastupnike liječimo elektrošokovima, a mulcima damo lopate.


Denis Kulljiš
novinarska veličina predlaže hrvatsko-srpske hidrocentrale na Drini i nove nuklearke.

Pa nek se ova ideja ujedini s Goldijevim prijedlogom, najprije da okupiramo Bugarsku i tamo izgradimo centrale, i odemo svi ljetovati na Crno more, a na Viru napravimo nuklearku kako je predložio Šarinić, za drugo ni nije. I onda živimo kako smo i prije živeli, u miru i slozi. I još ćemo se riješti Engleza, Švaba i Rusa dok će Česima kampiranje kraj nuklearke biti izazov.

Ivan Čehok čupavi gradonačelnik predlaže da Hrvatska bude umjetničko djelo.

Sorry, Č. glup sam, al ne shvaćam ovo. Iako, nismo na lošem putu, malo pomalo sve ćemo zaliti betonom i tako sačuvati za vječnost. A već sad možemo proći kao umjetnička instalacija pod nazivom Kifla naopako.

Dražen Sirišćević najeskponiraniji od trojice ljubitelja opere u Hrvatskoj kaže da je ljubav najvažnija, te da će ona pokrenuti Hrvatsku.

Valjda ne misli na ljubav prema operi? Ona može jedino pokrenuti novi veliki val emigracije.

Darko Rundek po zanimanju Rundek, kaže da treba ukinuti stranke i osnovati vijeće mudraca.

Podržavam, ali gdje naći dovoljno mudraca u Hrvatskoj. Da izaberu onu četvoricu, petoricu iz Otvorenog svake večeri, a mandat im traje do nove emisije?

Davor Gobac plesač prvog reda kaže da treba pravedno raspodijeliti novac, tj. oni koji imaju da ga daju onima koji ga nemaju.

E Davore, stara komunjaro!

Davor Štern, skromni vlasnik tri dionice INE predlaže produženje turističke sezone na barem 10 mjeseci.

As ti isusa, jesu ti udarile bijele noći u glavu? Pa tko će preživjeti i ova tri. Zamisli Čehe kako se luftićima spremaju osvojit Papuk ili Sljeme. Draži mi je Franci Blašković i njegova liga za borbu protiv turizma.


Šime Lučin
, jednom policajac uvijek policajac, predlaže 150 novih marina na Jadranu.

Nije dosta što smo zasrali obalu, sad treba i more. I to govnima iz finih dupeta. Dobro došli dragi gosti, vi i vaše PVC kesice. Franci, daj zagrmi više preko te Učke.

Arijana Čulina, tragikomična komičarka kaže da nam je bog dao najljepšu parcelu uz more (a ti si Arijana vidla baš sve parcele pa to znaš, nisi li zaboravila reć kako nam je i nebo najplavije) pa ju trebamo oploditi.

Vidjeti opet pod Žuži Jelinek. Ona zna sve o oplodnji, pogotovo novčanika.

Damir Grubiša, prodekan nekog bezveznog faksa kaže da broj javnih službenika treba smanjiti sa 65.000 na 25.000

Od ostatka jednu trećinu pogubiti, jednu pokrstiti, a jednu iseliti.

Tedor Celakovski koji traži pravo na pola puta selo- grad, predlaže 10 centara izvrsnosti diljem jadranske obale.

Ja se slažem, al pod uvjetom da piva ne bude preskupa. Antifa živalj spreman je potrošit svih 200 kuna džeparca za cijelo ljeto zbog dodatnog rada na sebi.

Tonči Tadić, nuklearni pravaš zalaže se za optički kabel do svakog doma.

Kuiš, to imam! A baš me gabri za druge.

I tako još se to spominju neke manje bitne stvari poput odgoja, pravosuđa, znanosti, obrazovanja, interneta. Drvi se o investicijama, partnerstvima(za sir), zaziva EU i NATO, a još jače nacionalni ponos(za vrhnje). Predlaže se smanjenje adminitracije, povećanje stručnosti, iznose trominutni programi i tisućugodišnje strategije. Sve u svemu, gomila uglavnom nekorisnih budalaština. S obzirom a je anketa više-manje samo dokazala kako je uvijek moguće javno bubnuti veću glupost nego što misite da je izvedivo svijetuboci raspsuje konkurs među svojim čitateljima da i vi bubnete neku ideju za spas Hrvatske. Tko zna, možda se neka pokaže spasonosnom.

I bez briga, gluplje od ovih ne mogu biti.

- 14:07 - Komentari (29) - Isprintaj - #
19.02.2008., utorak
O Fići, sreći, Kosovu i smrti koja ionako spada u rok trajanja.
Naučio sam da smrt nije ništa naročito još one hladne prosinačke subote, prije više od 15 godina, kad je ujutro zazvonio telefon i Gagro javio da je Dudić mrtav. Samo tako, smrt ne trpi izvinjenja, smrskana četvorka ispod iranskog tegljača koji je vozio humanitarnu pomoć za Bosnu, kladim se da je bilo nešto idiotski nepotrebno poput kikirikjia ili higijenskih uložaka. Uostalom, zar bi išta promijenilo da je to bio npr. tegljač s oružjem. Jest, u međuvremenu je nahrupila još pokoja smrt u moj život, više ili manje osobna, te smrti obično nastupaju u nekim paketima, dvije platiš a treću dobiješ gratis, ali mene je već ta prva naučila da smrti može biti elegantna, samo ako si mulac i ne pitaš previše za razloge.

U međuvremenu....ne znam, stripovski rečeno, dogodilo se koješta. Suštinski, nije se dogodilo ništa bitno, baš kao što sam rekao Snežani prvi put nakon to smo se čuli, otakako je otišla tamo daleko, nekoliko nebitnih ratova kasnije, od kojih sam u jednom i sudjelovao.

Snežana: Pa dobro, M., šta ima novo u ekipi?
Svijetuboci: Pa, zapravo, ništa.


Mislim da je ostala malo zbunjena, ali odgovor je bio točan.Zašto bi i bilo, ništa osim spasonosne formule cuganja u parkovima. Tada sam mislio da zgubidanimo, sada nekoliko godina kasnije vidim koliko je to bio jedini normalan način za ostati zdrav. Uostalom, što bi drugo čovjek mogao raditi u ona vremena? Kao što je Štulić jednom rekao, mogao sam otići ili postati Bregović.
Za nas koji smo ostali izbor je bio još više sužen- mogao si ili cugati u parku, ili postati, ne znam, Zoki Milanović.

O Jandrokoviću da i ne govorimo.

Ono što je dobro, što mi se tada činilo da izbora nema. Čitajući gornje vlastite rečenice tek sad mi se čini da ga je itekako bilo. Nazovite to najpatetičnijom rečenicom koju sam ikada napisao, ali nije stvar u tome da bih iznevjerio pokojnog prijatelja da se pojavim na nekoj stranačkoj konvenciju u crvenoj kravati, ali mora biti da bi mi se ipak odozgora strašno smijao.

Ili sve to oko Kosova.
Znate li zašto je Gargamel Srbin? Jer ganja one u bijelim kapicama. Svojedobno, ja ga još pamtim, na TV-u, u 19.15 je bio crtić Kalimero, nakakvo crno pile sa razbijenom ljuskom jajeta na glavi. Kao, tek se izleglo. I taj siroti Kalimero uvijek je imao repliku "Pa to je prava nepravda". Neki revni socijalistički um u trenutku prve kosovske krize, početkom osamdesetih vidio je neki znamen u toj nesretnoj bijeloj kapici, i Kalimero je ispao kolateralna žrtva. Nismo ga vidjeli nikad poslije. Drug Aleksandar Ranković Marko bio je odavno penzionisan, uskoro i mrtav, međutim čini se da mu je to bio najveći post festum uspjeh, ukebao je jedno pile, no pilići su ipak prokodakali i dobili državu. A tek se izlegli...

Dolazi Sloba Milošević u slastičarnu.
Dobar dan ja bi Sladoled
Iredentist za pultom;: Nema problema hoćete li kuglu ili automat.


Cijenjeni kolega Stroke, u komentaru na prošli post me je zamolio da napišem nešto o Kosovu. Ovim mu ispunjavam želju, sjetio sam se onih vijesti prije 25 godina i prištinskih demonstracija, policijskih vodenih topova, rudara koji su se zavukli u okno rudnika i ozbiljne face Stipe Šuvara s šljakerskim šljemom među njima. Jadni Stipe je mislio kako okuplja treću komunističku internacionalu i spašava državu pred ono malo sirotinje, negdje tamo bio i je Titov omiljeni omladinac Azem Vllasi, eno ga još uvijek tamo, tik ispod CNN-ov logoa. Većina rudara je vjerojatno riknula u međuvremenu, ne od Srba, nego od crne prašine u plućima. Moj pokojni stari je bio ozbiljan gledajući sve to, a meni se neda, vremenom sam naučio da su raspadajuće države samo prateća sitna neugoda, nešto poput herpesa. A i jebeš takvu državu, koji ni Šuvar spasiti ne može.

Eto, to otprilike dragi Stroke mislim o Kosovu danas, Kosovo Ili Wales posve svejedeno. Za koju godinu snimit će se neki kosovski Full Monty, zatvoriti će se rudnici u Trepči, a muškarci u bijelim kapicama izvodit će striptiz kako bi preživjeli. Burek revolucija. Show bizz. Čuvaj se Amera i kad priznanja nose.

Sjećam se Dudić(taj koji je poginuo na početku posta) i ja 15. 01.1992 u Samoborskoj vojarni na straži i baš priznalo Hrvatsku. A vidi nas onako balave, rođeni anarhisti, sretan događaj mi u odorama HV-a, a obadvojicu je zapravo bolio kurac. Baš je to bilo paradoksalno, sjećam se nekakvog jebenog vatrometa i potom zamračenja, mi smo bilo hrvatski gardisti(tako se tad još zvalo,) i trebali smo se osjećati svečano, nismo li mi dio mehanizma koji je u sve tome sudjelovao, dio povijesti. Jesmo kurac, tako se osjećao možda Ivan Vekić, ćelava brkata i patetična spodoba, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, koji je grcajući izjavljivao da se takve stvari događaju jednom u životu, i to ne svačijem. Nije kriv siroti Vekić, on je sindrom onog razmišljana koje smatra da ima pravo znati nešto o svačijim životima. Tada otprilike mjesec nakon što sam skoro poginuo na kupskom ratištu shvatio sam da je domovina nešto kao zdjelica kikirikija. Grickalica u pauzi za reklamu.

Vraćam se na Kosovu: pita u specijalnoj emisiji povodom priznanja istog Dijana Čuljak-Šelebaj nešto, pazite koga- Miroslava Lazanskog. Tipičan produkt izbrifane Tuđmanove zavičajne(tzv sunce na prozorčiću) novinarske škole pita nešto vrhunskog vojnog analitičara koji je 80- tih uglavnom imao erekciju na ruske duge cijevi(dozvolite da se obratimo style, doajen tjednika Danas), a koji početkom devedestih zbrisao u one krajeve, kako bi izvještavao o stradavanju srpskog življa i outfitu kapetana Dragana! E pa sad njih dvoje, našla krpa zakrpu, ćaskaju o situaciju na Kosovu. Čuljak sunce HTV-a i M. Lazanski, alal mu vera, novinar prevažne Politike.

A tamo otraga one što ćelave, što brkate umne face u crvenim kravatama, red Šipaca pa Red Srba, uravnoteženo složeni kao pita mađarica.

Ima i Hrvat, Jandroković, ali njega Bago uglavnom izbjegava pitati nešto, jer ovaj krešti za popizditi, i kao uostalom svi Hrvati, uglavnom ne kaže ništa..

Nije ovo trebao biti post o Kosovu, a još manje, kako se čini o vlastitom gnjevu. Samo hoću reći, meni je uvijek drago, kad sve to mogu spustiti(ili podignuti?) na razinu skeča.

Uostalom, pisao sam masu puta o mojim devedesetima, o prijateljstvima i kako nam se u njih uvukla smrt, o birtijiama i parkovima, te o načinima na koji smo ostalo mentalni zdravi, o sjajnoj ekipi s kojom sam sve to prošao i možda je vrijeme da i tu temu negdje zakopam. No ipak nešto me s tim Kosovom potaklo da se svega sjetim, možda sad kad slijede konfomističke srednje godine(ima li netko tko radi jeftino te kvaliteno kuhinje? Nema, znam neki kučkin sin od majstora će me oderati! ) u kojima se mogu otvorit pivu ispred TVa i reć da se mene to tiče točno toliko koliko me se i ne tiče. Deja vu. Ili možda prije Presque Vu?

Umjestro logičnog zaključka

Bio u Rijeci za vikend. Bura se uvlačila u kosti opako, a jedna ekipica uživala u nostalgičnoj punk reminiscenciji. Ono, nije mi problem potegnuti na put i nazdravit lošim točenim pivom u počast bendovima koji su svoje odsvirali prije trideset godina, ali su nas zajebali, pa mislimo da ništa u međuvremenu pametnije nije dogodilo, pa ih moramo čuti opet. Sad možda zapravo i nije, stvorilo se tih nekoliko beznačjnih država, jednako beznačajnih kao i raspadnuti veliki imperiji, ali naši životi ostali su i dalje omeđeni i jednostavni baš kao trominutne pjesme npr Parafa ili Pankrta. To je zapravo dobro, to me vraća na na one klupe gdje sam ostavio mladost , uz jeftini alkohol. A ostavio sam je u stanju ugodne bahatosti, koji mi omogućava da se sprdam sa svime što zapravo ima tendenciju da bude veće od nas samih i na što ne možemo utjecati.

I tamo, na Kantridi, na parkingu pored socrealističkog nebodera s fenomenlanim pogledom u kojem smo prespavali(ljubaznošću A.A, još jedared hvala), nakon punka derenčenja i jedne krasne noćne vožnje Rijekom uz Springsteena, ova slika.

Image Hosted by ImageShack.us


Uvijek DMj-ota upozoravam da mu potkova na kući stoji naopako, s krakovima prema dolje tako da mu sreća curi iz nje, umjesto da je zadržava. Eto, tako se i ovaj vlasnik Fiće nije držao pravila, pa tko mu sad kriv kad na parkingu drži neregistriranog Fiću, namah, nemam pojma, recimo nove Alfe. (Evo Dmju je Edo okrenuo potkovu i ni za godinu dana stiže mu Alfa).

No opet kud ćeš veće sreće od starog Fiće na parkingu. I kao da je sreća nešto što bi se moglo zadržati, makar i u potkovi. Dapače, neki zlobnici kažu da je jako kratkog roka trajanja, kraćeg nego npr. država. Što je, globalno gledano, uglavnom vrlo kratko, osim ako se zemlja ne zove Kina.

- 21:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #
13.02.2008., srijeda
Ekskluzivno: Intervju sa Ivom Sanaderom- Novi, autentični, apsolutno neizmišljeni i gotovo senzacionalni
U ozračju najnovijih događaja, koji su bacili ljagu na inače časnu novinarsku profesiju, i diskreditirali inače jednog vrsnog novinara, pojavile su se spekulacije kako premijer, ogorčen ovakvim medijskim ispadom više ne želi davati intervjue nijednom hrvatskom mediju. No Svijetuboci ekskluzivno, da ne kažemo senzacionalno, samo za nas iznosi premijerovo mišljenje o cijeloj stvari, kao i drugim pitanjima, koje muče našu mladu i nedozrelu demokraciju. S premijerom nismo, kao što biste mogli pomislili, komunicirali smsom ili maliom, au contraire, razgovor je vodio u jednom vrhunskom podsljemenskom retoranu ugledni književni i glazbeni novinar Milko Solobrk, kojije time dokazao da se izvrsno snalazi i u poltičkom novinarstvu, a koji je pristao na ovu suradnju jer sa Svijetom u boci djeli zajednički životni habitus i interes prema pisanoj riječi, glazbi, vinu, i u prvom redu zgodnim ženama. Poslušajmo, što nam premijer ima reći.

Solobrk: Gospodine premijeru kako vam prija Cordon Bleu?

Nije, nije uopće loš, mladiću. Kako ste saznali za ovo mjesto?

Poslao mi je neki dan frend sms s preporukom. A vino?

Bogami ovaj Chardonnay mili nepce. Eh, ovakvu kapljicu ni s Butkovićem nisam probao.


Ma, kaj god, Butković je blefer. Ste vidli kako ga je gay podzemlje naguzilo.


Čujte, dragi Milko, ja ipak ne bih upotrijebio taj termin. Nije baš zgodno, ne dolikuje jednom premijeru. Ali ipak sve to potvrđuje moju tezu da su svi ti koji previše iskoračuju, lagano sumnjivi.

Hoćete li podržati Butkovića u cijelom slučaju?

Sačuvaj Bože, pa na kog ti ja ličim?


Na intendanta?


Gledajte, stvar je čisto partikularne prirode. Mislim, tko sa djecom spava popišan se budi, kužite?

Nemate li vi već veliku djecu? Ili još glume u školskim predstavama?

Niste mi pohvatali, dragi Milko. Znam ja da smo Davor i ja zajedno utukli koji buteljicu, ali mislim odkud mu ideja da bih ja mogao davati intervjue smsom i mailom. Pa nisam ja Davorko Vidović, još da svako misli da sam stalno na dispoziciji.

Ne biste li kao premijer jedne demokratske republike trebali biti, ono mjesečne konferancije za štampu i te fore. Čak je i Tuki zvao Hlovu i Milića u banske dvore na brifinge. A i Olga Ramljak je bila rado viđen gost uz jabuke i vino.

Uh Olga Ramljak, da je meni jedna Olga Ramljak ili Dunja Ujević, gdje bi mi bio kraj. To su bili novinarski bullterijeri, a meni sudbina dodijelia Butkovića.

No dobro, a kavo je vaše mišljenje o samom spornom intervjuu?

Sporan, zašto je sad sporan?

Pa ono neka pederica je malo kopipejstala neke vaše stare izjave, i to Butković objavio kao autentično?

A čuj ako sam ih jednom izrekao, onda valjda stoje. Mislimim što se o tome pametno uopće može reći. ZERP, NATO, EU, Rupel, mislim neš ti neke filozofije. Evo šta ti misliš o ZERPU?

Iskreno, puca mi kurac za njega, u NATO ne bih, EU mi nije simpatičan, ali kad vidim tko je protiv njega čini mi se kao raj na zemlji, a od Slovenaca više volim Predina nego Rupela.

Evo, vidiš potpuno se slažemo.

Mislite? Meni se baš čini da je potpuno suprotno. No čini mi se da ste elegantno izbjegli odgovorite što milite o sadržaju intervjua.

Elegantno. Da istina, oduvijek sam volio biti elegantan.

Pa prije vam je išlo, ali sad ste se malo razbucali. Ali pustimo sad to. Nego da li je time poljuljan vjerodostojnost hrvatskog novinarstva? Što ako se, govorim hipotetski, tako nešto sutra dogodi MIlanu Ivkošiću ili Josipu Pavičiću. O Tihomiru Dujmoviću da i ne govorimo?

Čujte, treba znati kako i s kim se izmišljaju intervjui. Evo da je izmislio intervju s Jadrankom Kosor, to nitko ne bi ni primjetio.

Pa tko bi normalan čitao intervju s Kosoricom. To je jednako tako zahtijevno kao razlikovati Rončevića od Vukelića.

Čujte, ja to ipak mogu. Znate kako majka nepogrešivo razlikuje svoje blizance, tako i ja poznam svoje ministre. Dobro, malo se mučim s ovim iz turizma, ali njega mi je i onako uvalio Frišćić.

Bajs?

Ne, ja ipak više volim dalmatinske klape, malo mi je tvrda ova kontinentalna tamburaška glazba.

No dobro, recite da li je Zahtila ipak skinuo vašu političku retoriku? Stoje li te izjave, onako na općenitom nivou.

Ne znam, nisam čitao intervju. Pa tko još čita vlastite intervjue, to je intelektualna masturbacija.

Ali niste ga dali vi?

Pa nego tko?

Onaj mali peder.

Stanite znate da su sve to insinuacije. To mi je podmetnuo Pašalić. Uostalom, kakve veze ima seksualna orijentacija s javnom funkcijom.

Nikakve, kao ni s mojim pitanjem, ali dobro i što sad na kraju svega ?

Ništa, idemo dalje. Jel vi plaćate ručak? Nemam više gotovine, locirali smo, uhitili je i transferirali stranim bankama.

Ma to će Svijetuboci, on ima bogate sponzore i veze u podzemlju. Ali volio bi da mi za kraj odgovorite na krucijalno pitanje, koliko ljudi stane u lift kojemu je limit težine 200 kg.

Hm, ne znam, malo?

Preciznije, molit ću lijepo?

Jebi ga, Milko, ako je ta osoba Kuljiš onda nijedna.

Hvala, gospodine premijeru na ovom važnom i pametnom intervjuu, zasigurno će odjeknuti u javnosti.

Hvala tebi na klopi i cugi, narod koji ima ovakve novinare ne mora brinuti za vlastitu budućnost.

Volio bih i ja reći isto za premijera, ali neću

Ovdje se naglo prekida tonski zapis intervjua.....

- 18:22 - Komentari (17) - Isprintaj - #
12.02.2008., utorak
Siesta
Image Hosted by ImageShack.us



Bogami, fino sam se najeo. A sad kao što se i dostoji iza dobrog jela, valja malo i počinuti. Vidimo se nakon podnevne dremke.
- 19:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
05.02.2008., utorak
Pauza za ručak...
Image Hosted by ImageShack.us


Vraćam se brzo, a možda i ne...
- 23:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #
02.02.2008., subota
Epitaf za lokalnog re(a)gera
DANAS JE UMRO ČARLI

Danas je umro Čarli
Vijest je prenio grobar
Nije baš bio Marley
Ali bio je dovoljno dobar

Čarli je umro danas
Frajer je svir`o Reggae
Iskreno tako tako, i to za par nas
Tek mrvicu bolje od šege

Čarli danas je umro
Na šanku sniv`o Jamajku
Ili ko Trnoržica zamro
U Rastafarijansku bajku

Čarli, dub s betona
Iako bez pravog hita
U kvartu ga čeka ona
Dok Čarli mrtav već skita

No, nije vrijeme za očaj
Vijest je nesumnjivo lažna
Čarli, još jednu smotaj
Jer smrt je svaka važna


- 16:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #
01.02.2008., petak
Želim...
...kratak komentar na ovaj post!
- 00:02 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>