SVID radio

Na današnjoj iznimno intrigantnoj i posjećenoj od strane sedme sile održanoj konferenciji župan Zlatko Komadina je iznio stav Primorsko – goranske županije o smještaju LNG terminala na Omišlju.
Na početku presice Komadina je rekao da vlada još nije odlučila da će se LNG smjestiti na Omišlju, već da je to samo stav stručne komisije.

Naglasio je da je Primorsko – goranska županija za gradnju LNG terminala u Omišlju, međutim zahtjevat će da terminal donosi ekonomsku i energetsku korist županiji i otoku Krku, uz poštivanje ekoloških standarda.
Stoga se slaže s udrugom Ekokvarner, da je potrebno učiniti studiju o utjecaju terminala na okoliš, te vidjeti kolika je opasnost od pohlađivanja mora, što bi štetilo turizmu. Naime, Komadina je rekao kako Primorsko – goranska županija je ekološka županija koja svoju energetsku politiku želi temeljiti na održivom razvoju. Zato će uvjet bez koga se neće moći graditi biti taj da HEP-ova termoelektrana počne raditi na plin iz LNG terminala, a ne više na mazut, čime će se smanjiti zagađenje sumporom regije budući je plin najčišće gorivo.
A na plin bi prešla i INA-ina rafinerija na Urinju.

Inače županijska skupština je 2005. i 2006. godine donjela uvjete koji se moraju zadovoljiti da bi se LNG terminal gradio na Omišlju. Uvjeti su: odluka struke, ekološka prihvatljivost i ekonomska dobit za regiju. Do sada je vlada ispoštovala samo prvi uvjet, dok se o iduća dva još nije očitovala.
Komadina se posebno osvrnuo na ekonomsku korist LNG za regiju. Naime, on će od vlade zahtjevati bržu plinifikaciju Krka upravo plinom dobivenim iz LNG terminala, jer, kao što je rekao, terminal treba služiti za korištenje plina za lokalno stanovništvo, ali i ostatak Hrvatske, a ne kao nečije skladište.

Na kraju je zaključio kako ne sumnja da će vlada sagraditi LNG na Omišlju, međutim krivo mu je šđto su se za taj korak odlučili tek na poticaj izvana, te da im ovo služi kao alibi za osamnaesto godišnje nepostojanje energetske politike.

Vjeran Piršić, predsjednik Eko Kvarnera se u intervju za Svid se osvrnuo na konferenciju župana Komadine. Rekao je da je Vlasnik ipak izlobirao hrvatsku vladu da se LNG na Omišlju sagradi po bilo koju cijenu.
Struka je napravila takvu analizu da se prihvati Omišalj, stoga nije uzeto u obzir hlađenje mora, odnosno Kvarnera i velika brzina LNG-a. Odnosno milijun i pol kubika morske vode na dan se koristi da se plin vrati iz tekućeg u plinovito i more se hladi za 5 stupnjeva celzija.To ugrožava turizam i ribarstvo jer primjerice srdela ugiba nagon pothlađivanja mora od 10 stupnjeva celzijevih. Stoga se Piršić zapitao može li to Kvarner podnjeti?
Naglasio je da se plin može vraćati iz tekućeg bez pothlađivanja mora, ali to dodatno košta, a projekt je tako zamišljen da bude što jeftiniji za investitora. Dodatni problem su kemikalije, odnosno klor.
Kao pozitivan primjer istaknuo je Italiju gdje je LNG terminal 15 kilometara od obale da ne bi došlo do pothlađivanja mora. Altrnativa Omišlju bi bile upravo takve platforme, kojih ima kraj Pule, s kojih bi se plin se do kopna prebacivat plinovodom. Ne bi dolazilo do Hlađenja mora, jer je to otvoreno more i jače su morske struje.
Rekao je kako na svijetu ima dovoljno tehnologije da ne bude zagađivanja i uništavanja okoliša, samo je pitanje želi li investitor to platiti? No problem je što naša država podilazi investitoru.

Stručno povjerenstvo daje sve više ustupaka investitoru, a nama će ostati kikiriki, rekao je Pirsić i zapitao se čak i ako se ispoštuju ekološki standardi hoće li cijena plina biti pristupačna da se na plin može grijati?
Istaknuo je kako treba napraviti studiju utjecaja na okoliš i javna rasprava, budući jedino tako LNG može pasti ako studija pokaže da LNG šteti okolišu. Međutim, problem jest što sam investitor plaća studiju utjecaja na okoliš i onda je ona neobjektivna.

Ako se ne hladi more i Urinj pređe na plin to bi bilo OK, no ako se LNG sagradi prema sadašnjem projektu Kvarner bi za deset godina postao mrtvo more zbog kemikalija i pothlađivanja, upozorio je Piršić.

Postoji problem i kumulativnog zagađenja na Kvarneru, gdje postoji niz zagađivača, od Rockwoola, Plomina, Urinja i petrokemije.
Rekao je da je moguće zadovoljiti ekološke i ekonomske uvjete, samo je pitanje želi li to investitor. Kazao je kako je upoznao investitore za koje tvrdi da su manje arogantni nego oni iz Družbe adrije, stoga je lagano optimističan.
Na kraju je poručio ako trebamo biti složni na Kvarneru i reći da Kvarner ne može biti kolateralna žrtva velikog profita.
Upozorio je da 60% stanovništva Kvarnera živi od turizma i ako se ne zadovolje ekološki standardi možemo se svi početi iseljavati.