< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.

Web Counter
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na

vonsmile@gmail.com




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Discover Gabon


Image Hosted by ImageShack.us



Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke

Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.


..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa

Image Hosted by ImageShack.us

Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.




Image Hosted by ImageShack.us
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht



Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie


Svijet u boci
26.07.2007., četvrtak
Oj Diname, ne buš prvi....(Azerska je tuga pregolema)
Image Hosted by ImageShack.us


Svojedobno, sad se to već može reći jako davno, Veselko Tenžera imao je onu genijalnu "Ako vam ide loše, sjetite se da u ovom gradu ima netko kojem uvijek ide gore". Naravno, pritom je mislio na Dinamo, klub za koji sam navijao u djetinjstvu, a koji usprkos tome što je bio jedan od mušketira tadašnje tzv. Velike četvorke nije uzeo naslov prvaka ondašnje države od 1958. do 1982. godine , gotovo punih 25 godina.

Naravno, nije ga uzeo ni nikad poslije, iako ih je pobrao poprilično u novoj državi, kada je s mijenjanjem imena postao omiljena igračka bivšeg predsjenika jednog drugog kluba velike četvorke, a sadašnjeg mlade nam države, pa se državna kesica prilično otvorila kako bi se stvorila iluzija o megauspješnosti sportskih supermena naše nacije. Ruku na srce, jedno vrijeme djelovali su čisto solidno, ali kletva time nije skinuta, jerbo se klub zvao Croatia a ne Dinamo, što se puku naviknutom na luzera realsocijalističkog imena na istoku grada i nije baš sviđalo, ali to je ionako priča koju smo davno prežvakali, skoro pa i zaboravili.

Mijenjaj ime Dejanu a ne Dinamu bila je jedna od duhovitijih parola s tribine, inače ne pretjerano suptilnog navijačkog tijela, koji su ionako odavno s tribina davno istisnuli mirne kibicere, one koje su se preselili u penziju ili novine, pa tamo po kolumnama i restoranima zazivaju vremena Wolfa, Antolkovića, Glasera, Čajkovskih i drugih, koji se zapravo ni oni sami ne sjećaju. A i pravih birtija kariranih stolnajka u kojima se čuje njihov vapaj je sve manje. Dejan naravno nije promijenio ime(zašto i bi, uostalom čini se da mu pod tim imenom na istoku posao sasvim lijepo ime), ali ga je zato promijenila Croatia, i iako novorođeni Dinamo nije posve izašao iz ralja visoke politike, sada je više postao trgovačka ispostava jednog bahatog ali sposobnog mešetara, skromnih manira, ali debele kože i uvijek spremnog na malo folklorne vike o vlastitoj žrtvi. Ako vam ide dobro, sjetite se da u ovom gradu uvijek ima onih, kojima ide bolje.

Ali, zlo i naopako, čini se da to ime uistinu ima stigmu kroničnog neuspjeha, baš kao je je to lucidno primjetio Tenžera.

I tako neki dan, ostadoh doma i nakon milijardu godina odlučih, kako nisam imao pametnija posla, uz gemište pogledati tekmu(Na Tvu jasno).

Inače na Dinamovim tekmama sam uživo bio ravno tri puta, prvi put te slavne(ajmo Grlom u Jagode mjuza) 1982 , kad sam imao 12 godina, i kad sam u pratnji starijih, pogledao utakmicu u kojoj je Dinamo tukao Želju 2:0, tri kola prije kraja, mislim, i time zapravo osigurao taj, sad već mitski, naslov prvaka.

Drugi put sam jednom otišao 1992. i to na zadnjih petanestak minuta utakmice s Hajdukom, i to na sjevernu tribinu, na koj su u to vrijeme išli Hajdukovci, i to smo došli nakon što smo na trgu pili džabalesku pivu, koju je točila Zagrebačka pivovara povodom svoje stogodišnjice, pa nas je lupilo iz čistog hira da odemo. Mislim da je završilo 1:1, i da je Dinamo dao gol doslovno u zadnjoj minuti.

Te treći put,vidi vraga, opet točno deset godina kasnije 2002. i to na stadionu u Kranjčevićevoj, kada je pobijedio Zagreb, za kojeg sam te sezone navijao, i koji je nekim čudom postao te godine i prvak, a sama pobjeda je bila pomalo sumnjiva(mislim da je bilo 1:0 za Zagreb), jerbo se nekako činilo da je Dinamo, koji je već izgubio to prvenstvo, bio u finišu blago napadno dekoncentriran u obrani.

Sada čekam 2012. Možda bu nekaj zanimljivo.

Uglavnom, vrlo brzo sam odustao od ideje gledanja derbija s azarbajdžanskim lavovima. Mislim pobogu, svaki dan smo u novinama bombardirani tim milijunskim iznosima u prijelaznom roku i bez obzira što znam da se sve to skupa vrti u rukama do zla boga sumnjivih likova, još bi čovjek to sve lakše progutao, da vidi kakav takav nogomet. Ne očekujem Adriana, Henryja i Crespa ali za onu lovu, bilo bi logično da, nemam pojma, toliko plaćeni nogometaši znaju bar poslati neku loptu negdje naprijed gdje se ona da upotrijebiti(doduše, nije da tamo naprijed ima nekog ko zna što će s njom).

Uglavnom, jad i bijeda. Mnogo čvrsti ti Azeri, rekoše igrači i logistika poslije.

I tako na onoj čudovišnoj poluruševini na istoku, haklaju najskuplje plaćeni amateri na svijetu, a ja više nisam siguran da je ona Tenžerina uopće još istinita. Zapravo kad razmislim ipak jest, jer Dinamu uistinu ide gore nego većini nas, ali onima koji taj Dinamo sačinjavaju, čini se da ne ide uopće loše. Financijski svakako ne.

Pada mi na pamet da bi se mogao zaposliti kao sportski kolumnist u nekim novinama, nije uopće loš posao. Dvadesetak godina cuclaš gemište u birtijama onkraj stadiona, i sjećaš se nostalgično kak si jednom vidio Cerinov gol uživo dok si bio mali. Pritom malo dotakneš novu generaciju, i copy/pestaš prezimiti u Evropi desetak puta u tekst, i pola posla si već obavio. Kolege starije kolumniste posjetiš u staračkom domu, da ti šapnu koju anegdotu o Gucmirtlu, Zambati i Lamzi, i onda ih usporediš s najnovijim mladim igračkim pojačanjem iz Rodezije, kojeg je neki skaut vidio na YouTubeu kako zabija gol s 30 metara, u tekmi protiv protivničkog plemena.

Onda si složiš gemište i gledaš kako Dinamo puši u nultom pretkolu protiv moćnog Moldavskog FK Drakula. I zatim si na miru pripremaš zalihe gemišta za sljedeću sezonu, kako ne bi žedan dočekao proljeće.

Ha, kaj velite....
- 15:05 - Komentari (18) - Isprintaj - #
19.07.2007., četvrtak
Prerijska posla (Komunalci)
Bilo nas je u kombiju osam, Arlena, Lotar, ja i četvoro mrtvaca, mrtvih od glave od pete, te Lotarov pas Benny koji je drijemao. Nije baš lak posao otpremati mrtvace, pogotovo kroz preriju, a još je teži kad znaš da te čeka završni dio dostave, s puno fizičkog rada. Živa se popela na 40 stupnjeva iznad nule, stupanj više manje, a najviše se na vrućinu žalio Lotar, demantirajući da je crnci inače bolje podnose...

Za popizdit, reče Lotar, brišući s čela krupne graške znoja, kakve i priliče takvoj tjelesnoj masi.
Ae, na to će Arlena, popravljajući ruž.
Nije ni nama baš dobro, iako smo već pothlađeni, zaključiše mrtvaci.

Koji mi bog bi da napustim siguran posao berača lješnjaka, i zaposlim se u komunalnoj službi, na to ću ja, ali to nije baš naročito pomoglo popravljanju opće atmosfere.

Lotar me ošinu pogledom i reče Rekao si da ne podnosiš lješnjake, izuzev u sladoledu.
.
Ne podnosim ni mrtvace, pa eto prevozim ih kroz preriju
, rekoh, mrvicu živčanije nego inače, valjda zbog vrućine.

To nije lijepo od vas, na to će odostraga mrtvaci, pomalo uvrijeđeni. Mi nismo birali ko će nas isporučiti, pa vas molimo da nas tretirate sa kakvim takvim respektom.

Ae, opet će Arlena, nehajno pustivši da joj bretelica sklizne preko ramena, na što ni Lotar ni ja, a bogami ni mrtvaci, nismo imali nikakvih primjedbi.
Arlena je naravno, dobila posao preko debele veze. Jest da smo gotovo najniža karika u komunalnoj službi, ali ipak je to siguran i solidno plaćen posao. Nije da smo od nje imali puno koristi, zapravo nikakve, ali pogled na obujam njenog grudnog koša, zna podići čovjeku rasploženje, čak i na plus 40.

Konačno stigosmo do zadanog mjesta. Zadano mjesto je iskopani pravokutnik u preriji, nekih 20 kvadratnih metara veličine i pet metara dubine. U prijevodu, veoma ekonomična i svrhovita masovna grobnica. Jebi ga, znate prenapučenost, kriza i takva vremena, pa je nekako na mrtvima najlakše uštedjeti.

Kad sam rekao da smo najniža karika u službi, znači da postoji komunalna kasta ispod nas. To su kopači. Oni su uglavnom indijanskog porijekla, uopće ne izlaze danju, pa čak i grobnice kopaju noću, te navodno žive u rupama u zemlji. Zapravo ih je rijetko tko od nas običnih smrtnika ikad i vidio, kažu da im samo poglavice izađu na površinu danju jednom mjesečno i odu u grad po plaću za sve ostale.

Uglavnom, rupa je bila iskopana kad smo stigli. Kopači nikad ne omanu.

I nije nešto, reče jedan od mrtvaca, iako kad bolje razmislim, u konačnici je svejedno.

Tja, prah si bio(ja osobno ne vjerujem u to, kad sam to zaboga bio prah, volio bi da mi papa Ivan Pavao IV to malo bolje objasni) prah ćeš i ostati, kroz zube promrmljah i predah Lotaru lopatu.

Tvoj red rekoh, gotovo s olakšanjem. Pogled mi je pritom svrnuo na Arlenu, koja nije nosila grudnjak. Logično, vruće je.

Lotar mi reče:Mogao si ti ovaj put bar jednoga. Znam da je moj red, ali nekako mi je lakše. Nisam se dao navući na to. A ne, znaš da ovaj put ja samo vozim. Uostalom, ja sam zadnji put imao šestoricu, dok si ti bio na odmoru u Grčkoj. Ti si žderao gyrose i pio metaxu dok sam ja lopatario preko norme. Ne stari, na tebe je red.

Lotar je na to samo odmahnuo ogromnim ramenima, i sjetno uzeo lopatu. Pripalio sam pljugu, sjeo u stolicu u ono malo hlada što je pravio kombi i čekao. Benny je i dalje spavao, psi su lijene i nekorisne mrcine, a Arlena je pragu kombija nezainteresirano buljila prema naprijed, u svojim vrućim hlačicama, ako se nešto tako kratko hlačicama može nazvati. Povremeno bi samo prekrižila noge, što je i inače bila jedna od življih aktivnosti koje je prakticirala.

Zatim je nastupila potpuna tišina. Nije ni do tada bilo neke buke, s obzirom da je Benny spavao, pa se ne bi moglo reći čak ni da je pas zalajao.

Tada se začuo prvi mukli udarac. Zatim bi se čulo neko tiho mumljanje, iako su mrtvaci već znali da su mrtvi, pa su uglavnom dosta dobro podnosili i ovaj završni, formalni čin.

Ipak, koliko god se navikli, zvuk lopate koja lomi vratnu kost nikad nije previše ugodan. Ali kao što rekoh, služba je služba, a i plaća je solidna. Plus bonus za buljenje u Arlenine sise.
Možda se jednog dana i dočepam ureda, iako zasad još dobro podnosim terenski rad. Statistički poslovi u ovo doba uvijek su traženi, a brojati mrtve sam odavno naučio.

Tup, drugi mukli udarac. Ovaj put čak se i Benny malo trznuo, dok je Arlena i dalje buljila u prazno. Tišina. Tup, treći udarac, Benny je sad već bio skroz budan, Arlena jednako blazirana, a ja sam završio pljugu. Ožednio sam, i počeo maštati o hladnoj pivi.

Četvrti. Gotovo. Još malo će sumrak, posao se uvijek tempira tako, kako bi brzo došli kopači obaviti prekrivanje zemljom, da u međuvremenu posao ne dokrajče strvinari. Nemam pojma da li se to ikad dogodilo, nikad se nismo vraćali rupama koje smo jednom napunili.

Na putu natrag, neko vrijeme smo šutjeli. Tad smo vidjeli jednu kamp kućicu usred prerije, bila je to kućica pretvorena u pokretni ugostiteljski objekt sa starom, rabljenom neonskom reklamom nespretno nakalemljenom na krov.

Arlena reče Mogli bi na sladoled. I ja sam ožednio pa se složih, a ni Lotar se nije bunio, on pak ima neutaživ apetit. Dok smo izlazili, Benny se popišao na gumu od kombija. Sranje, sad će još zaudarati na amonijak po ovoj vrućini....

Sjedili smo tako na plastičnim stolcima i gledali u preriju. Sumrak se hrvao sa zadnjim tragovima crvenila, kao da mu je neugodno što je tako lijep, pa se trudi da što prije pobjegne..
Kad sam bio mali mislio sam da prerija sadrži neku veliku tajnu. Sad sam je prešao uzduž i poprijeko, puneći rupe, ali je još nisam pronašao. Valjda čovjeku postane vremenom svejedno, umori se od tajni.

Htio sam to podijeliti s njima i reći kako često ne vidimo tu svakodnevnu ljepotu, ali sam vidio da Arlena nezainteresirano liže svoj sladoled od lješnjaka, dok Lotar zaranja svoje snažne crnačke zube u ogromni Hot Dog. Benny je pak ponovo zaspao, a i sumnjam da bi džukela išta razumjela.

Tja, kao da je uopće bitno, rekoh sebi u bradu i otvorih pivo, koje se od vrućine već dobrano stoplilo u mojoj ruci.





- 16:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #
17.07.2007., utorak
Pas mater
Taman sam krenuo pisat post o sasvim trideset sedmoj temi, kad me nazvao DMJ i rekao mi da je frenda jučer pokupio tramvaj i da se bori za život. A samo prije nekoliko dana, saznao sam da mi je frendica imala aneurizmu, te nakon što je zapravo to bilo opasno za život, momentalno kao posljedicu ima oduzetu lijevu polovicu tijela i ne vidi na lijevo oko. Nemam namjere iznositi zdrastvene biltene ovdje, nego samo glasno opsovati. Ono čega me je najvoše strah da loše vjesti idu u paketu od tri, pa razmišljam da se uopće ne javljam na mobitele neko vrijeme.

Jebi ga, zaparvo sam htio pisati nešto o tridesetogodišnjici punka, i njegovom utjecaju na mene, nas, sve, nešto takvo. Možda to ipak i nije toliko 37 tema, naime M. je bio basist Bejbisa, koji su nedavno održali oproštajni koncert, na kojem nažalost nisam bio, ali su mi prisutni rekli da je bila sjajna fešta....

Pa ću sve poželjeti da probudi svu punkersku snagu i energiju koje ima, u nadi da ćemo se u budućnosti zajednički dohvatiti neke pive na Komiže, i čuti Mislavov novi bend uživo!

Ne znam, možda je ovo glupo ali u ne znam što bih pametnije rekao. Odoh na pivo, baš me briga što je zvizdan....
- 12:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #
10.07.2007., utorak
Želja
Kad bih imao bogatog ujaka u USA...

Image Hosted by ImageShack.us


...volio bih da mi ostavi u nasljeđe vodentoranj.
- 12:48 - Komentari (16) - Isprintaj - #
05.07.2007., četvrtak
Eo saće, još malo, hoće kurac, skoro mjesec dana, ajme meni, a ja već lebdim
Mislim da mi je očigledno ovlaš dosta grada, te već počeh sanjarit kako ću uz bevandu brojat valove.
No opet zašto bih brojao valove, to ostavljam uvaženom kolegi Stakiju, pa nisam Steve McQueen da vrebam deveti val, a ionako nemam namjeru panično uteći s obale, pogotovo ne u ono malo vremena što ću bit tamo...

A i kako stvari stoje, ako ću do Komiže(a kao neću) opet će im vino u birtijama bit za kurac, pa ću nastavit s cuclanjem Karlovačkih.

Uglavnom, ako uz to bude Linton Kwesi Johnson u igri, i pogled na Biševo bit će čist dovoljno...

Image Hosted by ImageShack.us


A i datum na plakatu je znakovit. Pa bi mi mogli za isti, umjesto onih Love & Rockets stripova, platiti i organizirati privatni Lintonov koncert samo za mene i vas uzvanike...počnite skupljat lovu. Možemo i na nekoj dugavskoj livadi, pa da nam se pridruži i lokalna alter dječurlija.

Ja ću osigurati cugu.
Vino, loše i domaće naravno....

- 16:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>