Svijet u boci

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.

Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na

vonsmile@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us

Discover Gabon

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke

Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.

..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa

Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.

Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović

Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht

Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie

Svijet u boci

23.12.2007., nedjelja

Mali predbožićni rječnik

Advent -Starozavjetni kult obožavanja kobasica i kuhanog vina, naročito uvriježen kod nekih mitteleuropskih drevnih naroda.

Badnjak -Najužurbaniji dan u godini u kojem pater familias kreće sjekirom u shoping centar nabaviti božićno drvce, te nakon uspješnog posla potom zapiti plaću. Također drugi najpoznatiji komad drveta u povijesti, poslije Pinokia.

Božićnica- Drevna fantazija, koja se jednom godišnje ukazuje odabranima. U nekim područjima poput Skandivanije, SAD-a i nekih dijelova Balkana popularnija je i od samog Božića, te joj se pjevaju ode u čast.

Bor- vidi pod Jelka

Božić Stipe- Poznati splitski alpinist, prezimenjak duha, oca i sina.

Baraba- Sin nekog biblijskog tajkuna, koji je potplatio svjetinu kako bi ižicao od nje njegov oprost na uštrb siromašnog stolara koji je bio uhapšen zbog remećenja javnog reda i mira.

Bog - Vrhunski i vrhonaravni šaljivdžija, izumitelj daljinskog upravljača za mase. Isusov pravi otac, iako nikad nije dao na uvid DNK test niti plaćao alimentaciju, zbog čega se Josip jako ljuti.

Betlehem- Mjesto zbivanja radnje, s najmoćnijim rasvjetnim sustavom na svijetu. Istočnonjemačka tvornica žarulja.

Crkva - Radno mjesto gospodina svetoga, iako ga uspješno eskivira već 2000 godina, ali usprkos tome još nije dobio otkaz jer je dobar u terenskom radu.

Čovjek- Neuspješni projekt stvoritelja, a koji se održao zahvaljujući brojnim donacijama odozgo, nepoznatih darivatelja, a kojima je ipak stalo da projekt uspije.

Čudo- ontološki fenomen koji se obično javlja u nekoj Njujorškoj ulici, par sati uoči Božića po srednjeameričkom vremenu.

Ć -Zadnje slovo u riječi Božić, što spašava rječnik jer bi inače morao tražiti povezanost ćuka i Božića.

Duh Sveti- Isusov šurjak.

Ekumenizam- Ideja da se svi Božići slave na isti datum, po mogućnosti ovaj naš.

Epifanija- Stanje pater familisa izazvano vjerskim transom, naročito nakon osme pive(vidjet ćeš ti svog boga kad dođeš kući).

Filmski božićni maraton- Križni put svih posjednika TV prijemnika u prazničke dane.

Godina nova- Napredniji stupanj Božića, apdejtiran mogućnošću da se za vrijeme nje može i dernjati.

Hrvati- drevni religiozan narod, navodno se neki njegovi pripadnici spominju u Novom zavjetu i to kao graditelji Jaslica te lovočuvari područja na kojem se rodio Isus.

Hrvatski Božić- razlikuje se od srpskog što se slavi u ovoj, a ne nakaradno u sljedećoj godini. Inače Božići su se razdvojili kad su se posvađala dva Hollywoodska producenta Julian & Gregory, koji su od tada svaki za sebe počeli proizvoditi božićne filmove, kako bi duplirali zaradu.

Herod- Car s konstatnom glavoboljom, čiji se model depopulacije i danas primjenjuje na dalekom istoku.

Isus- Jedini donekle živi čovjek koji je vidio duha svetoga, i sada već 2000 godina izbjegava dati odgovor kako ovaj izgleda, tako da se cijelo vrijeme skriva u štali i odbija izaći.

Jaslice - ukras koji se trebao pojaviti na otvaranju prvog shoping centra u Judeji, izrađen u jednom hrvatskom brodogradilištu, međutim putem su se izgubile. Navodno su viđene u nekoj bliskoistočnoj štali, ali svjedoci viđenja nisu previše pouzdani.

Jeruzalem- Mjesto ljubavi i međureligijskog dijaloga.

Jelka- Vidjeti pod bor.

Josip- Najpodcijenjeniji epizodni glumac u povijesti. obično misteriozneo nestane u drugoj polovici filma...

Kršćanstvo- čudesna ideja da se ljudi rađaju goli i kao takvi i umru, vrlo raširena diljem svijeta iako ju je sam osnivač davno napustio, povukavši se razočaran u štalu, gdje 2000 godina uživa u zasluženoj mirovini.

Križ -Svejedno gori. Moj, tvoj ,svačiji, čak i kad nema KKKovca koji su zauzeti otimanjem pankerskih nevjesta.

L iturgija -Pozivanje da se u miru raziđemo kućama i ne izazivamo nerede, bar do sljedećeg Božića.

Molitva- Obraćanje vrhonaravnom biću u kojem se uglavnom kaže da pamtite i bolje dane. Nije odviše primjećena kod sretnih ljudi.

Molitva u djece- Žicanje za novi play station.

Marija- Dobitnica Oscara za najbolju glavnu ulogu majke. Rani uspjeh joj je dugoručno upropastio karijeru, jer su je svi cijeli život poistovjećivali jedino s tom ulogom.

Mobitel novi- Najveće otajstvo Božića u 21. stoljeću.

Novi zavjet- Obavezni priručnik za scenariste Božićnih filmova, koji se uglavnom uspješno ignorira. Također knjiga u kojoj četvorica tipova svaki iz svog kuta prepričavaju događaj kojemu uopće nisu prisustvovali, što ga čini pomalo nevjeredostojnim dokumentom.

Otajstvo- Neprevodiv pojam, osjećan sličan onom kad se napušite pa čekate da se nešto dogodi, no premda se ne dogodi, uopće nije loš fol jer imate osjećaj da jest.

Poncije Pilat- Tip toliko opsjednut higijenom ruku da zasigurno ima opsesivno kompulzivni poremećaj. Dao je znao koliko će ga poslije kinjiti što je pustio krivog tipa, umro bi i prljavih ruku.

Ponoćka- Uvodni govor pred dernek, u kojem se kaže da ne zamjerimo bližnjem svom, ako ovu noć pije na vaš račun.

Purica- Zla ptica koji ne skriva svoju mržnju prema Božiću i njegovim okrutnim običajima.

Pravoslavci- Čudni tipovi koji sve rade s dva tjedna zakašnjenja, iako oni bezobrazno tvrde da rade 11 1/2 mjeseci unaprijed.

Pasija- Dokumentarac Mel Gibsona o suptilnim metodama rada rimske tajne policije.

Repatica -Znatiželjna zvijezda koja je prekršila sve zakone astrofizike kako bi osvijetlila rođenje najpopularnije bebe u povijesti i time izazvala energetski kolaps u Judeji.

Sotona- Onaj čije ime se ne spominje za Božić. Pretpovijesni Grinch, koji je zapravo imao u biti dobru namjeru, ukrasti raji Božić jer je znao što ćemo mi sve uspjeti izvesti s njim.

Scrooge,- Inače malo zajebani direktor, koji si je uoči Božića malo popio, pa je zaposlenicama zabunom podijelio božićnice, a u mamurluku se gorko pokajao.

Stari zavjet- Horror knjiga koju je poželjno sakriti od djece, pogotovo na Božić. Prvi film katastrofe.

Šoping -Stara armenska riječ za Božić. Vuče korijen iz drevnog običaja da se voljenima kupe nove sandale za predstojeću sezonu.

Štefanje- Dan poslije, namijenjen trežnjenju i traženju svih Štefova u kvartu, kako bi se užicalo za još koje piće.

Tri sveta kralja-Balthazar, Lolek i Bolek-prvi krivci za budući materijalistički duh Božića, jer su se kao vladajuća struktura mogli razbacivati skupim darovima.

Tiha noć- Kontrolirana buka.

Ukrašavanje bora- Ritual koji statistički izazove najviše porodičnih svađa godišnje.

Vijest. -Radosna i jedina takva u povijesti koja je nešto duže zadržala našu pažnju pored tsunamija, rezanja glava, pljački šoping centara i Vlatke Pokos, što se pripisuje sjajnom marketinškom timu gore.

Značaj Božića- Stalno raspisani natječaj za stanovnike Zemlje u kojem imaju godinu dana vremena kako bi ga prošli. Rezultati su uglavnom porazni, pa se natječaj uvijek iznova ponavlja.

Židovi -Bokci koji nemaju Božić, pa kao da im to nije dosta, nego ih zbog toga još zajebava i Thompson.

Žićbo- Šatrovački Božić, hoće reć dan kome se svi selimove.

Copyright by Svijet u boci 2007

- 12:29 - Komentari (22) - Isprintaj - #

20.12.2007., četvrtak

Ptica stanarica(kreditni bećarac)

Prvo najbesmislenija pjesma svih vremena, ali ju moram objaviti jer sam ju doslovno sanjao u tom obliku, usprkos blamaži.

Idući sokakom
smrznuo sam pišu
ali stiću, stiću
u svoj Mogadišu.

Znam loša je, ali je vjerovatno je to reakcija podsvijesti na sutrašnji događaj. A on se manifestira u vidu dobivanja ključeva, odnosno primopredaje stambenog objekta od fantastično velikih 43,27 kvadrata, koje ću otplaćivati sljedećih frtalj stoljeća.

Uglavnom, vrlo uskoro Svijet u boci seli se nekih 1km istočnije od sadašnje lokacije, nadomak ranžirnog kolodvora. Već sada mi to Ranžirni kolodvor(iako sam, as a matter of fact, sad samo nekih petstotinjak metara zračne linije dalje od njega, ali tek sad mi nekako postaje blizak) zvuči kao dobar naziv nekog budućeg potencijalnog romana. Ili barem kratke priče. No kakva će se priča iz toga izroditi, naravno pojma nemam. Ono što je bitno je da je stan novi -Tabula Rasa, Terra Incognita,-neotkriveno mjesto na osobnoj karti, što mi je kod izbora stana bilo jako bitno jer, nazovite me praznovjernim, ja vjerujem da prostori, kao uostalom ljudi i stvari, nose u sebi znamenja i tragove prošlosti. Čak štoviše, mislim da prostori duže pamte od ljudi, ako ništa jer su dugovječniji. Feng shui za početnike i one koji se tako osjećaju, a ja se nekako nemam volje suočavati s tuđim prošlostima, jedna prošlost i za najjače je previše.

Istraživački rad na sebi uskoro će se iskombinirati s omiljenim potrošačko-materijalističkom partijanjem- nabavkom novog namještaja i opremanjem stana. Dvije ganz nove stvari već imam(sic!)- naručeni poster(naravno ne originalni) ruskog SF filma Putovanje na Mars iz 20-tih, rad umjetnika Grigorija Borisova u stilu ruske avangarde 20-tih.

...te šminkerski stolić(stiže sutra) sa drvenim podnožjem i staklenom plohom, što će oni koji me poznaju zlobno prokomentirati kao vrlo loš izbor. Ali stol ide na tulum dok se ne razbije, pa ćemo vidjeti. Zapravo je fascinatno koliko ću malo stvari ponijeti u novi stan, ako ne računamo knjige, časopise i CD-eova(koji će ionako zauzeti pola stana) te ponešto tehnike, većinu stvari planiram nabaviti kompletno novu, podosta stvari bi se ionako pretvorilo u prah da ih i pokušam iznijeti iz sobe, od čistog šoka. Sobe u kojoj sam, više manje, proveo zadnjih 26 godina svog života.

Da li će ovo biti mjesto za mene cijelih sljedećih 26 godina(koliko će mi otprilike trajati kredit) uistinu ne znam, dugoročni plan glasi da ih prvo treba preživjeti. Zajeban sam ja tip, sanjam daljine, a onda se uhljebim u neposrednoj blizini dosadašnjeg doma, no što ćeš, netko mi je neki dan u nekom razgovoru spomenuo kako su ptice (o)stajačice(neselice?) puno inteligentnije od ptica selica. Jebi ga lastavica odleprša kad je frka, a vrabac se mora snalazit na zimi. Ali dobro, pametni ljudi izmisliše turizam, pa mi uvijek ostane da budem vrabac turist. Sparrow globetrotter, kojem uvijek ostaje da se vrati u gnijezdo onkraj ranžirnog kolodvora.

I tako sad ostaje život s kreditnom kapitalističkom grbom. U zamjenu za taj teret dobio sam mogućnost da sam stvorim svoj Gabon ili Mogadišu unutar tih četrdesetak kvadrata. Uostalom, ionako je ta Afrika mrvicu pretopla, meni treba jedan novozagrebački sokak, na pijanom povraku kući, gdje ću zaoriti svoj blesavi kreditni bećarac.

EDIT: Opozit od ptica selica su ptice stanarice, što mi je upravo kolegica na poslu ljubazno provjerila u Dječjem atlasu prirode. Ha, šta znači bit na izvoru informacija! Ptica stanarica, pa to je zapravo sjajno, tek sad mi se čini kako je ovaj post dobio smisao. A dosadašnji naslov ide u zagradu, najbolje stvari se dogode u hodu, da ne lažem letu.

- 13:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

15.12.2007., subota

Punk i izvor mladosti(Zagreb je hladan grad)

Prvo da odradimo post po zadatku, koji mi je zadaoAnti bane, a koji je glasio Želim li zauvijek ostati mlad?

On glasi: Ne, ali mi neće uspjeti.

Možemo i preokrenuti rečenicu, ali ne večeras dušo. Večeras idem na koncert starih pankera Panrkta, malo razmrdati dupe, napiti se i zaulrlati Ljubljana je bulana. Nikad nisam saznao to znači bulana, pa više ni nemam namjeru saznati. Osim,možda, ako mi ne šapnete za šankom.

Jesam li već spomuo da se imam namjeru napit? O da itekako!

Inače vani je divna zagrebačka prosinačka studen sa onim zrakom koji štipa,a na tlu je taman toliko snijega da se čini da se grad pokrio opnom nevinosti. Ali dajte se zavarati, stara je to i iskusna cura, ali se dobro drži. Jeste li primjetili da su gradovi žene, bez obzira kojeg su roda.

Opet kad izađem na tu hladnoću, znam da će mi dopizdjeti jer će mi nakon 10 minuta postati hladno, pa ću se uvući u neku birtiju. Možda sam ostario, i zajebao Amti-baneta. Ili se samo kanim napiti.

Svojedbno su PUNK tumačili kao Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike.
Kažem zašto ne i Pomalo Uvrnut Način Katarze.

Ponekad je potrebno razmrdati dupe.
Potom je dobro izaći na hladnoću, i šetati gradom noću.
Potom je dobro naposlijetku ipak stići na toplo i ugrijati stare kosti.

Vani je divna zajebano lukava zagrebačka hladnoća. Ona sa starenjem nema nikakve veze, jer je tu oduvijek, samo se katkad pritaji, čekajući da nas nešto natjera da joj se predamo.

Kakogod bilo treba izaći na nju, kako se ovakav dan ne bi pokvario razmišljanjem o sebi.

Vidimo se na Pankrtima.

- 12:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

06.12.2007., četvrtak

Welcome to Žicaland

Imamo ekskluzivnu fotografiju sa otvaranja novog džambo trgovačkog centra, na zapadnoj periferiji Zagreba.

Bit će mnogo lep i velik, nemojte da vas slika zavara. Uživajte u predbožićnom veselju, budite zdravi, veseli i čili, te mnogo kupujte.

Nego, eto prosinca, a Houra nije snimio novi socijalno angažirani kroatocentrični album. To je zato što u Hrvatskoj više nema gladne djece. Ako i ima stavit ćemo ih iza žice. I zatim pojesti za božićni objed.

Problem riješen. Idemo dalje.
Kupujte u Žicalandu.

Iz kataloga:

Na ponudi imamo narukvice i ogrlice od dječjih prstića, skoro pa džaba. Kraj odjela s kuglicama za bor, odmah do police s knjigama.
Inače ako kupite jednu knjigu Lane Biondić odmah dobijete još jednu, i još blagajnicu pride na 24 sata. Obavlja sve kućanske poslove ukjučujući klanje živadi, jedino je ujutro morate vratiti neoštećenu.

Prodavat će se i pirotehnika. Mafijaši imaju 20 % popusta, samo moraju na izlazu pokazat valjanu iskaznicu DMHa- društva mafijaša Hravtske. Ako iskaznica ne bude valjana na izlazu ćem vam naši ljubazni djelatnici prosuti mozak, legalnim oružjem.

U sklopu centra je i ekskluzivni Žicarestoran. Skup je, umjetnog osvjetljena, kičate dekoracije a poslužujmo bljutavu i neukusnu hranu. Butković mu je dao devet od mogućih deset zvjezdica.

Na odjelu s mesom nudimo svinjske glave i prosute mozgove lažnih mafijaša. Ako želite kupiti janjeći but morate potpisati ugovor o stabilizaciji i pridruživanju te pronaći dva jamca. Preferiramo žive jamce, ali toleriramo ako nisu mrtvi duže od 6. mjeseci.

Ulje, šećer, sol, brašno i ostale nepotrebne gluposti ne prodajemo. Onima koji zatraže tako nešto odrežemo jezik.

Pirjani jezik u saftu s tučenim vrhnjem u kombinaciji s cahrdonneyem, poslužen u našem restoranu ocijenio je Butković sa šest zvjezdica. Mislimo da vrijedi više.

Prodajemo i kondenziranu maglu. Uvoz iz Kine.

Za one s malo dubljim džepom prodajemo i živu djecu. Omotana su najskupljim i najfinijim papirom ukrašen likovima iz Disneyevih crtića- Mikijem, Šiljom i Pajom, kao i Hromim Dabom. Iz sigurnosnih razloga, djeca su još dodatno stegnuta ukrasnom bodljikavom žicom. Tako se ne oštećuju pri transportu. Ako želite možete dodatno doplatiti, pa će im naši vrijedni djelatnici odrezati jezike.

Milijuntog kupca nagrađujem posebnim iznenađenjem, poklon bonom u vrijednosti od 100 kuna i vrećom kostiju, koje su idealne za blagdansku juhu. Kosti su domaćeg porijekla, direktno iz klaonice Žicalanda odmah vrata do megamarketa.

Želimo vam uspješnu i ugodnu kupovinu. Nadamo se da će pronaći nešto do sebe i ne zaboravite, naša žica vam je širom otvorena svaki dan od 0-24.

Hvala i dobrodošli u čarobni svijet Žicalanda.

P. S Ponuda će se stalno nadopunjavati novim i sve povoljnijim žicaartiklima.

- 15:12 - Komentari (15) - Isprintaj - #

01.12.2007., subota

Sretna nova 1989(jubilarno izdanje s predgovorom autora i sličnim nepotrebnim glupostima)

Iako ne volim recikliranje na blogu, jer smatram da je blog na neki način medij trenutka, na ovaj potez ponukao me briljantan Athenin post o 1989 godini, godini u kojoj su rođeni birači koji ove godine prvi put stječu pravo glasa, (tj. o tome kako je ona izgledala njoj), a drugi je razlog što je jednom drugi cijenjeni brat po blogu Apratzczyk izrazio želju da ju jednom puknem na blog, pa evo je. Ja sam koju mrvicu starija generacija od Athene, a 1989 je u svakom slučaju bila u mnogočemu prijelomna, tad sam završio srednju i otpirio u famoznu JNA. Nakon povrataka, a tu priču već svi znamo ali svako na svoj jednako sulud i ranjiv način, više ništa nije bilo isto.

Da skratim, s ovom pričom pobijedio sam na NOMADov natječaju(po izboru čitatelja) za najbolju internetsku kratku priču(eh samohvale), vrlo prikladno 1999.godine. Priču objašnavao ne bih, taman je toliko fabricana stvarnost koliko priče to jesu, i vjerojatno bih i je danas napisao isto, pa je kopipejstam bez da ispravljam i nekoliko gramatičkih i sintatičkih nespretnosti koje sad uviđam, ali tko ih jebe. Uglavnom pišem ovaj uvod uz grupu House of love i njihov istoimeni album iz, vidi vraga, opet prikladno 1990 godine, godine povratka. Devedesete će biti pijane, ratne i rasplesane i nikad u nijednoj dekadi nisam toliko uživao, iako je istovremeno dekada kojoj najmanje želim da se ikad ponovi. Ali ovo nije post o devedesetima, pokoj im duši, ovo je priča o jednom trenutku, trenutku u mojoj privatnoj 89-toj(možda i izmišljenom), a možda i zato jer mi se jedan sličan trenutak dogodio, recimo nedavno, možda baš i ovo popodne, recimo guleći mrkvu. A i opet je dekor prosinac,koji sa kontroliranom sjetom čini baš lijep, pomalo pijani par. Baš kao Elizabeth Taylor i Richard Burton.

SRETNA NOVA 1989.

Sve sentimentalne priče počinju obično u prosinac, samo što ovo nije priča, a i prosinac je samo dekor. Dakle osim prosinca imate samo mene i nju, i ugodno provedena jutra, recimo jutra poslije, miris kave i cigareta, i one neke druge ploče iz onih nekih drugih vremena. Slušali smo Azru (moj izbor) i Ellu Fitzgerald (njen izbor), imali neki blesavi dojam da je riječ o nekoj suludoj dobitničkoj kombinaciji, i lovili posljednje repove tinejdžerskih zabluda, i mogao bih vam puno pričati o tome o čemu smo maštali, no bit će ipak da smo se ustvari superiška zabavljali. Ona i ja, nije to bio veliki ljubavni par, ali kao što je netko rekao “Nema savršenih ljubavi jer nema savršenih ljubavnika” tako smo i mi gledani iz nekog kuta, zavaljeni u plahte, možda mogli postati predmet priče kad bi nje bilo.
O njoj: Kada pjegava i crvenokosa cura samo za vas odsvira i otpjeva “How high the Moon” možete se osjećati čak i važno. Danas sigurno bih.
O meni: Da sam imao bradu od tri dana osjećao bih se buntovnički. Onako, puštao sam Johnnya i pio pivu. Blanju i tako nikad nisam imao. Ona je voljela Hemingwaya, ja tamo neke Čehe i dobar SF. Filmove smo voljeli ali ih tih dana nismo gledali. Premalo vremena za previše snova. A i stan uskoro neće biti prazan. Naravno da od svega toga ništa nije važno ali ostao je jedan detalj: Ona leži,valjda jutro poslije, pravimo se da smo stariji nego što jesmo i tišinom dajemo stvarima značaj. Ja znam da nam je to posljednje jutro, jer k vragu, neko se uvijek u krivo vrijeme vrati s praznika i dižem se prije nje da bih skuhao kavu i oprao tanjure od sinoćnje pizze (uvijek jutro poslije), ona još snena pušta mjuzu i ostaje ležati. A čime sam ja to zaslužio, crvene i kovrdžave vlasi ispod plahte. A Štulićev glas nekako je u isto vrijeme razorno i spokojno (ja ću ga uvijek voljeti, jebo pas mater svima, makar to bio samo dug prema prošlosti) poručivao ”napušteni brodovi plivaju lijeno
rastočene olupine kao ti i ja”
Podvrnuo sam rukave, uhvatio se suđa, i tu tamo promatrao kako leži. U jednom kratkom trenutku, kroz otvoren prozor, dodirnuo me je specifičan oštri zrak Zagrebačkog prosinačkog jutra, i u tom trenutku preplavio me je osjećaj mira i spokojnosti koji poslije nikad u životu nisam osjetio. Zašto, ne znam.

Neke osobe su jednostavno predragocjene, poput porculanskih figurica, da bi se razbijale u ritmu ovih sudbina ovih sjebanih prostora. Ja sve to lakše podnosim, ne bi vjerovali za tu zemlju sam se i borio, doduše ne i takvu, ali sada već puno lakše puštam bradu od tri dana i čak si dozvolim luksuz da i dalje citiram Johnnya, i da se zapanjim kako za razliku od onog djeteta koje je imalo samo pjesmu, sada imam i talog iskustva koji je potreban da bi se te pjesme poput taloga od kave lakše i pročitale. A imam i zgodno birtijsko društvo, lupešku kompaniju, s kojima je gorčina šaljiva a komade ganjam nekad, tu i tamo…(kad god dođem u priliku). A ona…
S prstima od porculana svira svoju staru dobru Ellu i mnoge druge negdje tamo na sjeveru kontinenta gdje su centrale uvijek preopterećene a i neću reći da sam baš previše pokušavao. Jednom sam dobio razglednicu iz onog starog grada s katedralom i jednim čudnim o.
Pisalo je samo: SANJAŠ LI LAVOVE?
E sad htio sam i ja citirati nekog poznatog mahera, ali zašto da oni budu mudri u mojim malim svemirima. I stoga poslah tamo na sjever s obzirom da je opet dekor prosinac samo ovu poruku:

SRETNA NOVA ’89

Tako i tako, ne sjećam se baš gdje mi je nestalo tih deset godina.

- 20:59 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>