| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Trebalo bi zapamtiti Barem šest imena omiljenih pjesama. I još jednu, za koju ti se čini da joj je ime baš dobro, iako nikako da joj zapamtiš melodiju. Potom nekoliko melodija, kojima pak ne znaš ime, ali ne manje od sedam kako bi je zviždao svaki dan u tjednu. Posebno bi trebalo zapamtiti melodiju srijede, jer sredine su zajebane. A ako ti se baš da, na kraju se možeš igrati pridruživanja imena melodijama, Uglavnom Pjesme govore o sastancima, to je dobro jer se sastajemo cijeli život makar i na istom mjestu. Pjesme govore o rastancima, to je manje dobro, ali nas čini jačima. (Može li ovaj blog podnijeti više od jednog sastanka i jednog rastanka, a sve u istoj pjesmi? Uostalom već je i on kao i gazda mu postao pomalo stara mrcina, pa podnosi neke stvari bolje i od samog vlasnika). Ponekad se trudim da mi ovaj blog postane soba, na zidovima poznate slike, pa ispružen na podu mislim da će me tišina iskupiti. To se obično ne događa, jer kao da je tišina ikad pravedna. Najveće dostignuće bilo bi ne izaći iz sobe, nikada. Ali da svijet prolazi kraj tvog prozora kao lijeni pejzaž koji se mijenja sporo kao na transibirskom putovanju. Nešto kao soba iz 2001 odiseje, ali bez starenja. Ako kanimo ostati u sobi to nije zato jer želimo ostariti ,nego jel nam je lijepo, molio bih svijet izvana da bar jednom bude uviđavan po tom pitanju. Sobe su pjesme. Samo ih treba učiniti dovoljno bučnima da ne postanu bolničke. Tišini je mjesto na planinama. Sa sobama se treba rastati bučno. S ljudima već po izboru. Ljudi se bolje drže. Imate li ponekad osjećaj da su baš sve pjesme koje su ikad trebale biti napisane, već odavno napisane? E, vidite taj osjećaj je lažnjak. Nisu. Postoji pjesma koja je bolja od svih do sada, samo se još nije odlučila da vam se javi. Onih šest omiljenih pjesma, nekoliko melodija i ta jedna. Otkriće koje bi ti možda bio motiv da izađeš iz te sobe. Da je zviždućeš okolo, i prestaneš se pitati zašto je danas utorak. Kad izađem iz sobe odvrnut ću volume, neću dozvoliti da soba ostane tiha. Ili još bolje ti ga odvrni recimo kad kreneš u dućkas po pivo, a ja ću ostati u sobi. Ne iskupljenja radi, nego jel mi se tako prohtjelo, jer je moj blog moja soba, a meni se sviđa u njoj raditi pizdarije. Odvrni volume, zaboga, ako nećeš ti budem ja, iako baš sam se fino smjestio i ne da mi se bez razloga ustajati... |