Sigurno ste se malo trznuli pročitavši naslov. Ne, ništa nisam izmislio. A i ne smijem, jer uhode me raznorazne tajne službe koje su mi pokrale iz stana sve patente sa hlača. Sreća nisu pronašli ona dva para koja sam sakrio u lutki za izduhavanje.
Evo kako mi je započeo dan :
Jednostavno sam se probudio jutros. Prvo sam ugledao neispijenu bocu Žuje, a zatim čep te iste boce kako savijen nepomično leži na tlu. Ispod jastuka sam napipao otvarač za boce. Mora da je čep ubijen istim.
Nazuo sam papuče i krenuo u kuhinju po rukavice kupljene u apoteci za razne sanitarijske poslove. Navukao sam ih na ruke i otišao nazad u sobu gdje sam oprezno pokupio čep sa poda i ubacio ga u specijalnu zip vrećicu za ubijene čepove. Navukao sam ogrtač i spustio se niz stepenice u predvorje zgrade. Tempirao sam vrijeme da bude oko 11 sati, jer su tada svi hrvati na misi i mala je vjerojatnost da će me netko vidjeti iza zgrade kako zakopavam sumnjivu vrećicu.
Hm, mislim da sam posao obavio profesionalno. Zaslužio sam konačno da odem na prvu jutarnju kavu. Pronašao sam jedan lijepo osunčani kafić sa zgodnom atmosferom. Uvalio sam se na ljuljačku čitajući dnevne tiskovine. Tu i tamo bacio bih pogled na tridesetak jebežljivih ženskih koje su uporno zurile u mene čekajući red na novine.
Nisam žurio, volim ih provocirati. Moram priznati da me čitanje novina uspavljiva. Ako bih morao birati, draže mi je gledati slike. Ovaj put sam ipak samo čitao.
Nakon par minuta osjetio sam snažnu malaksalost koja je pripomogla da udarim glavom u čeličnu konstrukciju ljuljačke.
Razbudio sam se. U naručju su mi ležale novine. Kada sam ih podigao, zamijetio sam da mi je patent od hlača spušten. Nemoguće! To je prvo što provjerim prije nego izađem vani. Ne, nemoguće da sam pogriješio. Je li netko iskoristio moj san i igrao se mojom imovinom?? Uvukao sam ruku i napipao imovinu u jednom dijelu. Sve OK. Povukao sam patent prema gore i podigao pogled. Glazba je utihnula, a i rulja se razišla. Nikoga nije bilo osim Ingrid AM koja je sjedila za stolom preko puta. Listala je Playboy i pila Jogurt. Pogledala bi me, a onda bi jezikom oblizala bijelu tekućinu sa gornje usne.
Ne, mora da sanjam. Ovo ne može biti istina. Zaklopio sam oči i pričekao par trenutaka.
Otvorivši ih ponovno, na mjestu gdje je sjedila Ingrid bila je neka nepoznata opatica sa najljepšim osmijehom kojeg sam ikada vidio.
Konačno, anđeo je došao po mene.
Zaklopio sam oči i pustio suncu da mi grije potiljak uživajući u beskrajnoj blagodati dana. U ušima mi je odzvanjao glas....glas koncila.