suhi_barut
03.05.2007., četvrtak
Dosadni poznanik
|
Sreo sam ga danas u nedjelju kod još neotvorenog sladolednog boksa i kaže mi on: Čekaj idem i ja stobom S rive smo se vratili natrag i uveo sam ga kući u svoj opskurni studio o svemu više bijaše riječi nego o onom što smo tobože slušali Izvadio je dva lista iz bilježnice i s njegovom namjerom da se upiše u neku biblioteku ja sam svojom penkalom ispisao nekoliko knjiga koje bi mu dobro došle Još uvijek šizi za nekom iz Lukšića sa kojom je rastavljen ili mu je dala nogu o tom kriknuo nije Izašli smo u predvečerje i tada su ga moje uši ponovo morale registrirati no misli su mi bile sasvim na drugoj strani negdje tamo možda oko stupa ili na rubu naše zastave Sjedimo na limenom krovu praznog i mrtvog sladolednog boksa i njegove uzdosađene riječi probijaju se uporno kroz moju eustahijevu trubu a tada Boro sa kojim ne govorim pod dojmom pristiglog autobusa kaže: - Mario idemo u Baletnu - Nemam love - Ja ću ti platit - Izvini stari jeli se ljutiš? silazi on sa lima a ja: - Ništa samo ti ajde |
