Marketing
Ptica stanarica(kreditni bećarac)
Prvo najbesmislenija pjesma svih vremena, ali ju moram objaviti jer sam ju doslovno sanjao u tom obliku, usprkos blamaži.
Idući sokakom
smrznuo sam pišu
ali stiću, stiću
u svoj Mogadišu.
Znam loša je, ali je vjerovatno je to reakcija podsvijesti na sutrašnji događaj. A on se manifestira u vidu dobivanja ključeva, odnosno primopredaje stambenog objekta od fantastično velikih 43,27 kvadrata, koje ću otplaćivati sljedećih frtalj stoljeća.
Uglavnom, vrlo uskoro Svijet u boci seli se nekih 1km istočnije od sadašnje lokacije, nadomak ranžirnog kolodvora. Već sada mi to Ranžirni kolodvor(iako sam, as a matter of fact, sad samo nekih petstotinjak metara zračne linije dalje od njega, ali tek sad mi nekako postaje blizak) zvuči kao dobar naziv nekog budućeg potencijalnog romana. Ili barem kratke priče. No kakva će se priča iz toga izroditi, naravno pojma nemam. Ono što je bitno je da je stan novi -Tabula Rasa, Terra Incognita,-neotkriveno mjesto na osobnoj karti, što mi je kod izbora stana bilo jako bitno jer, nazovite me praznovjernim, ja vjerujem da prostori, kao uostalom ljudi i stvari, nose u sebi znamenja i tragove prošlosti. Čak štoviše, mislim da prostori duže pamte od ljudi, ako ništa jer su dugovječniji. Feng shui za početnike i one koji se tako osjećaju, a ja se nekako nemam volje suočavati s tuđim prošlostima, jedna prošlost i za najjače je previše.
Istraživački rad na sebi uskoro će se iskombinirati s omiljenim potrošačko-materijalističkom partijanjem- nabavkom novog namještaja i opremanjem stana. Dvije ganz nove stvari već imam(sic!)- naručeni poster(naravno ne originalni) ruskog SF filma Putovanje na Mars iz 20-tih, rad umjetnika Grigorija Borisova u stilu ruske avangarde 20-tih.
...te šminkerski stolić(stiže sutra) sa drvenim podnožjem i staklenom plohom, što će oni koji me poznaju zlobno prokomentirati kao vrlo loš izbor. Ali stol ide na tulum dok se ne razbije, pa ćemo vidjeti. Zapravo je fascinatno koliko ću malo stvari ponijeti u novi stan, ako ne računamo knjige, časopise i CD-eova(koji će ionako zauzeti pola stana) te ponešto tehnike, većinu stvari planiram nabaviti kompletno novu, podosta stvari bi se ionako pretvorilo u prah da ih i pokušam iznijeti iz sobe, od čistog šoka. Sobe u kojoj sam, više manje, proveo zadnjih 26 godina svog života.
Da li će ovo biti mjesto za mene cijelih sljedećih 26 godina(koliko će mi otprilike trajati kredit) uistinu ne znam, dugoročni plan glasi da ih prvo treba preživjeti. Zajeban sam ja tip, sanjam daljine, a onda se uhljebim u neposrednoj blizini dosadašnjeg doma, no što ćeš, netko mi je neki dan u nekom razgovoru spomenuo kako su ptice (o)stajačice(neselice?) puno inteligentnije od ptica selica. Jebi ga lastavica odleprša kad je frka, a vrabac se mora snalazit na zimi. Ali dobro, pametni ljudi izmisliše turizam, pa mi uvijek ostane da budem vrabac turist. Sparrow globetrotter, kojem uvijek ostaje da se vrati u gnijezdo onkraj ranžirnog kolodvora.
I tako sad ostaje život s kreditnom kapitalističkom grbom. U zamjenu za taj teret dobio sam mogućnost da sam stvorim svoj Gabon ili Mogadišu unutar tih četrdesetak kvadrata. Uostalom, ionako je ta Afrika mrvicu pretopla, meni treba jedan novozagrebački sokak, na pijanom povraku kući, gdje ću zaoriti svoj blesavi kreditni bećarac.
EDIT: Opozit od ptica selica su ptice stanarice, što mi je upravo kolegica na poslu ljubazno provjerila u Dječjem atlasu prirode. Ha, šta znači bit na izvoru informacija! Ptica stanarica, pa to je zapravo sjajno, tek sad mi se čini kako je ovaj post dobio smisao. A dosadašnji naslov ide u zagradu, najbolje stvari se dogode u hodu, da ne lažem letu.
Post je objavljen 20.12.2007. u 13:27 sati.