Gledam iscijeđeno sunce
u tvojim upalim obrazima
suze nemilosrdnice
davno protekoše licem
i u brazdama ostaviše
raskoš pustinjskog cvijeća
Krut je sad pogled tvoj
ispod rijetkih trepavica
neumoljiv je poputsmiješak
razapet na ostatku ostataka
A nekad si vrijedila
ti što ti streljaše ljepotu
na stratištima golemih patnji
Sad ničeg nema iz slavne prošlosti
do ljutog limuna
iz vrta razočaranja
otpada posljednje mekošušno lišće
sa stabla poluživota
još malo i umrijet ćeš za sebe
Post je objavljen 17.05.2007. u 01:58 sati.