Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/suhibarut

Marketing

Jahači u oluji

U tutnju groma
zapisano je rzanje crnih konja
i šutnja, do kosti
žalosnih jahača

Danas se jaši za Džima
danas se kisne i zebe
danas se živi za Džima
Jedan dan
barem toliko možemo dati
Danas
A njega već odavno nema
ne savija se trava više
pod bosim mu stopalima
niti cvile daske pozornice
Otisci prstiju njegovi
pojavit se neće
na nijednom mikrofonu
Ipak ponekad zatitra
membrana
frekvencijom njegova glasa
ponekad i on zapjeva posmrtno:
" Ovo je kraj, moj prijatelj jedini...."

Jahači- vi u oluji sadašnjice
ne mučite konje mamuzama
nek galop slobode
zaurla jače od vriska groma
pregazite kopitama
(znacima sreće)
Krunu,
on bi to volio
On
a mi za njega danas
kroz oluju svakodnevnice
na brzim konjima
žalosni do kosti
ali siti do noktiju
jašimo

Da nitko nije
sklonio lice
pred siktanjem prepotentnog vjetra
Braćo jahači
vi što vas zbratimi
žalost za prijateljem
pustite da vas zapljusne val sa neba
jer mi danas jašimo
na brzim konjima
na konjima bez uzde
i klokoću donedavno
nevine bare
izlijeću buseni blata
jer zemlju mijenjamo
po površini
Mračan je mrak
a povremeno
pod kandilom munje
i nebo plače za Džimom
a povremeno
pod kandilom munje
jahači kisnu namjerno
i u vlazi bubre
njihove ćelije za pravdu
jer tako je želio on
a mi danas kroz oluju
uopće se ne ježimo
namjerno se bičujemo vjetrom
jer danas nas more
sjećanja na njega
Nas - njegove posljednje pristalice
dok on iza svojih 'VRATA'
mirno spava i
ne preživa

Danas je oluja
gromovi laju po sapima naših konja
A mi- jahači memorije
šutimo i jašimo
zubi nam ne kisnu
ali srca nam kucaju
izložena u zajedničkoj vitrini
no mi i bez toga jurimo
a onda galopirajući u dolinu
puštamo da konji jašu po nama,
posljednjim pristalicama
Džima

Danas je oluja
i otkinute grane
patroliraju zrakom
ponovno jašemo mi konje
i konačno pobjeđujemo oluju,
stanemo-
ne da predahnemo
jer rađa se novi dan
i novi vidik donosi nam
zadah tišine

U znaku sunca
zapisana je šutnja konja
i šutnja jahača,
zatim odlazimo svak na svoju stranu

A nešto malo ispod nas
iza svojih vrata
spokojno leži
Džim Morison
i ne preživa



Post je objavljen 04.05.2007. u 01:26 sati.