Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/svijetuboci

Marketing

Jedna putna (za sreću)

Kažu da neke stvari u životu treba zaslužiti, za neke se pak izboriti, a za neke je potrebno imati sreće. Nije to neka velika mudrost, iako ja zapravo ne vjerujem previše u zasluge(a najmanje u procjenitelje zaslužnosti), borbenost možda katkad i nije loša, ali je definitivno precijenjena kao vrlina, dok je sreća....

....Sreća je već nešto s čim se ne treba zajebavati. Bilo bi lako reći da ne vjeruješ ni u sreću, ali toliko lud pak nisam.

Ne znam koje sam stvari u životu zaslužio, a za koje pak sam se izborio. Obično imam o svemu tome teoriju, negdje nakon treće pive, ali uskoro me prođe. Fali mi malo gnjeva u životu, kako bi do beskraja laprdao o svojim zaslugama i kukao o tome kako mi je loše, te što mi sve fali. Modernom čovcu nikad dosta gnjeva i nabrajanja.

I boljima ja bilo gore reče jednom Arsen Dedić. Definitivno. Beš to sve. Na četvrtoj pivi već zaboravim. Svemir je omamljeno mjesto. Od njega je veći samo mamurluk.

A ono sa srećom? Ništa, dobro se uvijek podsjetiti da se s njom ne zajebava. Može i u snu, pa te u 03.56 ujtro, probudi(gotovo) zvuk sreće preobličen u komunikacijski signal. Tako nekako, ne ide mi to previše s tehnologijama. Prije 100 godina možda bi mi bog sreće poslao noćnog leptira na prozor kao poruku(samo ne onog zvanog mrtvačkog glava), ali nije ni ovako loše. Jebeš simboliku, leptir je samo glupa beštija, šta ona zapravo zna o sreći....

Eto, blog će se neko vrijeme odmarat od mene i ja od njega, iako nije da mi je dosadio, a nije da me neće ni baš toliko biti. Ali neka...

Tradicija je već radnog čovjeka i građanina kontinetalnog porijekla i prebivališta, da najsretnijim trenutkom u godini proglasi onaj kad vlakom ili fićom koji je premali za sve stvari(kako to reče Rundek, podsjećajući nas na socijastički mot, kad smo se više znali veseliti stvarima koje nam pripadaju), konačno krene prema jugu tj. obali.

Image Hosted by ImageShack.us


Mada, prijevozno sredstvo je uglavnom nebitno, glavno da sam eto i ja to more zaslužio & izborio.

Opet Dedić u onoj pjesmi.

Nemoj da se opet žališ
vidio si more
oni nisu ni toliko
Boljima je bilo gore


Bogme da.
A sreća? Ona se kao i obično krije u usputnim stanicama. A usputne stanice su mjesta gdje se čovjek najduže zadrži, kao što mi je to lijepo poručio high-tech leptir u 03.56 ujutro.


Post je objavljen 01.08.2007. u 11:08 sati.