| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Prvo najbesmislenija pjesma svih vremena, ali ju moram objaviti jer sam ju doslovno sanjao u tom obliku, usprkos blamaži. Idući sokakom smrznuo sam pišu ali stiću, stiću u svoj Mogadišu. Znam loša je, ali je vjerovatno je to reakcija podsvijesti na sutrašnji događaj. A on se manifestira u vidu dobivanja ključeva, odnosno primopredaje stambenog objekta od fantastično velikih 43,27 kvadrata, koje ću otplaćivati sljedećih frtalj stoljeća. Uglavnom, vrlo uskoro Svijet u boci seli se nekih 1km istočnije od sadašnje lokacije, nadomak ranžirnog kolodvora. Već sada mi to Ranžirni kolodvor(iako sam, as a matter of fact, sad samo nekih petstotinjak metara zračne linije dalje od njega, ali tek sad mi nekako postaje blizak) zvuči kao dobar naziv nekog budućeg potencijalnog romana. Ili barem kratke priče. No kakva će se priča iz toga izroditi, naravno pojma nemam. Ono što je bitno je da je stan novi -Tabula Rasa, Terra Incognita,-neotkriveno mjesto na osobnoj karti, što mi je kod izbora stana bilo jako bitno jer, nazovite me praznovjernim, ja vjerujem da prostori, kao uostalom ljudi i stvari, nose u sebi znamenja i tragove prošlosti. Čak štoviše, mislim da prostori duže pamte od ljudi, ako ništa jer su dugovječniji. Feng shui za početnike i one koji se tako osjećaju, a ja se nekako nemam volje suočavati s tuđim prošlostima, jedna prošlost i za najjače je previše. Istraživački rad na sebi uskoro će se iskombinirati s omiljenim potrošačko-materijalističkom partijanjem- nabavkom novog namještaja i opremanjem stana. Dvije ganz nove stvari već imam(sic!)- naručeni poster(naravno ne originalni) ruskog SF filma Putovanje na Mars iz 20-tih, rad umjetnika Grigorija Borisova u stilu ruske avangarde 20-tih.  ...te šminkerski stolić(stiže sutra) sa drvenim podnožjem i staklenom plohom, što će oni koji me poznaju zlobno prokomentirati kao vrlo loš izbor. Ali stol ide na tulum dok se ne razbije, pa ćemo vidjeti. Zapravo je fascinatno koliko ću malo stvari ponijeti u novi stan, ako ne računamo knjige, časopise i CD-eova(koji će ionako zauzeti pola stana) te ponešto tehnike, većinu stvari planiram nabaviti kompletno novu, podosta stvari bi se ionako pretvorilo u prah da ih i pokušam iznijeti iz sobe, od čistog šoka. Sobe u kojoj sam, više manje, proveo zadnjih 26 godina svog života. Da li će ovo biti mjesto za mene cijelih sljedećih 26 godina(koliko će mi otprilike trajati kredit) uistinu ne znam, dugoročni plan glasi da ih prvo treba preživjeti. Zajeban sam ja tip, sanjam daljine, a onda se uhljebim u neposrednoj blizini dosadašnjeg doma, no što ćeš, netko mi je neki dan u nekom razgovoru spomenuo kako su ptice (o)stajačice(neselice?) puno inteligentnije od ptica selica. Jebi ga lastavica odleprša kad je frka, a vrabac se mora snalazit na zimi. Ali dobro, pametni ljudi izmisliše turizam, pa mi uvijek ostane da budem vrabac turist. Sparrow globetrotter, kojem uvijek ostaje da se vrati u gnijezdo onkraj ranžirnog kolodvora. I tako sad ostaje život s kreditnom kapitalističkom grbom. U zamjenu za taj teret dobio sam mogućnost da sam stvorim svoj Gabon ili Mogadišu unutar tih četrdesetak kvadrata. Uostalom, ionako je ta Afrika mrvicu pretopla, meni treba jedan novozagrebački sokak, na pijanom povraku kući, gdje ću zaoriti svoj blesavi kreditni bećarac. EDIT: Opozit od ptica selica su ptice stanarice, što mi je upravo kolegica na poslu ljubazno provjerila u Dječjem atlasu prirode. Ha, šta znači bit na izvoru informacija! Ptica stanarica, pa to je zapravo sjajno, tek sad mi se čini kako je ovaj post dobio smisao. A dosadašnji naslov ide u zagradu, najbolje stvari se dogode u hodu, da ne lažem letu. |