sunlight
17.01.2008., četvrtak
Eh, da su oni znali...
 Eh, da znali su oni to što za vječnost uklesano je dubokim slovima nezaborava u kamen mudrosti svakog života... Da znali su samo za što je vrijedno roditi se... Da su samo htjeli vidjeti za što vrijedno je život živjeti i pronaći mrvicu sopstvene sreće u beskraju zvjezdanog neba, u bljesku vremena tek otetom od vječnosti... Da su samo tek mogli imati hrabrosti malo više, misliti misli sopstvene i slušati svoje rođeno srce... Vijekovi su prolazili, generacije se smjenjivale, sigurnost svoju su tražili na poznatim stazama osrednjosti... I samo govorili su budi poslušan, budi dobar... Ne slušaj glas svog srca, ono je nevidljivo, gotovo nestvarno, skoro da i ne postoji... Okani se ludosti smjelih, priguši purpurne svjetlosti pjesama duše tvoje... Radu i stvaranju svakog dobra usmjeri tokove energije svoje, Pitomost svakog tvog koraka lik tvoj nek' zauvijek krasi... Ipak, nešto je divlje u genima čarobnom rukom upisano... Nešto, što kao da još od sjemena divljeg kestena u prkosno stablo smjelo izraste, baš u inat sputanim željama svim pitomostima pitomih kestena... Marljivo skupljajući bogatstvo sokova Zemlje, smjelo pružajući grane visinama Sunca, od želja nesputanih i čežnji oslobođenih, taj divlji kesten uvijek u jesen života iz čahura svojih bodljikavih široko raspe ponosno crvene i radosno sjajne plodove zahvalnosti što izbor je njegov slobodu i ljubav da sada živi... |
