Moj naklon
Dobro jutro joji blogeri i blogerice!
Nek vam je dan prepun uspjeha i veselja, dobrih odluka, mudrih poteza. Poklonite još danas svoj osmjeh, poklonite vašu pažnju i razumijevanje bližnjima...
Sinoć sam se vratila iz Krašića. Bilo mi je prekrasno...svi ti sjajni ljudi, ta božanska priroda, mirisi poljana doista su odličja tog kraja. Osijećala sam se kao doma, osjećala sam se kao da je tamo mojoj duši dom.
Prihvatili su me ondašnji ljudi na način i u onoj mjeri kako i sami sebe prihvaćaju. Nadam se da ću uskoro obnoviti druženja sa tim svijetom. Tamo vrijeme sporo teče, susjedi se pozdravljaju, sve to odiše nekakvom brižnošću i ljubavlju. Mislim da nam ljudi iz Krašića mogu biti primjer dobro razvijenih međuljudskih odnosa..Tamo sam dobila istu ljubav, kao i u manjim mjestima šibenske zagore, kao i šibenskog akvatorija...Čak mi je jednom prilikom, dok sam brala masline u Jezerima, jedna mještanka rekla:"Mala, prava si, pariš jedna od nas, ka da te je Jezerica rodila"...To vam je največi kompliment, s tim komplimentom, postaje vam jasno da ste vrijedni kao osoba, da vas cijeni i ljudi koji nisu iz vaše obitelji, iz vašeg susjedstva...
Ipak, jedna stvar, odnosno, jedna vijest me je ražalostila. Naime, ja čekam rješenje o rasporedu na radno mjesto, jer sam sredinom 11 mj. dobila rješenje o primanju na mjesto vježbenika, u poreznoj upravi. I, sad, moja buduća cimerica mi je javila da ćemo počet raditi tek za mjesec dana, radi toga što su u međuvremenu neke žalbe uvažili, pa ćemo tako kroz 2 tjedna dobiti rješenje o prijamu u radni odnos, a u slučaju da ne bude žalbi, dobit ćemo rješenje o rasporedu na radna mjesta..
I, tako nas maltretiraju mjesecima, s obzirom na to da je to natječaj koji datira dalekog datuma 12.7.2006. Testiranja su bila sredinom 9 mj., a psihotest, te 3 motivacijska razgovora, i zdrastveni pregled našli su svoje dane u datumima od 18.9.- 6.11...I, odonda mi čekamo...da nas se zove..Čekamo, ali nikako da dočekamo...
Pitam se, čemu sav moj trud, 11 godina koje sam ostavila usput na pravnom fakultetu....Ipak, svjesna sam toga da je moje zvanje perspektivno, da posjedujem gomilu podataka, da se snalazim u zakonima, da hladne glave razlučujem činjenice od pretpostavki...I, znam da ću jednog dana raditi posao koji će mi donijeti kako emotivno, tako i materijalno zadovoljstvo...
Sretna sam jer imam veliku podršku od obitelji i od prijatelja. Na taj način, ipak mi je olakšano. Svima nam treba puno podrške, ljubavi i razumijevanja. Da bi tu podršku dobili, moramo i mi biti ti hrabri ljudi koji će i sami pružiti podršku i ljubav bližnjima.
Ne postoji problem koji nema rješenja. Često ne vidimo rješenje, ali je ono često nadomak ruke, samo što trebamo je za rješenjem posegnuti.
Puno potdrava iz sunčanog Krešimirovog grada:-))
Ostajte mi lijepi, dobri i veseli, blogeri i blogerice Lijepe naše :-)))
|
