snovi kroz kist umočen u plavu boju

srijeda, 28.02.2007.

Evo me Evo me sa vama, blogerice i blogeri..Javljam se iz Krašića. Tu sam došla jučer, a vjerujem da ću tu biti cijeli 3 mj. Kako sam bila neuspješna u nalaženju podstanarskog stana, ovo mi se čini kao najbolja alternativa. Dok ne dobijem posao u poreznoj upravi, uživat ću u Krašiću. A, kad dobijem posao, živjet ću u podstanarstvu sa 3 cure, koje sam upoznala prilikom testiranja, za poreznu upravu. Jako se čudno osijećam, danas, tijekom cijelog dana...Bole me svi zglobovi i kralježnica, tako da sam bila u krevetu cijeli dan. Možda je to gospođa gripa najavila svoj dolazak... Inače, osijećam se jako dobro i zadovoljno. Sve je u redu, čini mi se kako se kockice mog životnog mozaika slažu...Malo, po malo...čini se da se sav moj trud isplatio..Mislim da sam pronašla ljubav. I jako sam sretna. Za mene je ljubav smisao života i postojanja.

četvrtak, 22.02.2007.

Što to je Što to je što mi mira ne daje Što je to što me noću iz sna budi Što je to taj osjećaj straha taj osjećaj propadanja osjećaj truleži Gdje se sakrilo sunce moje? Tko je odnio sunce sa mog neba? Tko se usudio?

Lažem Tko je od vas pravi? Ti kojeg imam ili on kojeg sanjam? Kome lažem? Tebi? Njemu? Sebi? Jel moguće voljeti istovremeno dvoje? Jel moguće tebe ljubiti o njemu maštati? Znam ovaj trokut snova i zbilje potonut će kao Titanik Ja, kapetan broda potonut ću zajedno sa brodom Jer tebe imam a o njemu sanjam

srijeda, 21.02.2007.

Moj naklon Dobro jutro joji blogeri i blogerice! Nek vam je dan prepun uspjeha i veselja, dobrih odluka, mudrih poteza. Poklonite još danas svoj osmjeh, poklonite vašu pažnju i razumijevanje bližnjima... Sinoć sam se vratila iz Krašića. Bilo mi je prekrasno...svi ti sjajni ljudi, ta božanska priroda, mirisi poljana doista su odličja tog kraja. Osijećala sam se kao doma, osjećala sam se kao da je tamo mojoj duši dom. Prihvatili su me ondašnji ljudi na način i u onoj mjeri kako i sami sebe prihvaćaju. Nadam se da ću uskoro obnoviti druženja sa tim svijetom. Tamo vrijeme sporo teče, susjedi se pozdravljaju, sve to odiše nekakvom brižnošću i ljubavlju. Mislim da nam ljudi iz Krašića mogu biti primjer dobro razvijenih međuljudskih odnosa..Tamo sam dobila istu ljubav, kao i u manjim mjestima šibenske zagore, kao i šibenskog akvatorija...Čak mi je jednom prilikom, dok sam brala masline u Jezerima, jedna mještanka rekla:"Mala, prava si, pariš jedna od nas, ka da te je Jezerica rodila"...To vam je največi kompliment, s tim komplimentom, postaje vam jasno da ste vrijedni kao osoba, da vas cijeni i ljudi koji nisu iz vaše obitelji, iz vašeg susjedstva... Ipak, jedna stvar, odnosno, jedna vijest me je ražalostila. Naime, ja čekam rješenje o rasporedu na radno mjesto, jer sam sredinom 11 mj. dobila rješenje o primanju na mjesto vježbenika, u poreznoj upravi. I, sad, moja buduća cimerica mi je javila da ćemo počet raditi tek za mjesec dana, radi toga što su u međuvremenu neke žalbe uvažili, pa ćemo tako kroz 2 tjedna dobiti rješenje o prijamu u radni odnos, a u slučaju da ne bude žalbi, dobit ćemo rješenje o rasporedu na radna mjesta.. I, tako nas maltretiraju mjesecima, s obzirom na to da je to natječaj koji datira dalekog datuma 12.7.2006. Testiranja su bila sredinom 9 mj., a psihotest, te 3 motivacijska razgovora, i zdrastveni pregled našli su svoje dane u datumima od 18.9.- 6.11...I, odonda mi čekamo...da nas se zove..Čekamo, ali nikako da dočekamo... Pitam se, čemu sav moj trud, 11 godina koje sam ostavila usput na pravnom fakultetu....Ipak, svjesna sam toga da je moje zvanje perspektivno, da posjedujem gomilu podataka, da se snalazim u zakonima, da hladne glave razlučujem činjenice od pretpostavki...I, znam da ću jednog dana raditi posao koji će mi donijeti kako emotivno, tako i materijalno zadovoljstvo... Sretna sam jer imam veliku podršku od obitelji i od prijatelja. Na taj način, ipak mi je olakšano. Svima nam treba puno podrške, ljubavi i razumijevanja. Da bi tu podršku dobili, moramo i mi biti ti hrabri ljudi koji će i sami pružiti podršku i ljubav bližnjima. Ne postoji problem koji nema rješenja. Često ne vidimo rješenje, ali je ono često nadomak ruke, samo što trebamo je za rješenjem posegnuti. Puno potdrava iz sunčanog Krešimirovog grada:-)) Ostajte mi lijepi, dobri i veseli, blogeri i blogerice Lijepe naše :-)))

četvrtak, 08.02.2007.

Dobro jutro! Dobro jutro, svijete moj! Niz moj prozor spuštaju se kapi kiše, malo je prohladno, sinoć je bura zamijenila jugo. To mi je drago jer sam za južine "u balunu"..Niti mogu misliti, niti se mobu na išta koncentrirati. U mom kraju stalno nešto puše, oli bura, oli jugo, oli maeštral, oli tremuntana, i opet u krug...Pa mi je baš pala na pamet pjesma, shodno tome.."I neznam koji vjetar puše, što će s nama biti sutra, pitanja me stara muče, pa ne spavam sve do jutra, neznam koji vjetar puše, hoćemo li stalno tako, o, snovi se moji ruše a srce tuče, a srce tuče jako, jako"... Ovih dana otputovat ću na sjever, u Dolinu kardinala..Tamo još na vrhovima brežuljaka ima snjega..a, i jako mi se sviđa priroda. Tamo živi jedna meni jako draga osoba, idem joj u posjet :-) Želim vam uspješan, vesel i zabavan dan!

srijeda, 07.02.2007.

Himna životu Život je prilika, uzmi je ozbiljno! Život je ljepota, divi joj se! Život je blaženstvo, kušaj ga! Život je san, ostvari ga! Život je izazov, prihvati ga! Život je dužnost, ispuni je! Život je dragocijenost, zaštiti je! Život je bogatstvo, čuvaj ga! Život je ljubav, dijeli je! Život je tajna, otkrij je! Život je obečanje, ostvaruj ga! Život je žalost, nadjačaj je! Život je pjesma, pjevaj je! Život je bitka, bori se! Život je pustolovina, izdrži je! Život je sreća, zasluži je! Život je život, brani ga! Majka Terezija

To je kradljvac.. Ja razloga nemam, al stalno se čudim Čudim se snovima svojim Što su bez boje ostali Tko je taj tko je ukrao boju mojih snova? Tko je taj tko mi neda da sanjam u bojama iznova? Da li je taj netko bojom mojih snova obojio snove svoje? Pa je sretan jer u snu svom sada ima i boje Tko je kradljivac moga sna boje, željela bih znati Rekla bih mu da boju mojih snova vrati A da će njegov san vila plava obojati.

utorak, 06.02.2007.

Dobar dan Dobar dan! Danas mi je dobar dan! Danas sam se veselo probudila....i kažem sama sebi, a zašto ja nebi podijelila svoje veselje sa ljudima koji će možda čitati moje misli! Znate, sigurno vam je poznat onaj osjećaj, kad se probudite, i odjednom, kao prosvijetljeni shvatite da je sve oko vas u najboljem redu, kad niste u strahu od oskudice, kako materijalne, tako i one emocijonalne prirode... Kad ste jako sretni što živite, i kada život shvačate kao največi poklon. Kad imate osjećaj da ste jedno sa Svemirom, kad osjećate sebe u Svemiru, i podjednako osjećate Svemir u sebi... Svemir je zapravo satkan od 2 riječi - sve&mir... To sam upravo primjetila... To je najjača, univerzalna ljubav, kada se osijećamo punima, kada smo jaki, kada znamo da smo spremni pomoći i sebi i drugima, kad volimo sve ljude ove planete, kada ljude doživljavamo kao svoj rod, ljudski rod.... Želim vam dan uz puno, puno ljubavi, želim vam život obasjan svjetlom, želim vam sreću trenutka i mudrost, želim vam blagost i upornost, želim vam dječju maštu, i hrabrost odraslih..želim vam hrabrost djelovanja i ustrajnost akcije....želim vam ljubav!

Sve moje ljubavi Upravo mi um preplavljuju sjećaja na sve moje ljubavi. Smješno je to da ih se uvijek sa veseljem sjetim, bez imalo tuge i čežnje...Nisu me ranili, nisu me okaljali, niti su srce moje iščupale sve moje ljubavi. Bile su samnom kad su htjeli, otišle su kad su htjele, moje ljubavi... Jer ja volim ljubav više od nositelja ljubavi, pa mi tako teško ne padaju rastanci...ipak, svaka ljubav koliko i daje, toliko i traga ostavlja... Ljubav je ona sila koja pokreće i okreće svijet...Tražimo je u nečijem osmjehu, u vlati trave, u kapi kiše, u zraci sunca, u pjeni vala, u huktanju vjetra, u krošnji stabala...

Moje more O, more moje sinje... Sve se u tebi ogleda Sve moje tuge i pjesme pamtiš More moje Uvijek tu za mene U tebi je moja ljubav U tebi su misli moje Moje tame I svjetla moja More i ja

ponedjeljak, 05.02.2007.

Putovanje Putovanje putuje svoje pute Putovanje odbrojava minute Putovanje srce moje vodi Putovanje putuje ka slobodi Nekada je obaveza, nekad je užitak To putovanje nema kraj, al ima početak Tko taj hrabri je putnik Tko moj je suputnik Tko uz mene na put se sprema Tko od puta straha nema

Snovi umočeni u kist žute boje Žuto je i sunce i žut je maslačak, žuta je žuć, žuta je i žutica, žuto je jaje, a i bijelo. Žut je ovaj dan, ali nije i žučan. Ovaj dan je dobar, ovaj dan je žut od sunca. Sa prozora gledam otoke Sestrice, i čini mi se da je jedan otok Svetac. Baš sam sretna šta mogu sa prozora gledat more...Samo moru virujen....ledam more gdje se k meni diže, slušam more, dobro jutro želi... Meni je na moru i u moru najljepše, i jako sam sretna šta sam rođena u Šibeniku, to je uistinu poseban grad, po svemu...po ljudima, po dišpetu po načinu ophođenja...Mi iz Šibenika svi hodama ponosno, čovijek koji nije iz mog grada može slobodno pomisliti kako smo upravo oslobodili, svaki ponaosob, grad od okupatora... I tako, imamo krasne klape, vrle umjetnike, glasno pričamo, imamo svoj dišpet, svoj ponos.. Jedino tužno u gradu je velika nezaposlenost, pa ja, kao i moji sugrađani prelazimo granice našeg grada, i idemo "trbuhom za kruhom"... To je sudbina svih nedovoljno financiranih gradova s juga države.. Usprkos tome što mijenjamo gradove, ne mijenjamo uvjerenja i ideale... ...dalmatino povišću pritrujena... Pozdrav vama, moj lipi i dragi svite, di god bili, ša god radili!

petak, 02.02.2007.

Snovi kroz kist umočen u plavu boju Jednog dana odlučila sam snove svoje obojati plavom bojom. Plavo je bilo baš sve, i mora i luke, krošnje stabala, dječji osmjesi. I tvoje sam oči plave na svom srcu nacrtala, tako da me uvjek čuju i vide. Plave oči i srce plave boje moje živjeli su u kišnim jutrima, u svitanjima i u moru moje more, u veselju proljeća, u susretu pod kišobranom, još kišnijeg jesenjeg dana kad si kupio mi pecivo plavo od marcipana. i grane jorgovana na prozoru moje sobe, u jutru davnom, kao jutru jučer. Košulja plava i ovratnik zlatnik, leptir mašna, i oči plave, plavi zidovi sobe, modrice na duši, uz plavo srce koje priča o jutru. Jednom davnom jutru jutarnje zore, dok galebovi za kočama plavim plove, koji dižu sunce na nebo, koji otklanjaju mračne sate, čekaju da se budni sati vrate. Tamo dalje ležalo je sidro. Zabačeno, travom morskom prekriveno i ponekom zvijezdom mora. Moja je duša natkrila prozore rajskog vrta, ona je u ruži plavog sna počivala, dok je nisu oči plave tvoje probudile...

	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv