Sreo sam ga danas u nedjelju
kod još neotvorenog sladolednog boksa
i kaže mi on:
Čekaj idem i ja stobom
S rive smo se vratili natrag
i uveo sam ga kući u svoj opskurni studio
o svemu više bijaše riječi nego o onom
što smo tobože slušali
Izvadio je dva lista iz bilježnice
i s njegovom namjerom
da se upiše u neku biblioteku
ja sam svojom penkalom ispisao
nekoliko knjiga koje bi mu dobro došle
Još uvijek šizi za nekom iz Lukšića
sa kojom je rastavljen ili mu je dala nogu
o tom kriknuo nije
Izašli smo u predvečerje
i tada su ga moje uši ponovo morale registrirati
no misli su mi bile sasvim na drugoj strani
negdje tamo možda oko stupa
ili na rubu naše zastave
Sjedimo na limenom krovu
praznog i mrtvog sladolednog boksa
i njegove uzdosađene riječi
probijaju se uporno kroz moju
eustahijevu trubu
a tada Boro sa kojim ne govorim
pod dojmom pristiglog autobusa kaže:
- Mario idemo u Baletnu
- Nemam love
- Ja ću ti platit
- Izvini stari jeli se ljutiš?
silazi on sa lima a ja:
- Ništa samo ti ajde
Post je objavljen 03.05.2007. u 14:37 sati.