Svemirske Pjesme
26.10.2009., ponedjeljak
Š u m s k i u g o đ a j
Između neba na zemlji čuje se lišća šum!
Ispod njega podalje niska se trava zeleni. Do drugog drveta izrastao je mali hum… Na kojem pasu neki nestašni divlji, jeleni! Pokraj rijeke nagnuta nad vodom vrba stara Gore na grani ptica veselo guguće, pjeva… S drugom pjevicom o nečemu razgovara. Medo se češe o hrast, nezainteresiran zijeva! Visoko iznad grana oblak namršteno gleda Počinje da se duri neprestano na ljepote ove! Njegov izraz pun vode, glavaa posve blijeda Kao da brzo snažni vjetar sad ovamo zove! No, sunce iza njega iznenada veselo javlja! Neda da se ova prirodna slika tako kvari Pušta čarobne zrake i nepogodu zaustavlja… Čineći čovjeka sretnim zbog malih stvari! Svemir Putnik |
15.10.2009., četvrtak
L i s t
Žućkasti, uvenuli list, uvrnuti, jadni,
Svakim tlom neznanim slobodno hodi. Putem mu pomaže vjetar goropadni, Svojim ga hirovitim zamasima vodi! Nekad je bio predivan, sada ga gaze! Namjerniku koji ovim puteljcima ide Davao je hlad, odmor od strme staze, Čarobno trepereći kako mu svi zavide! Mogao je mnogih ljubavi da se sjeti I nježnih svih osjećaja koja srca dira! Ali, i površnih što kao lahor proleti Kad svoju nestašnu melodiju svira! Jednog će dana opet da negdje trune! Nići će iza njegovo neko, drvo novo, Razvijenih grana, napetih kao strune… Kovitlac mijena, donosi nam sve ovo! Svemir Putnik |
