Snovi umočeni u kist žute boje
Žuto je i sunce i žut je maslačak, žuta je žuć, žuta je i žutica, žuto je jaje, a i bijelo.
Žut je ovaj dan, ali nije i žučan. Ovaj dan je dobar, ovaj dan je žut od sunca.
Sa prozora gledam otoke Sestrice, i čini mi se da je jedan otok Svetac. Baš sam sretna šta mogu sa prozora gledat more...Samo moru virujen....ledam more gdje se k meni diže, slušam more, dobro jutro želi...
Meni je na moru i u moru najljepše, i jako sam sretna šta sam rođena u Šibeniku, to je uistinu poseban grad, po svemu...po ljudima, po dišpetu po načinu ophođenja...Mi iz Šibenika svi hodama ponosno, čovijek koji nije iz mog grada može slobodno pomisliti kako smo upravo oslobodili, svaki ponaosob, grad od okupatora...
I tako, imamo krasne klape, vrle umjetnike, glasno pričamo, imamo svoj dišpet, svoj ponos..
Jedino tužno u gradu je velika nezaposlenost, pa ja, kao i moji sugrađani prelazimo granice našeg grada, i idemo "trbuhom za kruhom"...
To je sudbina svih nedovoljno financiranih gradova s juga države..
Usprkos tome što mijenjamo gradove, ne mijenjamo uvjerenja i ideale...
...dalmatino povišću pritrujena...
Pozdrav vama, moj lipi i dragi svite, di god bili, ša god radili!
|
