i dok cure posljednji sati ovog odmora...

samo si želim da i dalje ostanem u ovom stanju zauvijek

da čujem uvijek pjev ptica

da osjetim mirise oko sebe

da primijetim kapljice kiše na listu

vjetar kako se upliće u krošnje ili me lagano draška dok upijam sunčeve zrake

oblake raznih oblika kako plutaju nebom

sunce koje me puni energijom, more koje me milujući dodiruje dok uranjam u njega

spokojni osjećaj promatrajući galebove u letu kako se prepuštaju struji vjetra, struji života

da mi i dalje stihovi prolaze mislima i da u svemu vidim čar

ma da mi se da zavidit, zavidjela bih sama sebi da sam na mom mjestu

ljudi moji, vjerni čitatelji ovog šašavog bloga, slučajni namjernici...ovo je odmor iz snova...ne sjećam se da mi je ikad bilo ovako lijepo...vrijeme i nije nešto ljetno, danas je mislim prvi dan da je cijeli dan sunčano a ovdje sam deset dana, ali tko ga fućka, vrijeme je takvo kakvo je i uopće mi ne smeta....uživam u svakom trenutku baš onakvom kakav je....uzela sam par knjiga za čitati, ali obično kad legnem u ležaljku uspijem pročitati stranicu dvije, zatvorim oči, slušam ptičice kako cvrkuću, vjetar kako prolazi krošnjama, osjećam ga na svojoj koži kao i zrake sunca kako me griju ako se pojave...ovo je punjenje baterija na mlazni pogon, da potraju bar godinu dana...čak ni ne razmišljam, nevjerojatno, samo sam tu i nigdje drugdje...šetnje po plaži, po suncu, kiši , buri...čisti užitak, je da mi je bura propuhala sinuse pa mozak negdje do primozga, ali se sve bar pročistilo...sjedenje navečer na najdražem kamenu, slušanje mora kako zapljuskuje stijene, kako se kotrlja po šljunku plaže...danas sam se čak opet i kupala, nisam nego prvi dan, krenula na plažu u podne jer sam znala da ću završiti u moru kakve god da je temperature jer se sigurno neću pržiti na podnevnom suncu...trebalo mi je malo da uđem, da malo, prvo mi se zaledila koljena, onda sam ušla do pola bedara, pa sam močila ruke, prsa, trbuh, ajoj, pa tako par puta, a onda sam se bacila, diši leeloo, diši da ne umreš, ovo zaustavlja dah, nekih dvadeset metara od obale, ne dalje, samo po površini, pazi kako plivaš, pa uz obalu, dvadeset metara tamo, dvadeset natrag, prvo je hladno, pa se ugriješ, onda kad ti opet postane hladno i kad ti počnu trnuti prsti na ruci nakon nekih dvadeset minuta, briši van na toplo...ali je isto bilo super, more miluje i kad je hladno...još dva dana uživanja, pa nakratko na posao, odraditi jednu svadbu još, pa opet na more...u potpunom obiteljskom sastavu i svim obiteljskim obvezama hranjenja i pojenja gladnih i žednih...ništa, odoh se sad spremiti opet za plažu, sunce je danas milostivo...ovakav odmor u samoći treba ponoviti već iduće godine

nogometni vremeplov i još neke stvari

chatam tako s jednim chatfriendom preksinoć, pa se dotakli i teme nogometa, inače ga ne volim i ne pratim, ali sam obično znala gledati svjetsko prvenstvo..ove godine ne gledam ni to, ali sam čula da je italija izgubila a on navija za italiju, pa sam se u tijeku razgovora sjetila da sam u vrijeme prošlog prvenstva čak i naziv bloga promijenila u 'laprdava u weltmeisterschaft raspoloženju' i napisala par postova na tu temu...i ne budi lijena, nađem u arhivi ovo, rasplakala sam se od smijeha...kud baš italija

undefinedtek sam se sad malo smirila od utakmice, pa ak' su ovi suci normalni....to sve treba potjerati doma...kakav penal...da se talijan popikne preko lopte, kaj bi onda sudili lopti prekršaj?? mislim da bi suđenja bila 100 puta bolja da sude žene...jebala vas vaša naklonjenost papirnatim favoritima...i inače mi talijani idu na živac, da ne kažem na nešto drugo, i njihovo pičkasto kotrljanje po terenu i ogledavanje da li sudac gleda...

ovo sam stavila u kategoriju sport, nisam se to nikad nadala od sebe

sad ću gledati i drugu utakmicu, švicarska-ukrajina...jebate patak, nisam do neki dan ni znala da švicarci uopće igraju nogomet undefined

inače, došao mužić, i naravno...prvi dan, ajmo na pivu, ajde, sjedimo u kafiću na plaži, natačemo se pivom, praznimo kutije cigareta...a je l' bi ti nešto jela, ne bih,nisam gladna, a daj, ja baš nešto bi, pa onda jedi, a daj i ti uzmi nešto...gazda, ćevapi su super baš friško napravljeni, on će ćevape, ja ću samo pomfri i paradajz...ma daj uzmi jedan ćevap, ajd dobro...gumen , pečena guma, ma uzmi još, ma neću odvratni su...dođe gazda, je l' bilo dobro, kaže muž ma super, kažem ja baš i nije....to mi došlo s godinama, jeli mi tako na poslu jedno vrijeme gablece u restoranu preko puta, sve preskupo iz nepoznatog razloga, i tako jednom jedem nekakav pileći ragu sa šampinjonima i pita me konobar je l' bilo dobro, rekoh nije, jedino što je kod vas jestivo je pohani pileći file i ponekad grah, šta će, čovjek samo se nasmijao...nakon toga doma malo potrošiti kalorije, pa malo kasnije, ajmo sad u drugu birtiju još na pivu, ajde, opet se natačemo, hoćeš nešto jesti, ma ne bi, ma daj ja bi baš jednu pizzu, hoćemo po pola, pa ajd još i to...drugi dan, a kaj ima za doručak, i tako on jede a ja se natačem s 3 u 1 i pušim...a zakaj ti ne jedeš, a daj nešto pojedi...namažem si kruh s paštetom, popijem jogurt...evo jela sam, jesi zadovoljan?...i tako, kaloriziram se, jedem kao da sam došla iz bijafre, pijem k'o smuk, pušim k'o turčin a i trošim kalorije usput kad je već došao....ovo je toksikacijski odmor....za dva tjedna kreće detoksikacijski, bit ću na zelenom čaju i kuhanom povrću i ribi, prestat ću i pušiti (nadam se), jedino neću izbaciti trošenje kalorija usput

iskrenost i ego

svi se kunu u iskrenost, svi žele čuti istinu i samo istinu, tako im bog pomogao

ma možeš misliti, iskreno kažeš nekome da ne želiš da dolazi jer želiš uživati u miru, tišini, sa svojim mislima, ne treba ti ničija prisutnost i pitanja, kaj ti je, kaj šutiš, kak se to držiš, a kaj ima za jesti, dokle ćeš sad tu ležati, mogla bi ovo...

i onda se naravno uvrijedi do tamo neke galaksije na početku mliječnog puta...kak mogu uživati bez njega, pas rit, kak ne bi mogla, jedino tako i uživam

jebeš brak, čovjek je zapravo asocijalno biće, samo si to ne želi priznati

evo i jedna prigodna, nije baš da ga slušam, ali ova pjesma mi je nekako upala u uho iz nekog nepoznatog razloga :D

što sam jučer radila

pojela doručak, nisam jela pohani kruh godinama, ne znam kako sam ga se sjetila



malo sunca u tmurnom danu



a nakon kasnog doručka izlet

fotki ima puno ali evo samo jedna jer sam trenutno na mobile internetu operatera sa sloganom sve zbog vas, pa recimo zbog mene bi mogli pojeftiniti ovo sranje bar za 80%, i preko carneta je preskupo



što se izleta tiče bilo je lijepo, puhala je bura i orgulje su krasno svirale :)

prvi dan ljeta...cjelodnevni sumrak...samo nedostaju vampiri

pozivate se na glasanje ili glasovanje, kak vam paše

vrijeme je danas onakvo kakvo najmanje volim, znači, puše vjetar, bura da budem preciznija, jučer sam se bar šetala jer je bilo ugodno, danas je neugodno, meni je svaki vjetar neugodan, vjetar mi se sviđa samo kad ga gledam kroz zatvoreni prozor, prekrasno savija grane, pročišćava sve gdje god da prođe, prekrasan pogled, ali mi se ne sviđa osjećaj propuhivanja tijela

pa je zato danas na redu lakiranje noktiju, na nogama, na rukama sam samo stavila nekakav učvršćivač, na ruke ne stvaljam baš lakove u boji jer ih češće treba sređivati, a već znate da sam lijena da ne pišem ponovo o tome, a vidljivo oguljeni lak je jako ružan i koliko god da je ružno, lijenost obično prevlada :D

zato samo noge, naravno ne mogu se odlučiti koji bi stavila, pa možete birati



1. slijeva je crveni, 2. neka boja višnje koja više vuče na crveno, 3. boja višnje koja više vuče na smeđe, 4. je pink, 5. smeđi

glasajte :D

kak uživam u ljenčarenju

ajme koji gušt, jučer sam provela više od pola sata u moru, divota, toplo, ugodno, milujuće, omamljujuće, tako da sam popodne mogla samo ljenčariti

ovako sam provela cijelo jučerašnje popodne dremuckajući u ležaljci u raznim položajima i sunčajući noge



onda sam se uspjela dići nekako, pa malo na terasu

pa pogled s jedne strane



pa pogled na drugu stranu



pa malo po dvorištu





pa malo šetnje u sumrak



a mogla sam recimo pousisavati par soba, oprati desetak prozora...mogla sam ali neću, doći će muž prije na pravi godišnji od mene jer iako smo u isto vrijeme na godišnjem ja ću prvo odraditi jednu svadbu pa ću doći na more dok dođem k sebi, taman da mu dam dovoljno vremena da sve sredi :D ipak je to njegovo, a ja se godinama gdje god da jesam i tako osjećam kao gost :P

more, more...

sjedim na balkonu, pijem prvi jutarnji kapučino, fini, s komadićima milka čokolade, ptičice cvrkuću, miriše džungla oleandera oko mene s dodatkom mirisa bora i čempresa, gušterčić plazi po dvorištu, gledam u stablo masline koje mi je tako drago i lijepo da sam ga čak prije dosta godina i nacrtala prvim što mi se našlo pri ruci, pink flomasterom, inače ne crtam :D


sunce, toplo, kad popijem kapučino mogu i na plažu


ne moram ništa jesti cijeli dan, sinoć sam za večeru pojela pohani pileći file veći od moja dva dlana a nemam baš neke sitne ručice, hrpu pomfrija, svoju porciju salate i pola sinove, nisam jela kruh, bar to :D


jučer ugodna vožnja do mora, pristojno sam vozila, rekao gps maksimalna brzina 147 km/h, baš sam bila dobra :) jednom me zaustavili policajci na autoputu jer sam vozila 70 km brže od dozvoljenog, ajd nisam vozila tako brzo da ne pomislite da sam jurila 200 na sat, vozila sam 130 ali su tamo bile iscrtane žute crte i bilo je dozvoljeno 60, no uglavnom da ne prepričavam razgovor koji sam s njima vodila, tipa hoćemo li prvo pozvati hitnu ako joj pozlije kad joj kažemo kolika je kazna za ovo...prošla sam s tim da sam im dala za kavu, počastila ih komplimentom da su baš dragi i simpatični, a oni mi rekli da im kolege presretači baš i nisu takvi, ali da me do 150 neće nikad loviti :D


idem si sad napraviti drugi kapučino, presvući se za plažu i probuditi sina da ne prespava ovaj dan jer sudeći prema prognozama sunce treba iskoristiti dok ga ima

misliti je drek znati

Khm, khm, da se iskašljem prije nego počnem. Razmišljam tako zadnjih dana, puno previše, zavidna svima koji ne koriste mozak prečesto u takve svrhe, jer je čudan taj moj mozak, kao da uspijeva odjednom razmišljati na sto strana, kao da su u njemu mali mozgići koji rade svaki za sebe pa bih ja još i trebala ostati normalna osoba koja uredno funkcionira na dnevnoj bazi. Nešto baš i ne funkcioniram, jer mi je prenaporna ta borba s previše misli. Nešto i započnem raditi, pa odlutam u tu mislilačku oluju.

Događaju mi se i stvari kao zaustavljanje na semaforu na kojem svijetli zeleno, jer ja vidim ne znam što dok misli mi vrludaju, da posudim ovaj stih, loša situacija.

Najviše razmišljam o nezadovoljstvu i o tome kako ništa ne činim da riješim barem nešto od toga što me čini nezadovoljnom. Naporno je biti nezadovoljan i privatno i poslovno. I tako i dalje razmišljam, pokušavam zamisliti barem na jednom polju drugačiji život.

Danas popodne sam izašla van sa starijim sinom, nešto smo pojeli, prošetali Bundekom, odmarali na klupama, razgovarali, pametno moje dijete i njegova zapažanja...kaj ti se toliko sviđa ovaj stan da ne želiš otići, s njim nikad nećeš biti sretna...pa kako ne bi imala za unajmit stan, prestani pušiti i kupovati razne gluposti tipa grickalice.

A onda smo otišli još malo do Avenue Malla jer nismo njemu jučer kupili kupaće kad smo bili u velikom shopingu, a i ovaj baš nije stao samo na kupaćima :D, a planiramo nas dvoje u petak na more, iako baš prognoza nije neka, ali zna dhmz dobro pogriješiti :). Mlađi sin ide u ponedjeljak s društvom, moramo se na žalost vratiti u srijedu jer u četvrtak ima ispit, ali oboje smo umorni od svega, on od vrućine i napornog učenja, ja ni ne znam od čega sve ne, kad mi počnu izbijati čuda od prišteva na licu, znam da je nastupio kolaps sistema. Pregorjelo hlađenje procesora.

pridržavanje planiranog

ako se ovako kaže kao u naslovu, bingo...mozak mi zablokirao

rekla sam da ću danas skuhati nešto za ručak, urediti i nalakirati nokte na rukama i nogama, da neću visiti na net-u, da ću čitati knjigu, da ću otići spavati najkasnije u 11...

visim na net-u satima, istina otišla sam po lakove za nokte jer su ostali u starom stanu , skuhala nisam ništa, jedino sam lakat namakala u polovici limuna jer sam ga uništila držeći ga na stolu s telefonskom slušalicom u ruci...

ja sam izgubljen slučaj

paranoja

1244 otoka je kakti provokacija vezana uz un-ovu rezoluciju o kosovu, a prije tridesetak godina PUNK napisan sprejevima po zidovima ondašnjoj miliciji je značilo pomozite ustanku naroda kosova

ljudi su stvarno čudna vrsta, em glupa em paranoična


1244

bole me ruke

ribala sam podne pločice u kuhinji, postoji negdje neki majmun koji je odlučio staviti ovakve pločice u kuhinju i na lođe, kad su čiste, izgledaju prljavo, kad su prljave, izgledaju još prljavije, sve se lijepi za njih, i zrnca prašine i molekule zraka imam osjećaj

išla sam si kupiti ribaću četku u dućan, nisu imali neku na dršci nego samo ručnu, pa ti kleči i ribaj, i ribaj, i sad me bole ruke od dlanova do ramena, a ni klečat baš ne bih smjela zbog šugavih meniskusa, prolazi kad klečim na nečem mekanom, madracu recimo...

dok klečiš i ribaš stigneš i razmišljati, pa si sva sretna što si ipak odustala od stana s tri lođe, ovako imaš samo dvije sa šugavim pločicama za prati

a onda razmišljajući shvatiš i da si sama majmunica, tko bi drugi inače izabrao tamne, sjajne, ogledajuće fronte za kuhinju na kojima se ponosno eksponiraju otisci prstiju par sati nakon što ih opereš?

zaključak razmišljanja, treba to sve ili promijeniti u skoroj budućnosti ili naći nekog tko će to svaki dan čistiti i dobiti na lotu naravno za bilo koje od rješenja

a ništa, pod se sad valjda osušio, idem otvoriti konzerve graha, kukuruza i tune da napravim ručak, ako ću ih imati snage otvoriti

nebo

da nisam morala do bankomata ne bih vidjela prekrasno naslagane oblake

usput, danas sam osvijestila da stvarno volim kišu, naravno ako nema vjetra i grmljavine, nego kad mirno pada, pada i pada

eto, ne kukam što nije sunce i što nije toplo, čudo

malo sam sa odlijenila

pa danas čak i ručak spremam :D

priprema 15 minuta s guljenjem, pranjem, rezanjem, začinjavanjem....ne treba pretjerivati u odljenjivanju

sastojci, tikvice, krumpir, paprika, sol, papar, maslinovo ulje

pečenje, dok se ne ispeče, krumpir zato najtanje nasjeći jer mu najdulje treba

to mi je nekako najdraži ručak u zadnje vrijeme, meso mi se opet počelo gaditi

mrtva priroda ;)



prije ulaska u vruću pećnicu



sad se čeka da bude gotovo

u međuvremenu, mogla bih očistiti i trećinu kuhinje kojoj još nužno treba ta rabota, lijeva strana i sredina očišćene, objesiti opet veš koji stoji opran, s kakvim ja to muškima živim što se svaki dan peru i presvlače, tko ih napravi takvima, cccc, a onda bih se stvarno mogla prihvatiti i svoje sobe, usput si zalijepiti poruku na vrata, odjeći je mjesto u ormaru i komodama a ne po njima

i tako, odoh dalje svojim poslom

lijenost

lijena otići spavati kad osjeti da je umorna

lijena otići u kupaonu i izvaditi leće koje joj već satima smetaju u očima

lijena jesti kad osjeti da je gladna

lijena staviti prati suđe

lijena ga izvaditi kad je oprano

lijena staviti prati veš

lijena ga objesiti, pogotovo ako se opralo šezdesetak čarapa

lijena sparivati čarape, tu zanimljivu radnju u zadnje vrijeme prepušta mlađem sinu kojem to brže ide, to i tako nisu njezine čarape

lijena spremiti stvari kud im je mjesto, lakše je pizditi jer nisu na svom mjestu

lijena otići kupiti novu odjeću, lakše je muku mučiti što obući za posao da odgovara vremenu i da ne fali koji centimetar kad pokuša približiti gumb rupici

lijena se ujutro ustati na vrijeme, ljepše je budna ležati u krevetu jedan sat i gasiti alarm mobitela svakih deset minuta a onda kao luđakinja juriti da stigne na posao

jedva čeka godišnji da može ljenčariti :D