| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Grčka gori, idealno vrijeme za ljetnu avanturu. Šalu na stranu, sutra krećem put Krfa, vidjet spomenik solunskim borcima, te doživjet idliličan pogled na albansku obalu. Mjesec dana me ovdje nije bilo, nije da mi niie falilo, no jednostavno, kad s Biševa pogledate sunce koje nestaje točno na rubu Sveca, dugo ti poslije treba da se usudiš pretočit dojmove u riječi. Odmor vrijedi tisuću riječi. U Komiži se pak malo toga mijenja, pogled sa legendarnog zidića na Biševo je i dalje jedinstven, a društvo za kupovinu i ispijanje pive iz susjednog dućančića Golubjere se uvijek nađe: najbolje u već opisano prevečerje. Mediteran kao što je nekad bio, rekli bi oni krelci s reklame fulavajući cijeli fudbal, jer niti oni znaju kakav je Mediteran nekad bio, dok su neke stvari prežilave da bi se mogle utrpati u onaj jeftini termin- destinacija. Tko je bio zna. Gospodinu Štroku koji izjavljuje da je Hrvatska prelijepa zemlja za 14 eura na noć, usput poručujem da tipovi poput njega ne bi vidjeli ljepotu ni da im ih tetoviraš na njihovo bogato, debelo dupe, i pri tom im ni 100 Excelsiora neće pomoći. Ravnodušni prkos stvara Komižu, poniznost i uslužnost Opatiju, pa vi birajte, pri tom nek se ne uvrijedie časni građani potonjeg, inače sasvim lijepog gradića. Nećemo prosipati žuč, uostalom sutra i ja odoh put masovnog turizma, godina otoka se nastavlja. Krenulo je s Ulsterom, Vis standarno odradio svoje, sutra već spomenuti Krf, a krajem devetog led na tortu- i Island. Gejziri pojma nemaju. Koliko traju predvečerja gore ne znam, te oplakuje li Island neki svoj Svetac, ali san o otoku se nastavlja. Meni su ipak najdraža polarna jutra. Nakon toga slijede zavšni koraci operacije stan. Počinje cjeloživotni vazalni odnos s bankom. Prva rata trebala mi doći taman negdje kad se vratim s Islanda, nešto poslije mog rođendana. U svojim intimnim najcrnjim snovima poželim da krepam nego što prva rata dođe na naplatu i primim te ključeve stana, pa velim: nosite se i vi i stan u vražju mater, evo vam ga. A onda kao na vikinškom sprovodu na plamtećem brodu krenem s Islanda pa otplutam preko Atlantika, provučem se kroz Giblartarski prolaz u Sredozemlje kakvo je sad, pa pozdravim također plamteće grčke otoke, svratim do Krfa , pa sve do Biševa na kojem mogu i zauvijek ostati.... Što se mene tiče put može trajati 30 godina, koliko traje otplata kredita. I pri tom zapravo cijelo vrijeme blefirati da sam mrtav, a živ sam da življi ne mogu biti. Ko Elvis jebote.... |
|
Kažu da neke stvari u životu treba zaslužiti, za neke se pak izboriti, a za neke je potrebno imati sreće. Nije to neka velika mudrost, iako ja zapravo ne vjerujem previše u zasluge(a najmanje u procjenitelje zaslužnosti), borbenost možda katkad i nije loša, ali je definitivno precijenjena kao vrlina, dok je sreća.... ....Sreća je već nešto s čim se ne treba zajebavati. Bilo bi lako reći da ne vjeruješ ni u sreću, ali toliko lud pak nisam. Ne znam koje sam stvari u životu zaslužio, a za koje pak sam se izborio. Obično imam o svemu tome teoriju, negdje nakon treće pive, ali uskoro me prođe. Fali mi malo gnjeva u životu, kako bi do beskraja laprdao o svojim zaslugama i kukao o tome kako mi je loše, te što mi sve fali. Modernom čovcu nikad dosta gnjeva i nabrajanja. I boljima ja bilo gore reče jednom Arsen Dedić. Definitivno. Beš to sve. Na četvrtoj pivi već zaboravim. Svemir je omamljeno mjesto. Od njega je veći samo mamurluk. A ono sa srećom? Ništa, dobro se uvijek podsjetiti da se s njom ne zajebava. Može i u snu, pa te u 03.56 ujtro, probudi(gotovo) zvuk sreće preobličen u komunikacijski signal. Tako nekako, ne ide mi to previše s tehnologijama. Prije 100 godina možda bi mi bog sreće poslao noćnog leptira na prozor kao poruku(samo ne onog zvanog mrtvačkog glava), ali nije ni ovako loše. Jebeš simboliku, leptir je samo glupa beštija, šta ona zapravo zna o sreći.... Eto, blog će se neko vrijeme odmarat od mene i ja od njega, iako nije da mi je dosadio, a nije da me neće ni baš toliko biti. Ali neka... Tradicija je već radnog čovjeka i građanina kontinetalnog porijekla i prebivališta, da najsretnijim trenutkom u godini proglasi onaj kad vlakom ili fićom koji je premali za sve stvari(kako to reče Rundek, podsjećajući nas na socijastički mot, kad smo se više znali veseliti stvarima koje nam pripadaju), konačno krene prema jugu tj. obali.  Mada, prijevozno sredstvo je uglavnom nebitno, glavno da sam eto i ja to more zaslužio & izborio. Opet Dedić u onoj pjesmi. Nemoj da se opet žališ vidio si more oni nisu ni toliko Boljima je bilo gore Bogme da. A sreća? Ona se kao i obično krije u usputnim stanicama. A usputne stanice su mjesta gdje se čovjek najduže zadrži, kao što mi je to lijepo poručio high-tech leptir u 03.56 ujutro. |