suhi_barut
04.05.2007., petak
Jahači u oluji
|
U tutnju groma zapisano je rzanje crnih konja i šutnja, do kosti žalosnih jahača Danas se jaši za Džima danas se kisne i zebe danas se živi za Džima Jedan dan barem toliko možemo dati Danas A njega već odavno nema ne savija se trava više pod bosim mu stopalima niti cvile daske pozornice Otisci prstiju njegovi pojavit se neće na nijednom mikrofonu Ipak ponekad zatitra membrana frekvencijom njegova glasa ponekad i on zapjeva posmrtno: " Ovo je kraj, moj prijatelj jedini...." Jahači- vi u oluji sadašnjice ne mučite konje mamuzama nek galop slobode zaurla jače od vriska groma pregazite kopitama (znacima sreće) Krunu, on bi to volio On a mi za njega danas kroz oluju svakodnevnice na brzim konjima žalosni do kosti ali siti do noktiju jašimo Da nitko nije sklonio lice pred siktanjem prepotentnog vjetra Braćo jahači vi što vas zbratimi žalost za prijateljem pustite da vas zapljusne val sa neba jer mi danas jašimo na brzim konjima na konjima bez uzde i klokoću donedavno nevine bare izlijeću buseni blata jer zemlju mijenjamo po površini Mračan je mrak a povremeno pod kandilom munje i nebo plače za Džimom a povremeno pod kandilom munje jahači kisnu namjerno i u vlazi bubre njihove ćelije za pravdu jer tako je želio on a mi danas kroz oluju uopće se ne ježimo namjerno se bičujemo vjetrom jer danas nas more sjećanja na njega Nas - njegove posljednje pristalice dok on iza svojih 'VRATA' mirno spava i ne preživa Danas je oluja gromovi laju po sapima naših konja A mi- jahači memorije šutimo i jašimo zubi nam ne kisnu ali srca nam kucaju izložena u zajedničkoj vitrini no mi i bez toga jurimo a onda galopirajući u dolinu puštamo da konji jašu po nama, posljednjim pristalicama Džima Danas je oluja i otkinute grane patroliraju zrakom ponovno jašemo mi konje i konačno pobjeđujemo oluju, stanemo- ne da predahnemo jer rađa se novi dan i novi vidik donosi nam zadah tišine U znaku sunca zapisana je šutnja konja i šutnja jahača, zatim odlazimo svak na svoju stranu A nešto malo ispod nas iza svojih vrata spokojno leži Džim Morison i ne preživa |
