Ove riječi idu mojoj srodnoj duši.......

Ti, uzela si papir i pribor za crtanje i satima tražila inspiraciju za nešto da prekrije bjelilo površine. Nisi znala je li sunce izašlo na istoku ili zapadu i koje je boje. Jesi li zatvorila oči?? Boje su tada drugačije. Jesi li vidila mene?

Ja sam zatvorio oči......

.......i ušao u svijet gdje nema chata ni blogova......samo sunce, more, ti i ja i taj dan što nas spaja i taj jebeno jednostavan trenutak u kojem uživamo.

Sve je super......ne daj da nam se oči otvore.

Tvoj list papira te treba da opet slikaš i smiješ se kao što se smiješ sada kada čitaš ove riječi.

I nećeš više sanjati ljude bez boje,okusa i mirisa.