ponekad poželim da ne razmišljam

i mislim si da bi mi život bez razmišljanja i analiziranja bio jednostavniji

pogotovo dio života pred spavanje, kad me obično razmišljanje i analiziranje problema razbudi pa se vrtim po krevetu bar jedan sat

pa, sinoć mi se dogodilo čudo, pokušavajući utonuti u san, shvatila sam odjednom da ne razmišljam ni o čemu što me muči nego zamišljam okus torte na čiji sam recept naišla na net-u, kaže mi kolega danas na pauzi, možda ti je to znak za promjenu zanimanja, možda

možda sam za nekog tko je s 4 godine znao vesti, s 5 heklati, sa 6 štrikati...krenula u sasvim krivom životnom smjeru, a zapravo najviše volim kad nešto stvorim rukama a mozak za to vrijeme razmišlja o temama koje nemaju veze sa svakodnevnim životom i takvim bezvezarijama kao što su računovodstvene aplikacije

nakon opuštanja bavljenjem lođoprivredom i sijanjem začina i salate, idem sad odgledati sex&city da se još malo zaglupim, bit će mi lakše