Marketing
Eh, da su oni znali...
Eh, da znali su oni
to što za vječnost uklesano je
dubokim slovima nezaborava
u kamen mudrosti svakog života...
Da znali su samo
za što je vrijedno roditi se...
Da su samo htjeli vidjeti
za što vrijedno je život živjeti
i pronaći mrvicu sopstvene sreće
u beskraju zvjezdanog neba,
u bljesku vremena tek
otetom od vječnosti...
Da su samo tek mogli imati
hrabrosti malo više,
misliti misli sopstvene i
slušati svoje rođeno srce...
Vijekovi su prolazili,
generacije se smjenjivale,
sigurnost svoju su tražili
na poznatim stazama osrednjosti...
I samo govorili su
budi poslušan, budi dobar...
Ne slušaj glas svog srca,
ono je nevidljivo,
gotovo nestvarno,
skoro da i ne postoji...
Okani se ludosti smjelih,
priguši purpurne svjetlosti
pjesama duše tvoje...
Radu i stvaranju svakog dobra
usmjeri tokove energije svoje,
Pitomost svakog tvog koraka
lik tvoj nek' zauvijek krasi...
Ipak, nešto je divlje
u genima čarobnom rukom upisano...
Nešto, što kao da još od sjemena
divljeg kestena
u prkosno stablo smjelo izraste,
baš u inat sputanim željama
svim pitomostima
pitomih kestena...
Marljivo skupljajući bogatstvo
sokova Zemlje,
smjelo pružajući grane
visinama Sunca,
od želja nesputanih i
čežnji oslobođenih,
taj divlji kesten
uvijek u jesen života
iz čahura svojih bodljikavih
široko raspe ponosno crvene i
radosno sjajne
plodove zahvalnosti
što izbor je njegov
slobodu i ljubav da sada živi...
Post je objavljen 17.01.2008. u 11:13 sati.