Grčka gori, idealno vrijeme za ljetnu avanturu. Šalu na stranu, sutra krećem put Krfa, vidjet spomenik solunskim borcima, te doživjet idliličan pogled na albansku obalu. Mjesec dana me ovdje nije bilo, nije da mi niie falilo, no jednostavno, kad s Biševa pogledate sunce koje nestaje točno na rubu Sveca, dugo ti poslije treba da se usudiš pretočit dojmove u riječi. Odmor vrijedi tisuću riječi.
U Komiži se pak malo toga mijenja, pogled sa legendarnog zidića na Biševo je i dalje jedinstven, a društvo za kupovinu i ispijanje pive iz susjednog dućančića Golubjere se uvijek nađe: najbolje u već opisano prevečerje. Mediteran kao što je nekad bio, rekli bi oni krelci s reklame fulavajući cijeli fudbal, jer niti oni znaju kakav je Mediteran nekad bio, dok su neke stvari prežilave da bi se mogle utrpati u onaj jeftini termin- destinacija. Tko je bio zna.
Gospodinu Štroku koji izjavljuje da je Hrvatska prelijepa zemlja za 14 eura na noć, usput poručujem da tipovi poput njega ne bi vidjeli ljepotu ni da im ih tetoviraš na njihovo bogato, debelo dupe, i pri tom im ni 100 Excelsiora neće pomoći.
Ravnodušni prkos stvara Komižu, poniznost i uslužnost Opatiju, pa vi birajte, pri tom nek se ne uvrijedie časni građani potonjeg, inače sasvim lijepog gradića.
Nećemo prosipati žuč, uostalom sutra i ja odoh put masovnog turizma, godina otoka se nastavlja.
Krenulo je s Ulsterom, Vis standarno odradio svoje, sutra već spomenuti Krf, a krajem devetog led na tortu- i Island. Gejziri pojma nemaju. Koliko traju predvečerja gore ne znam, te oplakuje li Island neki svoj Svetac, ali san o otoku se nastavlja. Meni su ipak najdraža polarna jutra.
Nakon toga slijede zavšni koraci operacije stan. Počinje cjeloživotni vazalni odnos s bankom. Prva rata trebala mi doći taman negdje kad se vratim s Islanda, nešto poslije mog rođendana. U svojim intimnim najcrnjim snovima poželim da krepam nego što prva rata dođe na naplatu i primim te ključeve stana, pa velim: nosite se i vi i stan u vražju mater, evo vam ga.
A onda kao na vikinškom sprovodu na plamtećem brodu krenem s Islanda pa otplutam preko Atlantika, provučem se kroz Giblartarski prolaz u Sredozemlje kakvo je sad, pa pozdravim također plamteće grčke otoke, svratim do Krfa , pa sve do Biševa na kojem mogu i zauvijek ostati....
Što se mene tiče put može trajati 30 godina, koliko traje otplata kredita. I pri tom zapravo cijelo vrijeme blefirati da sam mrtav, a živ sam da življi ne mogu biti. Ko Elvis jebote....
Post je objavljen 26.08.2007. u 18:06 sati.