31
subota
srpanj
2010
šmrc
slijedi pakiranje
nedjelja, povratak u zagreb nakon buđenja
ponedjeljak, još jedan dan na putu do penzije u 65.
trenutno u introvertnom raspoloženju, vjerojatno će se ekstrovertnost probuditii čim me netko raspizdi
do tada srdačan pozdrav dragi čitatelji
komentiraj (13) * ispiši * #
19
ponedjeljak
srpanj
2010
red hvaljenja, red uživanja
uopće ne znam kako, ali eto nisam se još ishvalila s uspjehom sina na prvoj godini faksa, 5,0...i sad mu još žao što nije ipak uz fer upisao i filozofski kad je bio super uspješan na prijemnom nego sad mora na idiotariju od državne mature...sad kad ga svi hvale na sva usta, jedino što ima za reći je..ono, koji problem ?!
i drugi je super, da ne bude da njega ne hvalim, isto je prošao s 5, 2. razred gimnazije, prošle godine je imao sve 5, njemački 2 jer sam ga ja kao natjerala da uzme smjer s 2 jezika a ne matematički, pa to kao iz inata jer mrzi njemački, ove godine čak ima 3 iz 'najdražeg' predmeta :D
dosta hvaljenja :D
uživam u kupanju i sunčanju, vruće je za popizdit, preko dana mi je ok, ali kad idem spavati nekako mi ne ide, sinoć sam ležala na balkonu više od sat vremena na buri koja je bila isto tako topla ali je ipak malo osvježavala, more je danas malo hladnije pa je super za osvježavanje, e kad bi se u gradu i na poslu moglo biti u badiću cijeli dan bilo bi i to izdržljivo....ali me ipak živcira što baš ne mogu po dvorištu i dok odem na plažu samo se okupati hodati bez grudnjaka, a tako me najviše ulovi sunce, pa mi nikako ne uspijeva popodnevnim sunčanjem izjednačiti boju :D....koje muke imam :D
sad čekam ručak, muški dio peče ćevape, nekako baš i ne uspijevam biti na zelenom čaju i kuhanom povrću i ribi, baš sam sad završila s bambusom, ali dosta plivam pa se tješim da neće previše utjecati na kilažu
i tako, ništa novog nema, i dalje je vruće, i slijedi popodnevno kupanje i sunčanje, jedina novina je da sam prekjučer nekako zviznula na beton, nemam pojma kako, ne sjećam se ni da sam zakoračila s ovog podesta ispred ulaza a samo sam odjednom počela letjeti zrakom i uspjela se ipak dočekati na ruke jer bi koljeno puno više stradalo da nisam a i ovako je shrdano
ništa, zovu me da dođem jesti, do idućeg puta, pozdrav
komentiraj (17) * ispiši * #
15
četvrtak
srpanj
2010
a u pismu piše, ne volim te više
i tako, krenemo mi lijepo prekjučer ujutro na more
prvo se naravno stariji sin kojeg sam dva puta budila napokon dignuo kad smo već trebali krenuti, pa se onda tuširao, pa je onda nešto usisavao, pa sam ja vrištala daj se već napokon spakiraj kojeg boga sad usisavaš, pa smo onda u dva-tri navrata nosili stvari u auto, pa smo isključili plin, vodu nismo, pojma nemam gdje je i da li postoji glavni ventil u ovom stanu, pa smo napokon i krenuli skoro sat i pol kasnije od planiranog, zašto se ne voziti po vrućini, zašto pitam ja vas, to je baš super
i tako vozimo se mi, i baš si ja razmišljam kako mi auto super ide, kao da mu paše kad je malo natovaren, kofer, dvije torbe, jedno 30 kg knjiga, tri laptopa, troje ljudi, od kojih sam ja nekako opet najteža, nisu uopće fora, sad sam samo najniža ali nisam i najlakša, čudna djeca, imali više kila prije tri godine...i onda ovom mlađem koji je sjedio naprijed, padne čep od cole u ručnu kočnicu, pa ja stanem u dobri da ga probaju izvaditi, popušim cigaretu, odem na wc, čep nemoguće izvaditi i tako krećemo dalje sa čepom kao slijepim putnikom u podnožju kočnice, i krenemo dalje, prebacim u petu, mjenjač izleti, prebacim opet, mjenjač izleti, prebacim treći put i sve ok, mislim si ja, tko zna, možda više ne znam prebaciti u petu
i lijepo se vozimo dalje, sve super, sve pet, kao i uvijek vozači koje gledaš dva kilometra kako se voze iza kamiona, i onda kad ti kreneš preticati ubace se oni s 80, e ovaj put su svi takvi koje uvijek počastim raznim epitetima i dabogda ti valjak za asfalt prešao preko auta s tobom kretenom unutra imali prilike vidjeti i kako ja imam krasan dugačak srednji prst, jebiga, pms
uglavnom, vozimo se mi i razmišljam ja tako kako sam nekako sentimentalno vezana za taj svoj auto, i da ću ga ipak srediti što se srediti treba i da ga neću mijenjati, i vozimo se, i sad si mislim hoću li još jednom stati ili ne, za divno čudo ne moram na wc, ali nekako mi je utrnula noga, pa se ipak odlučim stati još u janjču da se malo protegnem, i tako stanem, malo prošećem, nazovem muža ponovo da smo živi, zdravi i da evo nas za najviše sat vremena
i krenemo mi opet, peta, izleti, peta, izleti, vozim u četvrtoj 100, opet peta, izleti, peta izleti, četvrta, peta, izleti, peta, izleti i jebiga, u četvrtoj 100, 110 do maslenice....mislim da nikad nisam vozila tom brzinom po autoputu, došlo mi je da stanem na pomoćnu traku i da ga gurnem niz nešto, i ode sentimentalna povezanost u bespuća povijesne zbiljnosti, prvo što sam rekla mužu kad sam ušla u dvorište je bilo, kupujem drugi auto čim se vratim s godišnjeg, a onda sam mu objasnila razloge jer mu to nisam htjela reći dok smo putovali jer je poznati paničar i paranoik :D
odoh se sad bućnuti u more, moram priznati da su mi dva dana bez interneta baš pasala, bit će ih i više ;)
komentiraj (12) * ispiši * #
12
ponedjeljak
srpanj
2010
sljubljena s trosjedom
tako bi se najbolje mogao opisati moj jučerašnji dan, dizanje samo zbog promjene cd-a u liniji, odlaska na wc i spuštanja roleta i zatvaranja prozora kad je postalo prevruće
a mislim, što sam drugo mogla raditi nakon što sam plesala do 4 i došla doma u 5...da, mogla sam oprati par mašina veša, srediti kuhinju, sve očistiti, pousisavati cijeli stan, oprati podove...nekako mi se nije dalo, kako sam bila sama doma ovo mi se činilo kao najbolje provođenje vremena, a nisam morala ni hraniti gladnu djecu, jedan je otišao pomoći kolegici s faksa da se pripremi za ispit pa ga je njena mama nahranila, a drugi kod frenda na roštilj tako da sam ja mogla živjeti ležeći, na mineralnoj vodi, kavi i nektarinama, a i osjećala sam se kao da me nešto pregazilo, trebalo se odmoriti od divljanja po plesnom podiju, kako me nazvao dj, djevojka koja voli plesati :D nedavno me i striček na benzinskoj nazvao djevojkom, djevojko molim pin, bit će da obojica trebaju u posjet okulisti
danas sam si dala u zadatak da sredim stan, sutra napokon na more, ovo mi je prvi put u životu da nisam odmah u petak s posla otišla na odmor, tri dana provedena na godišnjem u zagrebu...
a ništa, definitivno bih se trebala sad pokrenuti ako mislim stan bar djelomično spremiti, pijem kavu već sat i pol, užas od žene, ali bar sam noge zdepilirala uz kavu ako ništa drugo....što ja mogu kad nisam kao žene koje uz kavu ujutro skuhaju ručak, operu mašinu veša, spreme stan, jebiga, takva sam kakva sam, mogu biti i super domaćica kad me nešto pukne, ali me rijetko puca, takav mi je horoskop :D ako ništa drugo, kako reče moj muž, bar si ...(prepuštam mašti čitatelja :P)
rekao mi jučer sin, daj prestani slušati tu laganu muziku, stavi nešto brže da se pokreneš, pa evo za pokretanje
komentiraj (8) * ispiši * #
10
subota
srpanj
2010
mmmmmmmmmmmm
iz kreveta sam se prebacila na trosjed i već se sat vremena razvlačim po njemu, nema boljeg izraza, pijem kavu, slušam muziku....kaže mi sin maloprije, prestani sanjariti, vrati se u okrutnu stvarnost, ne da mi se :D
u okrutnoj stvarnosti me očekuje čišćenje i pranje a mogla bih i nešto skuhati za promjenu, odluka da li ću si ipak ići kupiti neke potpuno crne sandale s petom za svadbu večeras ili ne, teška odluka, ne mogu razmišljati o tome, prenaporno mi je danas donositi bilo kakve odluke, mislim da ću ipak ići u ravnima
prošle godine na svadbi sam provela sate plešući u jednima s potpeticom od 11 cm dok sam ih se napokon sjetila skinuti, drugi dan sam željela hodati nedodirujući tlo, pa možda ipak bolje da zaboravim štikle
baš me muž zvao da mi kaže kako je vruće i kako je more toplo, a ja ću na more nadam se u utorak, valjda će sin biti zadovoljan u ponedjeljak rezultatima pismenih ispita pa neće izlaziti na usmeni, to je valjda faks s najčudnijim sustavom ocjenjivanja koji postoji
inače, ako vam se da gledati ima tamo desno u fejs boxu, ne na profilu nego baš na stranici leeloo u sobici hrpa fotki s mora, možete vidjeti i moje nožne prstiće čak :D, ne morate biti na fejsu da ih pregledate
još uvijek sam u mmmmmmmm raspoloženju, sinoć me u san ili bolje rečeno jutros me u san uvela ova pjesma, preslušana jedno tridesetak puta, ako ne i više, nisam brojala
komentiraj (11) * ispiši * #
07
srijeda
srpanj
2010
u očekivanju god...išnjeg
i tako brojim dane, križam datume na kalendaru kao da čekam izlazak iz vojske, zatvora...
još dva dana, dva dana, dva dana....ajd neću više
volim ja inače svoj posao, otprilike jednom mjesečno, čak se nekad to voljenje ni ne poklopi s plaćom, vidjet ću što ću s tim, hoću li na jesen tražiti nešto drugo, ili pričekati da prođe recesija, (a ustvari mislim da je u svakoj našoj privatnoj firmi slično pa baš i nema neke koristi od promjene posla, bude ok par mjeseci dok se ne uklopiš a onda vidiš da si upao u isto sranje kroz gusto granje samo drugi ljudi seru), iako ako budem čekala možda neću ni dočekati, ovdje je recesija od nastanka države kako mi se čini, ne mogu nas vladajući ni toliko zadužiti koliko mogu popaliti s druge strane...no nećemo dalje o tome, mogla bih se iživcirati, a izbjegavam živciranje koliko god je moguće, onda me boli trbuh, a ne volim kad me boli trbuh...
upravo sam završila lakiranje nožnih noktića, ovaj put vas nisam pitala za izbor boje, (inače onda su nokti završili premazani višnja crvenom) sama sam izabrala ljubičastu, paše mi uz ono što sutra mislim obući a i uz ono što mislim obući za svadbu, pa ne moram u subotu opet proći kroz tu operaciju...a operacija je kad nisi pri moru, namači noge u lavoru u slanoj vodi, pa skraćivanje, pa rašpanje, pa sloj podloge jer volim kad skinem lak da mi nokti imaju prirodnu boju a ne da pokupe pigment iz laka, pa dva sloja laka, pa završni sloj za sjaj, sad se to suši i moram priznati da mi je već pomalo hladno za noge uslijed trajanja svega toga jer sjedim vani a ipak je osvježilo od jučerašnje kiše...
i tako, bliži se godišnji, kako nema šanse da ga provedem u miru i samoći nego u punoj postavi, muž (koji je iz ne znam kojeg razloga ove godine uzeo godišnji u potpuno istom terminu kad i ja, valjda iz razloga što ne voli kad previše uživam, nije to valjda zdravo i dobro za mene) + djeca, oni su mi super, s njima kao da sam sama, prespavaju pola dana + neki frend od njegovog brata sa ženom i koliko se sjećam sad bi tu već trebalo postojati i neko djetešce s par sitnih zubića, tako da od mira i uživanja u tišini, cvrkutu ptičica, šuštanju lišća baš i nema govora...ali sam si već zamislila što ću ja raditi na godišnjem, osim naravno bježanja na plažu kad god je moguće, ima tamo par stolića, drvenih, negdje iz šezdesetih, bili izloženi vanjskim vremenskim uvjetima pa se malo pogulili i oštetili, a baš su mi slatki pa ću ih još uslatkati, slijedi im šmirglanje, kitanje, lakiranje u bijelo i crtanje ribica po njima u plavim nijansama, e sad kako će ribice ispasti, to je već pitanje, možda stolići na kraju završe i prefarbani u plavo....iako nekad davno, davno, to crtanje ribica mi je baš dobro išlo, tako jednom za likovni radili mi linorez, i tema je bila kao nešto morski svijet, i nacrtala ja po tom linoleumu puno, puno slatkih ribica, morskih životinjica, biljčica...nije se skoro ni vidio linoleum od svega, e onda je nastao problem kad je to sve trebalo izdubiti onim nožićima, nikad kraja, sva sreća pa su bili zimski praznici, otišla ja k baki sa svojim komadom linoleuma i pojavio se spasitelj u liku ujaka gravera koji je završio posao, a čak se ni njemu nije to sve dalo dubiti, previše sam toga nakrcala...morat ću se obuzdati ovaj put da ne bude prezahtjevno, ipak sam na odmoru
budite mi pozdravljeni, valjda se lak osušio, noge mi se smrzle
komentiraj (10) * ispiši * #
05
ponedjeljak
srpanj
2010
dobro jutro
pa kako ste mi? odmorni, naspavani, napunili baterije preko vikenda, spremni za rad?
aha, i ja sam
jučer sam plesala do 4, nakon doručka i kave došla kući u 6:30, bacila na pranje majicu i grudnjak koji su se jedno 58 puta namočili i osušili od znoja, istuširala se, popila dvije kave uživajući u sunčanom jutru, prilegla oko 8:30, probudila se u 13, nasolila meso za ručak i stavila ga peći, odgledala film slomljeni zagrljaji, ručala, prilegla oko 17 s namjerom čitanja knjige, probudila se danas u 7
idem se sad istuširati da dođem sebi, pa na posao, treba izdržati 5 radnih dana, svadbu u subotu....a onda opet godišnji, jeeeeee
komentiraj (8) * ispiši * #
03
subota
srpanj
2010
odoh malo divljati
friško stuširana, namazana losionom, namirisana, s malo maskare i rumenila, naočalama umjesto lećama jer tko zna kad ću doći a mrzim umorna a pogotovo pripita vaditi i čistiti leće a ovako se samo mogu uvaliti odmah na trosjed u dnevni boravak, maskara i rumenilo će se i tako sami skinuti od znoja, sjedeći u kuhinji i čekajući da mi se osuši kosa....spremna za odlazak na djevojačku
bit ću dobra, neću ništa loše reći o braku, obećajem
samo ću piti, jesti, pjevati i plesati, prigodno odjevena, traperice niskog struka + malo lepršavija majica da se trbuščić ne mora mučiti kad se napuni
a možda ipak da malo savjetujem cure, sve su mlađe od mene ohoho godina, ma neću obećala sam, ako mi se nešto omakne, to će biti od pića
nije baš da mi se ide, ali obično kad mi se nekud ne ide ispadne super, kao i prošle godine na jednoj djevojačkoj, i policija je dolazila da se malo smirimo
sve u svemu, bit će to vjerojatno dobar završetak dana koji nije baš najbolje počeo, čak je i jedina reprezentacija za koju ja navijam u nogometu pobijedila
možda vas i izvijestim kako je bilo ako se budem sjećala, bye, bye
komentiraj (7) * ispiši * #
ljut, ljut, ljut
ljuta sam k'o pas, da ne duljim i ne širim zašto kako i zbog čega, neću se sad tu istresati, niti vi to morate čitati
idem dalje nešto raditi dok me ne prođe želja za odšarafljivanjem glave i lupanje iste bejzbol palicom
komentiraj (7) * ispiši * #