Sve je veći mrak u mraku,,,

Kažu da treba napraviti novi post. Pa evo. Samo ne znam o čemu da pišem. Lijepa su mi ova slova.

Imam tu pred sobom par zbirki pjesama, pa dopustite da Vam predstavim pokoju pjesmu.


DOPUSTITE MI

Dopustite mi ispržiti pržinu
izmoliti molitvu izuti cipelu
nataknuti motiku orati bez valova
o krasu ni spomena
zadnji kuš miriše u svibnju
lovorika cijele mjesece u godini
dok živčući vrapci jedu sjeme po vrtovima


ČIČIRKI

Čičirki čičirču
čičičičiči
čičirkali su
čičičičiči
čičirkat će
čičičičiči
ča
če
čo
ca
što
šta

čičičičiči


GLADNA ŽEĐ

Žestoko sam ožednio dočarajući ju... i zato pijem



Za ovu drugu pjesmu je jedna osoba koju poznajem rekla "to mora bit pijano za ovo napisat".
Inače, frajer se zove Nikola Kraljić i ima 77 godina. Ne, lažem, samo 76. Zasad. Do kud će, ne znam. Kako je krenuo, čudim se što još ide.

Shot at 2007-08-20


U petak sam bila u Malinskoj, u Crossroad discotheque. Išla sam tamo s posebnim razlogom, a taj je da vidim iz prvih redova kako zvuče Hladno Pivo na koncertu uživo. I sada ne mogu odoljeti a da ne napišem nešto o tome.
Prije nego što sam krenula u ovaj pothvat, dugo sam razmišljala da li da prvo napišem dobre ili loše strane, i odlučila da loše idu prve. Dobre neka budu šećer na kraju.

Dakle, krenimo...
Koliko god HP bio dobar bend, oni imaju puno posla, a s tim da su i oni ljudi, ni njima se ne da. Tako da, da sam kritičar, napisala bih da je kocert izgledao jadno. Ali s tim da nisam, neću. Ali vidjelo se da se nisu baš potrudili i da im nije baš bilo stalo do nekog bezveznog koncerta u prepunoj discotheque.
Prvo od svega, Mile Kekin (legenda hrvatskog punk-rocka, ali ostavimo to zasad na stranu) na stageu sse pojavio pijan kao zemlja. Popeo se na floor s ručnikom u ruci, i polako teturajući odradio koncert. Kužiš, frajer došo pijan na stage ko da se ne želi ujutro sjećati da je nastupao u šupskoj Malinskoj. Iako je već po četvrti put bio tamo. Uglavnom, mogao je barm pokazati malo poštovanja i ne dokotrljati se pijan na vlastiti koncert. I tako, s tim da je on na izmaku snaga koje da drže u stajaćem položaju jedva održavao ravnotežu, situaciju je morao izvlačiti Stipe (tko ne zna za njega, trk na official-site HPa). On se pobrinuo za skakanje, urlanje i vrištanje publike, i više manje odrađivao posao frontmana.
Još moram dodati malu pritužbu na Sokol Security, jer jedan od njihovih zaposlenih, i to onaj koji je bio na stageu, brinuo su da razulareni tinejdžeri ne bi kojim slučajem bili prijetnja svom idolu, nije niš radio. Na početku je folirao da nešto radi i kao nam prijetio da se maknemo sa stepenice da nas se bi on morao maknuti, ali poslije ga nije bolio ku***. :) To smo i zaključili po njegovoj reakciji kad se Mile približio publici i klinac mu se objesio za vrat. Dok je ovaj to skužio, pa reagirao, Mile je mogao ostati paraliziran od vrata na dolje, za što mislim da ne bi pridonijelo njegovom angažmanu na jadnoj hrvatskoj sceni.
Jesam li spomenula da smo Uptown i ja kasnije prolazile prema wcu i vidjele njega kako se približava zvučniku... Sve sam očekivala da će mu nešto reći... Pitala sam ju S kim ovaj priča? i produžila dalje.


Ali, kako meni ne leži pljuvanje po ničemu, dobre strane su na redu. I to što možda ima više loših nego dobrih strana, nemojte shvatiti krivo, jer su dobre puno puta jače od loših.

Atmosfera je bila GENIJALNA! Ali ne onako genijalna, nego stvarno genijalna. DJ je odbrojavao minute do dolaska HPa na stage, a mi smo sve više ludili boreći se za mjesto da ne bismo slučajno propustili Miletov dolazak. Istegnuli smo vratove. Onda se stvorio... Bio je pijan kao zemlja, sli svejedno je bio luuud, kao i uvijek. Počeo je s pjesmama, i svaku je izveo savršenije nego savršeno. Tekstove je pogodio u riječ točno, pretpostavljam točnije nego trijezan, a energija u njemu je bila nezaustavljiva. Iako se jedva održavao ravno, pozornica je bila njegova, i što se mene tiče, bit će zauvijek.
Gledalište je bilo PUNO, ali stvarno PUNO. Nije se moglo doći od stagea do šanka za manje od 10 minuta, a to i nije neka udaljenost, ipak je to discotheque. Poganje je bilo, kakvo ne može biti na koncertu nijednog drugog hrvatskog izvođača osim HPa. Svako malo sam skoro poljubila pod stagea od svog tog naguravanja. Jesam li spomenula da sam stajala na bini sa Stipom i Subom?
Mile se par puta stustio do nas običnih smrtnika, i pružio nam ruku, i mogu se pohvaliti time da mi je stisnuo šaku Mile Kekin. A kako sam se sva ukočila u nevjerici, dugo mi je trebalo da se odlijepim od njega. :)
Stalno se sprdao na svoju visinu. I mi smo, usput rečeno.
JESAM LI SPOMENULA DA JE HLADNO PIVO NAJBOLJI BEND U HRVATSKOJ? NISAM? SAD SPOMINJEM. HLADNO PIVO JE NAJBOLJI BEND U HRVATSKOJ!!!
Glazba je fenomenalna, instrumenti pun pogodak, a izvođači najbolji. Jeste li ikada pročitali tekst bilo koje od pjesama HPa? Ako niste, pročitajte. Ako jeste, svejedno pročitajte.

ŽIVJETI U SADu -

DA ILI NE


Razmišljam kako bi bilo preseliti se u SAD. Kako bi bilo da se odjednom preselim, sama u Ameriku, zemlju daleku? I ostavim sve za sobom i nikad se ne osvrnem? Sve dobro i sve loše.

Pros:
#1većina ljudi zna engleski, a većina ostatka barem natuca
#2puno ljudi na jednom mjestu
#3kad ne želite biti sami, odete van
#4puno različitih ljudi, lakše je birati društvo
#5predivne kuće u predgrađima gradova
#6veća zarada
#7puno "tržišnije" gospodartvo - za razliku od našeg koje se još kopa iz državno-planskog
#8Oprah Winfrey
#9slatke žvakaće gume
#10McDonalds na svakom koraku
#11puno glazbe
#12puno prilika
#13velika ponuda svega
#14policija stvarno radi svoj posao
#15može se voziti sa 16
#16nitko me ne poznaje
#17nema Marijane Magdić
#18ni ravnateljice
#19prilika za novi početak - to mi je životni san otkad znam za sebe, otkad sam stvarno svjesna da postojim
#20if ju tok lajk dis, nouvan kers, kaz dej dont tok bedr idr
#21puno, puno bogatih ljudi
#22Dominic Purcell, Will Smith, Tyler Hilton... da nabrajam dalje?
#23svi imaju nadimke Teddy, Nick, Joker... tako da, ako i fulam, nema veze
#24imaju fora uzvike, npr. eh se čita ej, oh se čita ou, a erm se čita ono što mi ne možemo napisati
#25*duh* mi je poseban uzvik, na početku je bio zajebancija, sad je svakodnevica


Cons:
#1sve grozno potječe iz SADa
#2hrpa psihopata na jednom mjestu
#3potrebno je poznavanje slanga, jer ga svi koriste
#4treba se prilagoditi ozračju - puno različitih ljudi
#5drugačije radno vrijeme
#6teže je odabrati društvo, ljudi su sjebaniji (ili kako se to već kaže)
#7češće je potreban shrink - psihijatar - ne znam je li to zbog Amera ili Amerike
#8što je najbolje od svega, svaki shrink ima svog shrinka
#9ima sve vrste ljudi koji se ovdje rijetko sreću - pederi, crnci, čak i Indijanci - gdje ćete ovdje sresti Indijance??
#10sve mentalne disfunkcije potječu otamo: pedofili, perverznjaci, homoseksualci, homofobi, rasisti
#11AMERIČKI FILMOVI, aaaaaaaaaa!
#12predivne ljepotice u američkim tinejdžerskim serijama koje nabijaju komplekse
#13u stvari imaju ružne žene
#14preslatke žvakaće gume
#15skupi zubari
#16previše računala, premalo rekreacije
#17ljudi se uglavnom kotrljaju, i to s posla na ručak i obrnuto
#18puno loše glazbe
#19svi su zatucani što se tiče glazbe i filma, i ne vide izvan granica SADa
#20made in China - dovoljno rečeno
#21George Bush
#22američki međunarodni letovi
#23ljudi s bolesnim fobijama - od ljudi, vlasi, zagrljaja, trave... ???
#24nikoga ne poznajem
#25nema bijelog Waltera
#26niti plavog Waltera
#27nema cuge prije 21
#28policija stvarno radi svoj posao
#29puno, puno glupih ljudi
#30puno, puno folera
#31Lindsey Lohan, blizanke Olsen, Paris Hilton... da nabrajam dalje?
#32teško je doći do glazbenika koji nisu Merikani: Lily Allen, Jamie Cullum
#33ljudi imaju prezimena kao što je Schneebly, kako god da se to pisalo
#34hrvatske je fraze teško prevesti - npr. "Ma, nemoj me jebat'!" Don't fuck me??? Ne, a?
#35nema Damira Kedža, bu-hu-huuu...
#36nema mame
#37ima glupljih reklama nego kod nas
#38glupe kratice, npr. LMAO



I tako... Manje nambrsa za cons nego za pros, ali svejedno mislim da to nije tako loša ideja... Možda jednom i uspijem. To mi je još uvijek životni san... SAD nije samo ono što vidimo na tvu, mi vidimo east coast, west coast. A ono u sredini? Još gore, nije vrijedno spomena, jedini + je country glazba. Barem što se mene tiče...
Sad još moram izanalizirati VB... A na Vama je da me nagovorite ili odgovorite.

Sad mi se javio frend koji je dugo bio u bolnici, i bilo mu je grozno, i jedva je čekao da se sve vrati u normalu, kao i svi mi, uostalom.

To je bilo grozno kad sam čula... Pričalo se po školi da je Musa bolestan, ali kad mi je Vivi rekla da je u bolnici zbog teške bolesti, to je bilo gore od najgoreg što sam mogla zamisliti.
I sad kad mi se javio, palo mi je opet na pamet nešto što mi se već danima vrti po glavi..

Gledamo na televiziji američke filmove i serije i zabrijemo da svi možemo živjeti kao oni u Kaliforniji. Pa svi želimo novu odjeću, skupi auto, lude izlaske na fensi mjesta i bogatog dečka, ljubavnika etc.
Neki sam dan gledala dokumentarac o Etiopiji. Tko ne zna gdje je to, neka izvoli odmah atlas u ruke i potražiti u Africi. Uglavnom, kako već pogađate, film (da, da, film - vjerovali Vi ili ne, i dokumentarci su filmovi!) je bio o ljudima koji nemaju što jesti, da se slikovito izrazim.
To je bio prvi dokumentarac takve vrste koji me stvarno zainteresirao.
Stvarno, od trenutka kad sam slučajno prebacila na taj program, do kraja filma nisam uopće prebacila program. Stvarno je bio zanimljiv. Nije bio klišejiziran, a i cijela kompozicija je bila u najmanju ruku odlična. Baš me se dojmio taj film.
I onda mi je palo na pamet: šta se ja bahatim? Ne da imam sve što mi treba, daleko od toga, imam puno puno više. Znam otkud mi to - od zapadnjačkog načina razmišljanja. Svi to više-manje rade. Hoće više od onoga što imaju.
Gledajući taj film, toliko sam bila zainteresirana, da sam po prvi puta stvarno uhvatila sadržaj. Inače mi se sadržaj pogubi u silnjim klišejima i odvratnim rečenicama, tako da izgubim živce pokušavajući pratiti o čemu se radi. E, kad bi bilo više ovakvih realnih.
U ovom mi slučaju to nije bilo teško, i zapravo sam s guštom pogledala film do kraja.
I, naravno, došla do jednog zaključka. Možemo mi srat po Angelini Jolie koliko god hoćemo, ali kad bi ih bilo više takvih kao ona... Ne bi bilo loše. Ona je uzela, i to doslovno uzela troje djece (zasad!) iz bjede i pružila im ono što mi zovemo normalan život. Stvarno je uzela djecu, a ne kao neki, kao ih posvoje, i dok oni daju pare, i dalje se drugi moraju brinuti za njih.
Ne znam što bi tamo prije trebalo napraviti. Prvo bolnice, onda zgrade u kojima bi mogli dobivati hranu, s nekakvim kuharima, pekarima, onda škole, onda spremišta za hranu koju sami uzgoje, onda prihvatilišta, spavaonice, a tek onda crkvu. Lijepo je da vjeruju, da ih je Bog došao spasiti i te fore, ali mislim da imaju važnijih briga od klanjanja.
I još jedna stvar. Znam da je Crkva protiv kondoma (prezervativa, fudrina, kako Vam drago), ali šta im to ne daju, neka se ne množe nakon neke granice. Jer, oni to ne mogu kontrolirati, a kondom nikome ne šteti. Mogla bi i Crkva, barem po tome pitanju, pregristi ponos i stisnuti zube, i popustiti tu malo, jer to je jedini način kojim bi se moglo donekle držati kontrolu.

Ali, dobro. Ja se ne miješam u to. Kad budem imala malo više novaca, možda se i sjetim donirati koju kunu. Čula sam da je 50 kn dovoljno da se jedno dijete prehrani mjesec dana. A ako je to način da za mjesec dana produžim život nekoga do koga je nekome stalo, zašto ne? Zar mislite da mjesec dana života nekog Vama dragog ne vrijedi 50 kn?



Otkad je Musa završio u bolnici znam da je vrijedno svega što imam. A otkad se vratio, znam da je još vrednije.

Neki dan sam mijenjala Uptown Girl na njenom radnom mjestu. Ona radi kao kustos. Lažem, ne radi to, ali se meni sviđa kako to zvuči, hehe. Radi u galeriji Lapidarij, čuva izložbu. Nedavno je došla nova izložba, ovaj put su na zidove natrkeljili slike nekih kao poznatih umjetnika, nabili cijene i natjerali Uptown i Laru da se muče s turistima koji zapanjeno gledaju primorski krajolik.

1.
Primorski se krajolik na malo kojoj slici zapravo vidi. Malo slabovidniji čovjek posumnjao bi sam u sebe... Iako sam naslov izložbe, "Primorski krajolik", ne? - sugerira o čemu se radi... Sve što ću reći je hmmm. Slike su uglavnom sive i, već pogađate, plave. Samo za orjentaciju, najskuplja slika košta 11.000,00 kn. Ta je slika velika i narančasta. Predstavlja brda s kućama i nekim stablima za koje smo zaključili da su jablani - ima toga ovdje dosta. Prodana je jedna slika - predstavlja horizont. Što bi drugo moglo biti - dimenzija otprilike 150x30 cm, gore bijelo, dolje plavo, u sredini nema međe. I nije neka umjetnost, ali slika je vrijedna, i netko ju je kupio. Ovako slika i ne izgleda loše, ali po meni je sve to precijenjeno. Bila je oko 8.000,00 kn, ako me sjećanje ne vara. Ispod nje je visila jedna ista takva, samo je bila uokvirena u oblik jajeta. Ne mogu sad to baš opisati, ali je u biti ista.
Jedna se slika zove Maslina. Kuži se da je maslina, ali tko ne zna hrvatski, lako bi je mogao zamijeniti za na primjer hrast.
Samo su dvije slike izgledale tako da se vidi što predstavljaju - na jednoj je bio plićak kamene plaže, a kamenje je bilo tako dobro naslikano, picanilo se na svaku dlaku, a na drugoj su bili nekakvi drveni kolutovi na kršu. Ja ovako domaća tu, pa ne znam kako se ti kolutovi zovu, ni čemu točno služe, ali to je heh moja krivnja. Te su mi se slike jedine pravo dopale.
Za jednu smo Plavuša i ja pametno zaključile da predstavlja kita, sve dok nismo pročitale sa strane da se slika zove Greben.
Jedna je žena upala i stala komentirati kako djeca u osnovnoj školli slikaju ljepše slike od izloženih, na što sam joj odgovorila da učiteljica ne da da se prodaju u galerijama.
Sve u svemu, ne bi bilo loše imati jednu takvu u sobi, da malo podigne raspoloženje, ali pri takvim cijenama, radje ću sama slikati.

2.
Slike su preskupe, što ste već mogli zaključiti. Doduše, cijene variraju od tisuću i pol do jedanaest, ali takvih od 1.500 je samo par, one od 8.000 su češće. Kaže Uptown da je umjetnikovo ime presudno, iako to ime ne znači ništa turistu iz Njemačke koji je potencijalni kupac. U galeriji je bilo izloženo 20ak slika, i jedna je prodana. Ovakvoj izložbi skoro da i nije mjesto u malome turističkome gradiću, nego u nekom malo više urbanom području. Slike su stvarno preskupe, i velika većina ljudi se začudila na cijene, bili oni mještani ili hrvatski imigranti situirani u Njemačkoj, s iskrivljenim naglaskom u svakoj riječi koja sadrži č, nj ili lj.
Neki su ljudi čak i pitali koja je najskuplja, kao da žele vidjeti koja je veća umjetnost od ostalih, na što bih im ja ponosno upirući prstom odgovarala "ona narančasta". Znala sam da mogu tako odgovoriti čovjeku čim me pita takvo pitanje.
Ona realistična, vrijedi 2.800,00 kn, zato što umjetnik nije veliko ime u tom njihovom umjetničkom svijetu.

3.
Ljudi su naporni. Jednom sam rekla, i toga se držim: ne možeš znati koliko su ljudi glupi, dok ne počneš raditi s njima. Prohtjevi su urnebesni, a pitanja toliko glupa da si poželim začepiti uši čim otvore usta.
Najdosadniji su oni koji za svaku sliku pitaju koliko košta, a na čelu im piše da nisu došli s namjerom kupiti bilo što.
Izloženi su bili i nekakvi magarci na daščici, mjere oko 10x7 cm, uglavnom, cijena 50,00 kn. Ispisana velikim slovima. I dođe Švabica, pardon, Njemica, i pita je li to 50 kn ili 50 lp... Kad sam to ispričala Lari i Uptown, Larin je komentar bio: pa šta ona misli, koliko kuna vrijedi...

Ali ja nisam baš za umjetnost, tako da ne znam baš koja je slika veća umjetnost od ostalih.


I tako...
Ružno je vrijeme, pa ne mogu na more. Poludit ću.
I tako...
Jedem pecivo made by Željko Mavrović i nadam se boljim danima. Nadam se da moj posao neće biti gorak, rad s ljudima mi i nije baš privlačan, barem ne na ovakvom mjestu, s turistima i tako.
Ne bi li život bio lijep kad bi za svaku ženu postojao jedan bogati muškarac?
...