29
nedjelja
kolovoz
2010
voće i povrće
bila sam maloprije u nabavi, usputnoj, zapravo sam išla u mercator jer sam si htjela kupiti još jednu tavu/zdjelu, bilo što od onog keramičko-porculanskog suđa koje su imali sniženo za skupljene naljepnice, pa sam naravno izvislila jer sam odgađala odlazak cijeli tjedan, više nema ničega
no prošetala sam malo, naravno, usput ubacila nešto u kolica, pretraživala police sa začinima, sad kad mi baš trebaju sjemenke korijandra ne mogu ih nigdje naći, završila na odjelu voća i povrća, eko polica, kila krumpira 16 ili 17 kn, ne sjećam se točno, ma da ne bi, kila jabuka s kojima stvarno ne znam što bih napravila osim zavitlala u smeće, 15 kn...
pa odem tamo do frižidera sa smrznutim povrćem i voćem....pa baš malo čitam otkud je, u ledo vrećicama ne postoji ama baš ništa što je iz hrvatske, na kraju kupim smrznuti grašak i mahune slovenske proizvodnje jer je jeftinije a čak je i zemlja porijekla slovenija, da ne povjeruješ...onda malo gledam smrznuto voće, uzmem ledo maline, kupine, borovnice i ribizle, volim si tako nešto ubaciti u blender s drugim voćem za doručak kad se dignem ujutro na vrijeme i stignem nešto jesti prije posla, ribizle su iz poljske, ostalo iz BiH
i tako dođem do zaključka da jedino što bi ledo mogao prodavati smrznuto, a da je ono što je u vrećici iz ove države, bila pšenica, ovdje se valjda jedino to sije
fakat ću početi uzgajati povrće i voće na lođi, moram jedino paziti da ne sjebem statiku, istina bog ne sjećam se više kako se to izračunava, ako se sve sruši i tako će se srušiti na moju donju lođu tj. meni na glavu
komentiraj (23) * ispiši * #
28
subota
kolovoz
2010
:(
nakon puno godina na blogu neki ljudi vam prirastu srcu, družite se godinama s njima virtualno, osjećate kao da ih znate iako se nikad niste upoznali, neke od njih poželite i uživo upoznati i mislite kako ima vremena za to...
tužna sam...jako, jako sam tužna...nema više moje najdraže blogerice koja bi mi svojim postovima i komentarima uvijek izmamila osmijeh...
draga moja Levant, počivaj u miru
komentiraj (12) * ispiši * #
27
petak
kolovoz
2010
danas bih valjda i na guzicu progovorila da nisam mogla na usta :D
nakon što sam danas na pauzi cijelih pola sata imala skoro pa monolog, zaključila sam da bih onda mogla nešto i napisati i da je očito prošlo neko razdoblje u kojem mi se izricanje maksimum jedne proširene rečenice činilo posve dovoljno u mojoj verbalnoj komunikaciji u neformalnim situacijama, na poslu hoću neću moram razgovarati s ljudima jer mi je to posao uostalom :D u privatnoj sferi sam osjećala kad moram nešto reći kao da izvlačim pincetom, recimo, ježevu bodlju iz pete, tako nekako, naporno
što sam ja radila zadnja skoro tri tjedna a da nisam imala potrebu napisati niti jedan post a nije da nisam visila na netu, čitala blogove, ulazila čak par puta u blog editor pa onda odmah i izlazila iz njega
a tako, sijala začine i salatu u posude, proučavala uzgoj povrća u posudama, istraživala recepte raznih kuhinja, nisam ništa od toga napravila, samo sam gledala :D, pretraživala youtube u potrazi za nekim zabavnim vrstama vježbanja, ne volim teretanu da ga j...., to je tako dosadno za poludjeti, zapravo mi se ne sviđa taj zapadnjački način vježbanja, nekakvo silovanje samog sebe da isklešeš tijelo, ma cijeli sustav je silovanje mozga od rođenja uostalom :D
i tako, nakupila raznih vježbi na videu, djeca mi kažu, a daj već jednom počni vježbati, nemoj samo gledati, nemaš baš puno koristi od toga, iako ih ja uvjeravam da imam čak i ako samo zamišljam da vježbam :D i tako vjerojatno kile viška dođu od osjećaja da ne zauzimaš dovoljno prostora tj. da te nitko ne jebe pol posto, pa onda valjda i vježbanje u glavi pomaže
evo vam par videa da vidite što ću ja to izvoditi
od recepata sam isprobala samo jedan iz jutarnjeg, link imate na leeloo u kuhinjici jer ovdje dodavanje linkova obično rezultira nestankom posta u bespućima interneta
paše uz pivu :)
komentiraj (8) * ispiši * #
09
ponedjeljak
kolovoz
2010
ponekad poželim da ne razmišljam
i mislim si da bi mi život bez razmišljanja i analiziranja bio jednostavniji
pogotovo dio života pred spavanje, kad me obično razmišljanje i analiziranje problema razbudi pa se vrtim po krevetu bar jedan sat
pa, sinoć mi se dogodilo čudo, pokušavajući utonuti u san, shvatila sam odjednom da ne razmišljam ni o čemu što me muči nego zamišljam okus torte na čiji sam recept naišla na net-u, kaže mi kolega danas na pauzi, možda ti je to znak za promjenu zanimanja, možda
možda sam za nekog tko je s 4 godine znao vesti, s 5 heklati, sa 6 štrikati...krenula u sasvim krivom životnom smjeru, a zapravo najviše volim kad nešto stvorim rukama a mozak za to vrijeme razmišlja o temama koje nemaju veze sa svakodnevnim životom i takvim bezvezarijama kao što su računovodstvene aplikacije
nakon opuštanja bavljenjem lođoprivredom i sijanjem začina i salate, idem sad odgledati sex&city da se još malo zaglupim, bit će mi lakše
komentiraj (24) * ispiši * #