Trebalo bi zapamtiti
Barem šest imena omiljenih pjesama.
I još jednu, za koju ti se čini da joj je ime baš dobro, iako nikako da joj zapamtiš melodiju.
Potom nekoliko melodija, kojima pak ne znaš ime, ali ne manje od sedam kako bi je zviždao svaki dan u tjednu.
Posebno bi trebalo zapamtiti melodiju srijede, jer sredine su zajebane.
A ako ti se baš da, na kraju se možeš igrati pridruživanja imena melodijama,
Uglavnom
Pjesme govore o sastancima, to je dobro jer se sastajemo cijeli život makar i na istom mjestu.
Pjesme govore o rastancima, to je manje dobro, ali nas čini jačima.
(Može li ovaj blog podnijeti više od jednog sastanka i jednog
rastanka, a sve u istoj pjesmi? Uostalom već je i on kao i gazda mu postao pomalo stara mrcina, pa podnosi neke stvari bolje i od samog vlasnika).
Ponekad se trudim da mi ovaj blog postane soba, na zidovima poznate slike, pa ispružen na podu mislim da će me tišina iskupiti. To se obično ne događa, jer kao da je tišina ikad pravedna.
Najveće dostignuće bilo bi ne izaći iz sobe, nikada. Ali da svijet prolazi kraj tvog prozora kao lijeni pejzaž koji se mijenja sporo kao na transibirskom putovanju. Nešto kao soba iz 2001 odiseje, ali bez starenja. Ako kanimo ostati u sobi to nije zato jer želimo ostariti ,nego jel nam je lijepo, molio bih svijet izvana da bar jednom bude uviđavan po tom pitanju.
Sobe su pjesme. Samo ih treba učiniti dovoljno bučnima da ne postanu bolničke. Tišini je mjesto na planinama. Sa sobama se treba rastati bučno. S ljudima već po izboru. Ljudi se bolje drže.
Imate li ponekad osjećaj da su baš sve pjesme koje su ikad trebale biti napisane, već odavno napisane? E, vidite taj osjećaj je lažnjak. Nisu. Postoji pjesma koja je bolja od svih do sada, samo se još nije odlučila da vam se javi.
Onih šest omiljenih pjesma, nekoliko melodija i ta jedna. Otkriće koje bi ti možda bio motiv da izađeš iz te sobe. Da je zviždućeš okolo, i prestaneš se pitati zašto je danas utorak.
Kad izađem iz sobe odvrnut ću volume, neću dozvoliti da soba ostane tiha. Ili još bolje ti ga odvrni recimo kad kreneš u dućkas po pivo, a ja ću ostati u sobi. Ne iskupljenja radi, nego jel mi se tako prohtjelo, jer je moj blog moja soba, a meni se sviđa u njoj raditi pizdarije.
Odvrni volume, zaboga, ako nećeš ti budem ja, iako baš sam se fino smjestio i ne da mi se bez razloga ustajati...
Post je objavljen 28.01.2008. u 23:10 sati.