Šutite. Dobro je. Oni ne znaju za nas. I ne pričajte engleski na ulici jer bi se moglo dogodit da usred ljeta u nekom ljetovalištu dok čekate gradski autobus primjetite nekog tipa u jakni zakopčanog do grla kako nosi ogromni ruksak na leđima.

A u Londonu je neki kretenisimus policajac upucao nedužnog brazilca, pa kada je skužio pogrešku onda mu pucao još 4-5 puta u glavu pri pomisli da ga ni majka božja više neće prepoznat, a kamo li obdukcijski tehničari.
Scotland Yard se ispričao. To je ,onako, baš ok. Uvijek su bili džentlmeni ti britanci.
Po mojoj nekoj računici, ako ubiju svakog čovjeka koji nosi ruksak u podzemnoj (a bogami i nadzemnoj) rizik će se uvelike smanjit, a i broj žrtava.
Kako prepoznati potencijalne sumnjivce?? Veoma lako.
Naime, zbrijane su glave (uglavnom na jedinicu), imaju guste obrve, ne šišaju dlake iz nosa, malko su tamnije puti i imaju napučene usne (ne, ne…….nisam mislio na Nevena Ciganovića).

Jeste li uopće iti malo svjesni kako je nama hrvatima dobro? – reče mi velečasni (službuje u australiji) dok sam mu montirao računalo. Taj isti velečasni sagradio je sinu kuću vrijednu barem 200000 eura. Novac su mu dali australski hrvati koji su znali da će božja ruka djelovat kroz tog plemenitog čovjeka. Kaže on da imamo prekrasan autoput i da se puno toga promijenilo od kada je zadnji put bio tu (da…možeš mislit – promijenilo se dosta dolara u kune), te da smo spremni za priključak zapadu.
Kakav zapad,kakav istok, čovječe?Mi smo Hrvatska……ej!
Zaobilazi nas i dobro i zlo. (ovo drugo u manjoj mjeri)

Meni je u životu jako bitno da poslije posla mogu u miru sjest na kavu i pročitat dnevne tiskovine, a da pri tom ne moram mislit kako će neki kreten blizu mene eksplodirat i zaprljat mi novu majicu kupljenu u elitnom butiku.