Jednog dana odlučila sam snove svoje obojati plavom bojom. Plavo je bilo baš sve, i mora i luke, krošnje stabala, dječji osmjesi. I tvoje sam oči plave na svom srcu nacrtala, tako da me uvjek čuju i vide. Plave oči i srce plave boje moje živjeli su u kišnim jutrima, u svitanjima i u moru moje more, u veselju proljeća, u susretu pod kišobranom, još kišnijeg jesenjeg dana kad si kupio mi pecivo plavo od marcipana. i grane jorgovana na prozoru moje sobe, u jutru davnom, kao jutru jučer. Košulja plava i ovratnik zlatnik, leptir mašna, i oči plave, plavi zidovi sobe, modrice na duši, uz plavo srce koje priča o jutru. Jednom davnom jutru jutarnje zore, dok galebovi za kočama plavim plove, koji dižu sunce na nebo, koji otklanjaju mračne sate, čekaju da se budni sati vrate.
Tamo dalje ležalo je sidro. Zabačeno, travom morskom prekriveno i ponekom zvijezdom mora. Moja je duša natkrila prozore rajskog vrta, ona je u ruži plavog sna počivala, dok je nisu oči plave tvoje probudile...
Post je objavljen 02.02.2007. u 11:58 sati.