suhi_barut
17.05.2007., četvrtak
Slava je prošlost
|
Gledam iscijeđeno sunce u tvojim upalim obrazima suze nemilosrdnice davno protekoše licem i u brazdama ostaviše raskoš pustinjskog cvijeća Krut je sad pogled tvoj ispod rijetkih trepavica neumoljiv je poputsmiješak razapet na ostatku ostataka A nekad si vrijedila ti što ti streljaše ljepotu na stratištima golemih patnji Sad ničeg nema iz slavne prošlosti do ljutog limuna iz vrta razočaranja otpada posljednje mekošušno lišće sa stabla poluživota još malo i umrijet ćeš za sebe |
Veoma sušna godina
|
Izmrcvarena kora stoljetnog hrasta nabacuje se sjenom po raspukloj zemlji svrdlaju debeli crvi lešinu psa koji je poživinčio od žeđi sablasno odzvanja klepet krila iz krletke odbjegle ptice i mutne joj oči utapaju se u vrelini zraka (pod dojmom "A horse with no name" grupe 'America' iz 1972) |
16.05.2007., srijeda
Lokva
|
U nabrekloj bari što je kljucaju svakodnevne kapi ogledaju se kišobrani običnih prolaznika i perjanice sa šešira trudnica u takvoj jednoj lokvi ugledao sam svoj izrezbareni lik i začudio se kako me je još malo ostalo Tada me zakačio zvuk motora udaljenih ribarskih čamaca i prenio misli preko krovova grada do kosookih ljepotica iz Kitakjušu-a koje svojim masnim prstima listaju prvo izdanje večernjih novina |
Mare Žebon
|
Na Voćnom trgu me privukla poveća gomila svijeta: u sredini se glupira Mare dok oko nje uz bijedne zvuke padaju dvobanke i jednobanke narod se smije, a ona strpljivo kupi i puni svoju bijelu traljavu torbicu bez kaiša Stravična je Marina pojava sa onom ofarbanom kosom i nebrojenim godinama naopako izokrenutim nogama i isto tako krivim ustima "Kurbetino!" uzvikuje netko "A kad si me jebava?" namigne ona a splićani se smiju i dalje |
12.05.2007., subota
Ispraćaj
|
Stoji budala na raskrsnici puteva i smiješi se svakom prolazniku ponaosob Vi putujete na sjever? Pozdravite mi noći polarne i meka medvjeđa krzna u ložnicama eskima mlade nevjeste u hlačama od sobove kože i bijelu sovu u paperju od inja Vi gospođice jezdite na istok? da goli projašite na bijelcu držeći se stidljivo za muževnu grivu kroz hude gudure balkanske i maglene stepe povrh Černog mora vašem ljubljenom što vas ište na pretužnim obalama Velikog jezera A vi gospodine mladi plovite na jug? U svom malom otrcanom čamcu sreća nek vas nasuče pod zidine stare Kartage čut će te jauk zatravenog grada ubijanog nemilice kad već mrtav pade kasapljen i paljen , izvađen iz korijena svoga ne grozite se mladiću, ta svjedok ste samo povijesti ponavljane A vi bi htjeli na zapad? Vratite se jednog dana donesite natrag sva silna blaga kovčežiće okovane Mač djevice orleanske i duh Leonardov |
11.05.2007., petak
Mrtvi pas
|
Kumulonimbus mi zaklanja sjećanje Na Škrabinac i mrtvog psa Morisa Koji je poginuo Od puščanog zrna najamnika Što ga posla moja baba Trulio je dolje na dnu provalije Još samo nekoliko pramenova Njegove crne dlake je svjedočilo O pasjem rodu sa jednim okom (netko mu je elektrodom izbio pola očiju dok se jadnik gostio u tuđem kokošinjcu) I jedan lanac je do kosti bio izjeden pod naletom hrđe (željeznog hidroksida) Obilazio sam tog mrtvog psa u godini kada je stradalo Skoplje I jednom sam spuštajući se Uganuo nogu Lovac ga bezdušno odvede I u samoći umori iz potaje Oh Morise da me bar nisi gledao Sa onim preostalim okom Dok ti je drugo curilo niz njušku |
U očekivanju
|
Automobil se gubi daljina je njegov dom jedna muha zujne tik do desnog uha A marinci negdje gaze po obali koja je obrasla u krv Mahnito mašu palčevima bića koja putuju autostopom nešto prilazi ili mi se bar tako čini po svim zakonima i na pustom mjestu zaustaviti će se On naći će nas, pohoditi će nas da nas prosvijetli ili da prelomi naše tvrde vratove |
Mjesec
|
Paunov rep viri iz razbijene mastionice a ti mjeseče, divljače hipnotiziraš oblake nad Mediteranom i djelićem svog pogleda kliziš po bedrima plime i oseke Zabijaš oko u žitki mulj tarući školjke preko hrptenjače i one ukočene gledaju te s mržnjom ali spremne da ti se podaju biserjem |
08.05.2007., utorak
Povratak kući
|
Davno su otriježnjeni ustali na noge Iz žita pijani seljaci I hodaju sada po grbači zemlje Da se negdje umiju u mlaci Torbak im vjetar leluja lako Jer u njem spava botjelja prazna No oni žustro provode hodom Naklapanja razna Jedan od njih je prvi Obrise sela vidio znana I u hrlenju kući pratio ih je Cvrkut ptica sa šljivinih grana |
04.05.2007., petak
CRVENKAPICA
|
AKO HOĆEŠ DA MI KAŽEŠ ONDA NEMOJ DA MI LAŽEŠ NEMOJ DA MI PRIČAŠ BAJKE JER ZA BAJKE NISAM JA ČIJA SJENA NOĆAS JE NA TVOM OKNU PLESALA ČIJA RUKA NOĆAS JE SVJETLU DAH ODUZELA SAMO RECI ALI NEMOJ LAGATI ON JE DOŠAO SA MRAKOM OTIŠAO UJUTRO OSTAO JE CIJELE NOĆI DA BI TEBE MAZIO REKLA SI MI NE DOLAZI IDEM BAKI U POSJETE NOSIM JOJ KOLAČA I VINA DA BI JE OKRIJEPILA ALI VUK JE UŠAO PRIJE TEBE |
DIVLJA RIJEKA
|
SA OLUJOM SI SE RASTALA UZ TIJELO SE TIHO VERALA U CRNE ME MAGLE UVILA DOK ME NISI SASVIM PREKRILA PREKO GLAVE TEŠKA KOPRENA BLATO, TRSKA, PJENA VATRENA CIGLA, BRŠLJAN,SJENE LUDILA DOK ME NISI SASVIM PREKRILA DOK ME NISI SASVIM PREKRILA I OSTAVILA U MOM SVIJETU TEČE DIVLJA RIJEKA VRELOG KATRANA NA OBALI DRAČA , KESTEN, OGLEDALA SATRANA TVOJE IME RIJEKA VALJA NEBO GUTA KOSE SUNČEVE GROBLJA PLAČU SVOJE KRIŽEVE SIPAŠ ZUBE, KOSTI, RASPELA DOK ME NISI ZAČAS RAZNIJELA DOK ME NISI ZAČAS RAZNIJELA I OSTAVILA U MOM SVIJETU…………. |
Jahači u oluji
|
U tutnju groma zapisano je rzanje crnih konja i šutnja, do kosti žalosnih jahača Danas se jaši za Džima danas se kisne i zebe danas se živi za Džima Jedan dan barem toliko možemo dati Danas A njega već odavno nema ne savija se trava više pod bosim mu stopalima niti cvile daske pozornice Otisci prstiju njegovi pojavit se neće na nijednom mikrofonu Ipak ponekad zatitra membrana frekvencijom njegova glasa ponekad i on zapjeva posmrtno: " Ovo je kraj, moj prijatelj jedini...." Jahači- vi u oluji sadašnjice ne mučite konje mamuzama nek galop slobode zaurla jače od vriska groma pregazite kopitama (znacima sreće) Krunu, on bi to volio On a mi za njega danas kroz oluju svakodnevnice na brzim konjima žalosni do kosti ali siti do noktiju jašimo Da nitko nije sklonio lice pred siktanjem prepotentnog vjetra Braćo jahači vi što vas zbratimi žalost za prijateljem pustite da vas zapljusne val sa neba jer mi danas jašimo na brzim konjima na konjima bez uzde i klokoću donedavno nevine bare izlijeću buseni blata jer zemlju mijenjamo po površini Mračan je mrak a povremeno pod kandilom munje i nebo plače za Džimom a povremeno pod kandilom munje jahači kisnu namjerno i u vlazi bubre njihove ćelije za pravdu jer tako je želio on a mi danas kroz oluju uopće se ne ježimo namjerno se bičujemo vjetrom jer danas nas more sjećanja na njega Nas - njegove posljednje pristalice dok on iza svojih 'VRATA' mirno spava i ne preživa Danas je oluja gromovi laju po sapima naših konja A mi- jahači memorije šutimo i jašimo zubi nam ne kisnu ali srca nam kucaju izložena u zajedničkoj vitrini no mi i bez toga jurimo a onda galopirajući u dolinu puštamo da konji jašu po nama, posljednjim pristalicama Džima Danas je oluja i otkinute grane patroliraju zrakom ponovno jašemo mi konje i konačno pobjeđujemo oluju, stanemo- ne da predahnemo jer rađa se novi dan i novi vidik donosi nam zadah tišine U znaku sunca zapisana je šutnja konja i šutnja jahača, zatim odlazimo svak na svoju stranu A nešto malo ispod nas iza svojih vrata spokojno leži Džim Morison i ne preživa |
03.05.2007., četvrtak
Dosadni poznanik
|
Sreo sam ga danas u nedjelju kod još neotvorenog sladolednog boksa i kaže mi on: Čekaj idem i ja stobom S rive smo se vratili natrag i uveo sam ga kući u svoj opskurni studio o svemu više bijaše riječi nego o onom što smo tobože slušali Izvadio je dva lista iz bilježnice i s njegovom namjerom da se upiše u neku biblioteku ja sam svojom penkalom ispisao nekoliko knjiga koje bi mu dobro došle Još uvijek šizi za nekom iz Lukšića sa kojom je rastavljen ili mu je dala nogu o tom kriknuo nije Izašli smo u predvečerje i tada su ga moje uši ponovo morale registrirati no misli su mi bile sasvim na drugoj strani negdje tamo možda oko stupa ili na rubu naše zastave Sjedimo na limenom krovu praznog i mrtvog sladolednog boksa i njegove uzdosađene riječi probijaju se uporno kroz moju eustahijevu trubu a tada Boro sa kojim ne govorim pod dojmom pristiglog autobusa kaže: - Mario idemo u Baletnu - Nemam love - Ja ću ti platit - Izvini stari jeli se ljutiš? silazi on sa lima a ja: - Ništa samo ti ajde |
Bijeg poslije izvršenog čina
|
lijevim oknom u oči tvoje iz kukuruznog lišća mekanog buljim po svim propisima Tako mi boga u kog nevjerujem odavno jer mi vjeru izbiše knjigama ja te volim gnjido nabuhla Volim te oknom u oko tvoje dok iz kukuruznog lišća mekanog buljim po svim propisima Da tvoju vrijednost znam to znam i da za poglede plaću tražim masnu po svim propisima to znam Ali zar nije svejedno ako tiho tiše od mrmora riba poslije odmaglim u nepoznatom pravcu |
lilly of the east
|
Bio sam na sprovodu naše drage susjede u dalekom selu Pokoj vječni daruj joj Gospodine.......... |
EROICA (jednom velikom čovjeku)
|
Poslanica političarima: Vi iščašene pseće gubice užarena grotla slinava što oblijećete i dahćete oko duše što se u raj relativni sprema prestanite mahati pasjim repovima presvlačiti kožu i linjati krljušti prevara, utaja, izdaja po stoti put podignuta noga da bi zapišali, pustili malu balegicu ili sroljnjuli rijetko užgat će vas rogonje sa kopitama, tanjim i dužim repovima od vaših. gorjet ćete živi |
