snovi kroz kist umočen u plavu boju

ponedjeljak, 30.04.2007.

Zašto pišem blog

Imala sam 12 godina kad sam počela pisati Dnevnik. Moj Dnevnik sam zapisivala u bilježnici A4 formata, na bilježnici su bili iscrtani likovi iz crtiča, radilo se o kanarincu i mačku.
Trudila sam se pisati svakog dana, na vrhu stranice sam bilježila datu, godinu, dan u tjednu, sat i mjesto na kojem su slagane rečenice.
Pisala sam događaje, opisivala prve simpatije, kao i roditeljske svađe, kazne u koje sam bila smještena radi mojih sitnih nedodobština.
Dnevnik je za mene imao značaj vjernog prijatelja, čije sam stranice punila tajnama, prijatelja kojemu sam sve šaputala kroz nalivpero, onog povjerljivog prijatelja koji moje tajne čuva.
Pisala sam u Dnevnik, uz manje prekide sve do neke 22 godine. Kroz to su se vrijeme izmjenjivali rokovnici, koje i danas čuvam.
To je za mene simpatičan podsjetnik na djetinjstvo, pubertet, trajna uspomena, misli, događaja trajno arhivirana.
Iz sadašnje perspektive, uviđam da se znatno nisam promijenila, da sam stavove, one osnovne, koje sam imala sa 12 god. sačuvala i danas. To uključuje razmišljanje o prijateljstvu, o ljubavi, o odnosu sa roditeljima.
Danas imam 31 godinu i roditelje koji me upravo kažnjavaju sa svojim stavom o mom stanju, drugom stanju, u kojem se nalazim posljednja dva mjeseca.
Jasno izražavaju svoje negodovanje u pogledu mog odabira partnera. Na moju trudnoću ledaju kao na ishitreni potez trenutka, u kojem je razum bio potpuno isključen.
Kako vidim, stvari se u mom životu, odnosno, njihov odnos prema meni nije znatno promijenio od moje 12te godine.
Neizricivo obeshrabruje činjenica da smo mi, djeca naših roditelja, jako željni njihove potpore i podrške, a kad ona izostane, mi smo nesretni.
Nadam se daću, s obzirom na uglavnom loša iskustva sa svojim roditeljima biti bolji roditelj svome djetetu.
Čini mi se da je pisanje bloga, na jedan način, vođenje dnevnika, ali s tom razlikom da ovaj dnevnik mogu čitati ljudi kojima se ja otvaram do kosti.

- 13:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 11.04.2007.

Kada nas snovi osnaže

Dobro jutro blogerice i blogeri!
Ja sam se probudila sa snažnim osjećajem da mogu baš sve, da nemam zbog čega biti zabrinuta, da se nemam čega plašiti. Kako dobar osjećaj! Sanjala sam kako bosa hodam po žeravicama, kako se smijem, i kako me pri tom ništa niti boli, niti peče..Cijelo vrijeme sam tako slobodno i neustrašivo trčala, i osjećaj pobjede i zadovoljstva me je preplavljivao.
Općenito, svaku noć sanjam i živo se sijećam uz jutarnju kavicu gotovo svih dijaloga i pustolovina, svih ljudi i njihovih akcija. Najdraže mi je ipak kad u snu letim. Letim baš iznad ljudi, automobila, pa rekla bih da letim otprilike na 3 metra u visinu. Tada ja čujem sve dijaloge, čak i čitam misli, nekako imam osjećaj da sam u sasvim drugoj dimenziji.
Snovi me pripremaju za dan, imam osjećaj da mi se po snu dan poznaje. Tako da i lošu vijest ili loš događaj primim znatno smirenije, baš zbog te pripreme.
Mislim da nam kroz snove govori naša intuicija, da nas ona vodi, da nas priprema, da nas baš ona tješi i bodri. A, najlakši joj je način da dođe do nas baš kada spavamo, kad se isključi naš racio i kada se ona izražava kroz jezik simbola, koji je nama jednostavan za protumačiti.
Sasvim pouzdano, iz vlastitog iskustva znam da je baš kroz san moguće riješiti problem, odnosno, moguće je iznaći čarobnu formulu za rješenje problema. To, iz početka ne ide od odmah..Treba biti strpljiv. O čemu se zapravo radi? Prije spavanja se skoncentriramo na problem koji nas u tom momentu mući. Zatražimo da nam se kroz san ukaže ideja kako da riješimo problem. U slučaju da se ideja ne pojavi odmah, potrebno je ponavljati svoj zahtjev za rješavanje problema. Ako ste u tome uporni i ustrajni, sigurna sam da će vam san donijeti rješenje.

"Jedna od najuzbudljivijih stvari koje možemo napraviti je da odemo u krevet. Jer nitko ne može dotaknuti naše snove"
E.V.Lucas
"Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova"
Eleanor Roosevelt
"Snovi su temelj našeg karaktera"
Henry David Thoreau
"Stvarnost je lažna. Snovi su pravi"
Tupac Shakur

- 11:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.04.2007.

Dijeljenje i darivanje

Dijeljenje i darivanje su odlike ljudske vrste. Trebale bi biti. Dijeljenje pažnje, dijeljenje materijalnih dobara, dijeljenje sreće, dijeljenje tuge, dijeljenje boli. Darivanje krvi, darivanje organa, darivanje osmjeha, darivanje pohvale, darivanje priznanja, darivanje podrške, darivanje komplimenata..
Kroz to bi se mogli podvesti pojmovi posvojenja, usvajanja, skrbništva..
Posvajanje djeteta, usvajanje djeteta, briga i skrb za nemoćne osobe, pružanje zaštite, spašavanje psa iz šinteraja...Volonterski rad u udruzi za ljudska prava, za zaštitu životinja, rad u udruzi koja pomaže maltretiranim ženama, maltretiranoj djeci...
Svaki dan je jedan novi početak, svakim danom pozvani smo učiniti jedno dobro djelo. Moramo djelovati, sada je trnutak naše akcije. Moramo hrabro i odlučno preuzeti brigu o bolesnim i nemoćnim pripadnicima naše vrste, ljudske rase. Samo kroz dijeljenje i davanje možemo doživjeti katarzu....
Stoga, krenimo, sada i ovjdje je pravi trnutak za poduzimanje akcije. Svaka dobra gesta, svaka i najmanja pomoć bližnjima izaziva uzdizanje kolektivne svijesti na jedan viši nivo...
Mi, ljudi to možemo, i utoliko smo privilegirani.

- 14:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30