Dugo sam se mislio hoću li uopće išta pisati o koncertu godine, jer ionako bih teško mogao prenijeti sve emocije koje sam proživljavao u ta dva sata bečke nirvane. Nije mi do recenzija i tipičnih dosadnjikavih putopisa, pa ću vam kroz par sličica dočarati atmosferu koja je pratila četiri lastfm (Digital_Ash, Shanti, Sparkthatbleed, te moja malenkost - Stroke74) kreature taj subotnji "studeni" dan.

Dakle, iz Zagreba smo krenuli dok je ranojutarnje sunce topilo mraz sa travnjaka uz Ljubljansku aveniju. Sjećam se da smo većinu puta slušali Becka, a tamo negdje oko Graza ugledao sam jedan veliki tamni namršteni oblak koji je sugerirao kako je vrijeme da se počne puštati glazba jednog od najvećih bendova današnjice. Od tog trenutka pratili su nas naizmjence snijeg i kiša što je stvorilo savršenu atmosferičnost poput one iz filma "Seven".

Po dolasku u Gasometer zonu nastaju ove tri fotke...










Tri smrznuta lica u podzemnoj ispod znaka SOS...




Čak i kada ništa nisam konzumirao viđao sam bijele čovječuljke kako sa neba silaze...




Leopold muzej...




This monkey goes to heaven???




Ova je za Xiolu...




FLF & Stroke...




Ashanti & Stroke...




Pogled iz shoping centra...




Talijanski restoran…FLF & Digital Ash...




Ovo je pogled na mjesto u istom restoranu gdje smo morali stajati u redu kao u menzi; mjesto gdje mi je jedan čiko sa crvenom kapom svašta ubacivao u posudu jer sam cijelo vrijeme na njegove nerazumljive upite potvrdno klimao glavom...




Starbucks – Digital Ash & Ashanti. Ova mi je fotka prejebena. Žena sa slike svjetska je prvakinja po broju posjećenih Indie koncerata, a jedno vrijeme je radila i kao glazbena kritičarka. U njenom pogledu, dok poput Davora Šukera dodiruje vratne žile kucavice, iscrtava se neizvjesnost, a pomalo i strah od nadolazeće koncertne noći. Muškarac sa slike kao da već zna kako će mu to biti najbolji koncert u životu, te odlučno pilji u nevidljivu paučinu na stropu...




Predvorje Gasometer centra. U podnožju smo popili kavu prije koncerta. Za susjednim stolom ekipa iz ZG-a. Skužio sam među njima onog malog Dragaša. Nisam ga slikavao jer je deblji i ružniji od mene, pa da mi ne kvari koncepciju...




Predgrupa Wild Light mi je na prvo slušanje zvučala skroz OK...




Slika večeri – FLF & Rusulica (the best blogerica na ovim prostorima, a i šire)...




Koncertne slike su uglavnom lošije kvalitete, pa ću ovdje izbaciti samo dvije da dočaraju dio atmosfere...







Na kraju koncerta ljudi se drže za glavu u nevjerici da je sve završilo, dok ljudi u šljemovima napadaju scensko zakulisje...




Besplatna reklama momcima koji su pokrenuli sadržajem zanimljiv časopis Plan Be...




Odjava posta – Strokecaster...




Update : Zahvalio bih ekipi iz ZG-a (abecednim neredom : Joakim, Waterloo, M, Lutajući) na prekrasnih nekoliko dana druženja. Isto tako, zahvalio bih se i psu (onom većem, bezopasnijem) Joakimkinog momka koji nas je onu večer pokušao impresionirati točkom u kojoj je trebao iz zadimljene prostorije izaći kroz zatvorena staklena vrata a da ih pri tom ne razbije. Nije ih razbio, a bogami ni prošao.

Btw, da se nadovežem na psa : FLF se puno osvrtao zadnjih dana, a jedan od njegovih osvrta je i onaj o našem zajedničkom putovanju. Proćirite ako vam voljni trenutak dopusti.

Ova stvar ide za Ashantija sa kojim sam cijeli dan pjevušio njene uvodne taktove, a na koncertu je odsvirana kao zadnja...