Ugo je jutros opet lizao picu, zapalio cigaretu, pa naručio pizzu. Nakon što je pojeo odlučio je da se o njemu piše u trećem licu.

Sinoć je Ugu netko u krevet, onako podlo, nenajavljeno, podvalio malenu lutku Fifi. Naime, uvukao se Ugo pod deku kao što to uobičava raditi svaku večer po ustaljenoj šemi; prvo lijeva noga, pa desna, a deka se navuče do ispod brade. Kada se dovoljno zagriju noge, skine čarape, pomoli se za mir u svijetu, za crnce, bijelce…Arape.
Ovaj put je odmah lijevom nogom nagazio Fifi i problijedio od straha kao da je stao na nagaznu minu negdje na prvoj crti bojišnice u Kninu. U potpunom mraku reagirao je instinktivno preživljavački, te u letu preko cijele sobe uspio prstima pogoditi prekidač i upaliti svjetlo, a onda se bacio na pod kako ga potencijalni napadač ne bi preduhitrio i oborio na isti.
Ležao je tako punih deset minuta dok ga je Fifi promatrala sa kreveta misleći : koja budala.
Nakon što je primijetio da Fifi samo sjedi na krevetu i ne miče se, bavio se mišlju da je nije kojim slučajem nezgodno nogom ozlijedio ili, ne daj bože, paralizirao. Ali, neki unutarnji glas mu je govorio da ne vjeruje nepomičnim lutkama, pa se laganim pokretima tijela primakao ormariću iz kojeg je izvukao švicarca, iz njega rasklopio minijaturni nožić, te ga gurnuo Fifi pod vrat.

- Tko te poslao? Tko, tko, tko, tko…tko?!?!?!?!...?! Oooooooooo, tko te poslao?! O, tko? Otko?
- Nećeš govoriti? Ne znaš govoriti? Ne možeš govoriti? Ček da ti probušim rupicu na ustima. Evo ti na! Evo! Govori! Govori više!!!
- Nećeš?! Ne možeš?! Ne želiš. Znaaam da ne želiš!

Sat vremena kasnije, nakon par stotina proguglanih stranica, Ugo je pronašao pojašnjenje što to znači kada pronađeš lutku Fifi u krevetu. Postaješ pisac za djecu, pojasnio je Justo Kinderlainen – novinar i istraživač neobičnih pojava kod lutaka, koji živi i radi u norveškom Geilu. Ugo je to pojašnjenje prihvatio kao najrazumnije, te popio šalicu čaja od kamilice da ga umiri prije sna.

Fifi nije dočekala jutro u krevetu, već se iskrala i pobjegla u drugi kut sobe zbog nesnosnog hrkanja gospodina Uga. Spavao bi tako Ugo i do podne da ga nije prenulo ranojutarnje zvono na vratima. Masna poštarka Jasna odmah je sa vrata Ugu održala ručno predavanje o tome gdje se nalazi njegovo međunožje. Shvatio je on to vrlo brzo, te je u krevetu ko konj rzo.

Fifi se za to vrijeme iskrala na hodnik, te tamo naišla na pismo koje je u žaru strasti ispalo iz torbe masne Jasne. Na poleđini pisma je stajalo : Dvogrba deva Eva – Kamilska 66. Bilo bi joj strašno žao da se to pismo kojim slučajem ne isporuči živom biću kojem je namijenjeno, pa je stvar preuzela u svoje ruke.

Dok je Fifi lutala bespućima Kamillenda, ni slutila nije gdje se Eva krije. U Kamilskoj 66 pobogu! Cijela ulica, a kasnije i grad dobili su ime po devama koje je gazda Rajko uvezao u Hrvatsku legalnim putem preko Tunisa. Od svih tih pustih deva ostale su samo dvije dvogrbe : sestre Eva i Neva od čijeg izmeta cijeli Kamillend godinama pravi rasta frizuru.

Fifi je ipak, oko pola tri, služeći se lukavstvom, te uz pomoć jednog rastamana, na kraju uspjela pronaći Kamilsku 66. Predala je Nevi pismo, a ova ga dalje proturila Evi koja ga opet vraća Nevi na uvid. Neva je sa širokim njakastim osmijehom sročila :

- Ideš pod nož!!!
- Oh bože, konačno! – zaplakala je Eva
- Što konačno? – upitala je Fifi
- Konačno će joj se ostvariti san.
- Koji san?
- Da postane žirafa.

BONUS PITANJE :

Zmijoljupci, kako vam se sviđa moj PTSP (Poetična Trash Strokewski Proza)?
Tko odgovori točno, ima besplatnu ševu sa mnom + uplaćeno dopunsko osiguranje na 3 mjeseca.