Upravo mi um preplavljuju sjećaja na sve moje ljubavi. Smješno je to da ih se uvijek sa veseljem sjetim, bez imalo tuge i čežnje...Nisu me ranili, nisu me okaljali, niti su srce moje iščupale sve moje ljubavi.
Bile su samnom kad su htjeli, otišle su kad su htjele, moje ljubavi...
Jer ja volim ljubav više od nositelja ljubavi, pa mi tako teško ne padaju rastanci...ipak, svaka ljubav koliko i daje, toliko i traga ostavlja...
Ljubav je ona sila koja pokreće i okreće svijet...Tražimo je u nečijem osmjehu, u vlati trave, u kapi kiše, u zraci sunca, u pjeni vala, u huktanju vjetra, u krošnji stabala...
Post je objavljen 06.02.2007. u 11:17 sati.